Najvažniji pokazatelj poslovanja treba biti prosječna potrošnja po gostu, a cilj je dostići najbolje na svijetu u tom pokazatelju.
Nakon dugo godina hrvatski pokazatelji u broju noćenja imaju negativni indeks. Osim toga, jasno je da tri najveća turoperatira već više godina, bez obzira na izvanredan rast prihoda, bile su operativne gubitke, ili, u najboljem slučaju, ‘pozitivnu nulu’. Dok službene statistike govore o padu ispod 10-ak posto, dotle neslužbeni kontakti s vlasnicima apartmana i hotelijerima, posebice na jugu Hrvatske, govore i o 40-ak posto manjem broju pribilježbi. Također, iskristalizirao se stav da će situaciju izvući ‘last minute’ aranžmani i turisti iz okolnih zemalja, koji neće otići na egzotične destinacije, nego će s automobilom provesti tjedan dana u Hrvatskoj! Još kada do kraja sezone ne bi poskupio benzin!
Gdje ima dima ima i vatrenje, vjerojatno bi tako mogao glasiti jedan od scenarija ove sezone. Jeftin benzin i vruće ljeto umogome će nam pomoći… Ali, na te činitelje mi ne možemo utjecati, već ih samo priželjkivati. Upravo rezultati turoperatora govore koliko je turizam teška djelatnost, s malom operativnom maržom, zbog formiranja cijena za alokacije (pribilježbe) unaprijed i do godinu dana, a degradiranjem marže u posljednji trenutak prije sezone, davanjem ‘last minute’ popusta. I kad se još uroti loše vrijeme, loša politička situacija u blizini, ili poskupljenje osnovnih potrepština, nije lako ostvariti pozitivni rezultat.
Međutim, upravo tu je važno postići konsenzus o tome što je to dobar rezultat? Ako je svakoj poduzetničkoj djelatnosti cilj profit (akumulacija), onda bi to trebao biti vrhunski pokazatelj, a ne samo parcijalni kvantitativni broj noćenja ili gostiju, koji uz malu maržu može donijeti i negativan rezultat. Osobno mi pokazatelji, koji već dugo godina služe kao službena ocjena sezone, a to su broj gostiju i broj noćenja, ne uspijevaju dovoljno jasno objasniti zašto nas percipiraju kao skupu destinaciju, a u isto vrijeme sudionici u turističkom prometu nisu dovoljno profitabilni.
Kako o akumulaciji koja se stvara u turizmu ovisi i dobar dio rezultata proizvodnih tvrtki kao i veletrgovaca i malotrgovaca, ali i lokalnih i državnih budžeta, jasno je da taj klaster mora postati napredno profitabilan, odnosno još više zaradivati pod svaku cijenu! Ona se može postići ili smanjenjem troškova ili većom operativnom maržom. I za jedno i za drugo postoje svjetski standardi i najbolja svjetska praksa, koja bi se morala primijeniti u svakom dijelu turističke industrije.
