Nezadovoljni maržama

Visoke cijene, konkurencija iz uvoza te recesija smanjile su potrošnju vina. Uprkos tomu proizvodnja i dalje raste, pa je pad cijena u otkupu, ne samo vina nego i grožđa, neizbježan.

Vlado Borošić, vlasnik dviju vinoteka u Zagrebu, kaže da prvi put neki vinari prijateljstvu na plaćanje tek nakon što im se roba proda krajnjem kupcu. Tako ilustrira nimalo bezazlen pad potrošnje vina, za koji uzrok vidi u skupoj proizvodnji, ali i u neracionalnom rastu cijena. Konkurencija iz uvoza velika je, a kao treći razlog Borošić navodi recesiju.

• Sve to rezultiralo je padom prometa od 20 do 40 posto, što će za sobom povući u propast trgovce, a za njima i vinare. Usuđujem se reći da je na djelu vinsko rasulo. Trebat će vremena da se tržište vrati u normalu – kaže Borošić.

Iako ne govori o drastičnom padu ni dramatičnim tonom, komercijalni direktor u veletrgovini Vrutak Boris Bernašek potvrdio je pad potrošnje vina u Hrvatskoj. Ipak, napominje da su neke vinarije već snizile cijene svojih proizvoda zaustavivši tako pad prodaje, čak vrativši dio svojih kupaca, što ide u prilog tvrdnji da su hrvatska vina preskupa.

Ipak, Borošić dodaje da svoj dio odgovornosti snose i trgovci svojim neracionalnim visokim maržama, na što se žale i vinari. Poznati vinar Stjepan Šafran upozorava da je, zapravo, velik jaz između cijene u vinarijama i ugostiteljskim objektima. I Moralić tvrdi da butelju koja u restoranu stoji 200 kuna proda za 50. Ta bi se marža, prema njemu, morala zakonski regulirati.

• Ukratko, uz objektivne okolnosti za pad potrošnje krivi su i proizvođači i trgovci – kaže Borošić.

Zato ne treba očekivati da će pad cijena vina kod ugostitelja i trgovaca potpuno pratiti pad na koji će biti prisiljeni vinari, na što nas upućuje i vinar Vlado Krauthaker, koji tvrdi da se pritisak pojačava samo na njegovu djelatnost.

• Spustili smo cijene vina od 10 do 15 posto, ali restorani nisu reagirali – kaže Krauthaker.

Za razliku od drugih vinara, Zlatan Plenković kaže da niti je povišivao cijene vina niti će ih snižavati jer smatra da ona upravo odgovaraju kvaliteti.

• Važna je kvaliteta, a ona nije pratića cijene. Dogodilo se da zbog pada potrošnje proizvođači manje kvalitetnih vina moraju snižavati cijene. Još će ih snižavati – kaže Plenković. On svoju priliku vidi i u izvozu jer je, kaže, malo zapostavio to tržište zbog forsiranja hrvatskoga, ali ono mu se sada ponovno otvara. Kvaliteta i izvoz formula je za koju se zalaže i Šafran, koji je odnedavno svoje vino počeo izvoziti u Belgiju.

Osim pada potrošnje iz navedenih razloga, dodatni su problem rast proizvodnje vina i otkupa grožđa. Rezultat je to uzlazne putanje hrvatske vinske industrije posljednjih godina potpomognute Ministarstvom poljoprivrede. To znači da su se toliko visoke cijene održavale dok je potražnja za vinima bila veća. Direktor Iločkih podruma Mladen Papak ove godine očekuje 20-postotni porast proizvodnje bijelog i crnog, kvalitetnog i vrhunskog vina, a grožđa možda i 10-postotni.

No neovisno o recesiji, stalan rast proizvodnje i otkupa morao je rezultirati većim količinama neprodanih proizvoda, zbog čega su vinari teže dobivali na trag svoj uloženi novac. Moralić čak tvrdi da je sadnja vinograda dostigla vrhunac i misli da ih Hrvatska više ne bi trebala saditi, pogotovo sorte koje nemaju brendove.

I cijene grožđa rasle su. Plenković misli da će i one pasti u realne okvire. Hrvatska danas ima 36 tisuća hektara vinograda. Dalibor Kuljišić, direktor Proizvodnje vina u Badelu 1862, kaže da je rast ponajprije potaknut podizanjem novih nasada, odnosno njihovim sazrijevanjem u puni rod.

To će pak biti uzrok nove situacije. Naime, zbog novih vlastitih nasada velikih vinarija otkup od nekih vinogradara mogao bi pasti čak i 30 posto. Ipak, panici nema mjesta jer će, zapravo, ostatak otkupiti za druge, ali posljedica bi i tu mogla biti sniženje cijena pet posto, možda i 10. Uprkos svemu, ako je igdje postignuta kvaliteta, kaže Šafran, postignuta je novim nasadima u vinogradarstvu.

• Zato mislim da je nužno napraviti dodatni iskorak u promidžbi vina, posebno na izvoznim tržištima – nadovezuje se Kuljišić. U tom smislu Plenković vidi rješenje u državnoj potpori izvoznika, ali ne na osnovi količine, nego financijskih pokazatelja. Tako bi se potaknula kvaliteta jer ona donosi veće prihode.

• Država griješi podupirući vinogradare, a zapostavljajući izvoz. Povećamo li izvoz, i vinogradari će profitirati – kaže Plenković.

Padom vinara i vinogradari bi se doista mogli naći u neobranu grožđu. Država je već imala gorko iskustvo s proizvođačima mlijeka u provedbi programa modernizacije farmi. Danas mnogo stočara sve teže ili nikako ne otplaćuju kredite jer prerađivačima prodaje mlijeko po nižim cijenama. Naime, prerađivači sve teže prodaju gotovo mlijeko. Uložen je velik novac i u nove vinogradarske nasade, dignuti su krediti da bi se grožđe prodavalo vinarima koji pak sve teže prodaju vino. Svaka sličnost (ni)je slučajna, no vino bar još neko vrijeme može stajati. Problem bi se mogao pojaviti kad ponestane novca zbog manje prodaje. Iako je teško predvidjeti, nije isključeno da i vinogradari jednog dana odu na ekskurziju do Zagreba.