Odmah nakon imenovanja Ursula Burns krenula je na turneju po Europi da bi se pozabavila gotovo prepovijednim prodajnim rezultatima. Iako joj prethodnica ostavlja tvrtku u zdravu stanju, recesija je učinila svoje: u prvom ovogodišnjem kvartalu prodaja je pala 18 posto donijevši profit od ‘samo’ 49 milijuna dolara.
Kad Ameri zagrizu, doista ne puštaju. Trend prvih crnih predsjednika i šefova nastavlja se punom parom, tako da Amerika, udarnica na području ljudskih prava, sad ima i prvu ženu Afroamerikanku, kao što ondje vole reći, na čelu jedne velike korporacije. Riječ je o Ursuli Burns, koja je na čelu sinonima za fotokopiranje Xerox zamijenila ponovno ženu – Anne Mulcahy. Ipak, povijesna titula prve žene imenovane na vodeće mjesto velike kompanije izmaknula je Mulcahy zbog Andree Jung, imenovane na čelo Avona 1999. Slika Amerike, inače, nije baš ružičasta kad je riječ o ženama u vrhu velikih kompanija, gdje ih se zasada može pronaći samo 16 posto od ukupne radne snage.
Međutim, priča o Ursuli Burns to je atraktivnija jer je riječ o autentičnoj pripadnici manje atraktivnih predgrađa, a ne potomku obitelji Afroamerikanaca koji su u prijašnjoj generaciji stekli dovoljno da svojem djetetu omoguće relativno lagano uklizavanje u američku elitu. Nešto je manje atraktivno, pa čak i žalosno, da je 2009. Amerika dobila prvu šeficu Afroamerikanku velike korporacije u ne posebno dobroj situaciji. Naime, iako je Xerox dugo bio pojam za fotokopiranje, i njemu su kao svima zaprijetili radišni, maštoviti i jeftiniji Azijci. U dobroj staroj maniri arrogantskih američkih dominatora koji nisu osjetili prolazak svog zenita na vrijeme i on se našao u nebranu grožđu, iz kojega se polako izvukao, ali sad zahtijeva vraćanje robosnog rasta.
Xerox se voli službeno predstavljati kao globalna kompanija za upravljanje dokumentima, naziv koji bi u okolnostima opće anonimnosti skrivao istinsko značenje fotokopirnog karaktera njegova poslovanja. Za razliku od mnogih drugih velikih igrača on se nije rasipao tijekom vremena na raznorazne proizvodne linije i industrije, nego je ostao vjeran osnovnom poslovanju koje je tu i tamo podebljao. Tvrtka proizvodi pisače, multifunkcijske sustave, fotokopirne uređaje i ti-skarske strojeve, što dopunjuje konzultantskim uslugama i korisničkom potporom.
Osnovan je 1906. u državi New York pod imenom Haloid Company. Tad je proizvodio fotografski papir i opremu. Poznati dodatak Xerox stiže če tek 1958., a nakon tri godine Haloid ispada iz naziva i ostaje danas diljem svijeta poznati Xerox. Upravo su te godine bile formativne, kao što se kaže, za svjetsku slavu te dotad malo poznate tvrtke. Pokretanjem proizvodnje modela Xerox 914, utemeljenog na konceptu kserografije koji je razvio Chester Carlson, stvorena je prva svjetska fotokopirka. Stvorena je povijest, ali i basnoslovni profit, jer do kraja 1961. taj je uređaj veličine osrednjeg regala priskrblio gotovo 60 milijuna dolara, veliku lovu za ona vremena, a opet tako malu u usporedbi s 500 milijuna zarađenih do 1965.
Strpljenje se isplati ako ste strpljivi u Xeroxu, koji je godinama puzao u inovacijskom i tržišnom smislu da bi, konačno, 60-ih svojim upornim investorima počeo debelo isplaćivati trud i predanost. Minijaturizacija nije trebalo dugo čekati jer već 1963. dolazi prva stolna fotokopirka, što je ostvarilo Carlsonov san o fotokopirici na svakom radnom stolu. Čudne su ljudske težnje. Naravno, sve su to bile crno-bijele kopije do 1973., kad stiže prvi pisač u boji, sasvim sigurno izvor velikog uzbuđenja tajnicama diljem Amerike i svijeta.
Tvrtka je u svojim najboljim godinama bila primjer inovacije i ulaganja u istraživanje jer je revolucionarne tehnologije izbacivala gotovo godišnjim ritmom. Mnoge će začuditi da je prvi laserski pisač proizveden davne 1969. u njedrima te tvrtke na temelju modifikacija Garyja Starkweathera. Doduše komercijalnu upotrebu trebalo je pričekati do 1977. Međutim, kad je počela, nije stala. Laserski pisači postali su multimilijunski biznis prve klase. Svi su htjeli jednog: Bilo je to zlatno vrijeme za Xerox, ali i za cijelu američku industriju. I onda je došao pad, jednako brz i nemilosrdan kao što je bio rast.
Uzrok? Kobne 1975., još jedne u nizu godina rekordnih profita, Xerox je izgubio spor sa Saveznim trgovinskim povjerenstvom, što je rezultiralo gubitkom ukupnog tvrtkinog portfelja patenata prilivnim licenciranjem. Bila je to apsolutna katastrofa za kompaniju koja je preko noći izgubila gotovo cijeli tržišni udio. U samo četiri godine pao je s gotovo 100 na manje od 14 posto. Ministarstvo pravosuđa i Povjerenstvo lijepo su usosili svoje kompanije jer, jasno, nije jedino Xerox bio pogođen tim potezom. Godinu nakon prilivnog licenciranja japanske su kompanije dobro počele tresti svoje američke patrone. S druge je strane Xerox bio prisiljen još više inovirati i smišljati trendove. Tvrtkin istraživački centar u Palu Altu proizveo je danas nezamjenjive tehnologije poput miša i grafičkog sučelja (engl. GUI – ono što vidite kad se digne računalo), što je dovelo do stvaranja prvog mikroračunala 1973., preteče današnjih stolnih računala, koja život znače. Tada neugledni stroj sastojao se od katodnog ekrana, miša i danas tradicionalne tipkovnice Qwerty, zbog čega je i zaslužio titulu prvoga pravog osobnog računala.
