Zarada i na sirovini i na gotovu proizvodu. Vodeću poziciju na tržištu inoks-a ima sesvetski ICS, koji se orijentira na manje kupce, a izbjegava suradnju s velikim sustavima. Slijedi ga Strojopromet, koji ima velike kupce i još veće probleme s naplatom.
K učanstva, građevinski sektor, brodogradnja, procesna industrija. U Hrvatskoj gotovo da ne postoji područje primjene gdje se ne koristi neki dio napravljen od nehrđajućeg čelika poznatijeg kao inoks. Poluproizvodi poput limova i cijevi raznih profila ili pak proizvodi poput balkona, ograda, gelen- dera, nadstrešnica, posuđa, pribora za jelo, raznih stalaka, držača, vijaka, bačvi, industrijskih spremnika samo su neki od njih koje svakodnevno koristimo. Svoju popularnost inoks treba zahvaliti dostupnosti, jednostavnosti obradi i održavanju. Ne čudi stoga što se njime želi baviti svatko tko se zna služiti aparatom za varenje.
Lakše s malim kupcima dovelo je to zasićenja na tržištu. Ilustracije radi, samo Inox Centar Sesvete (ICS), koji 90 posto prihoda ostvaruje prodajom poluproizvoda, surađuje s osam tisuća obrta, malih i srednjih tvrtki iz raznih niša koji te poluproizvode pretvaraju u neki od već navedenih proizvoda. Naši sugovornici smatraju da će trenutna financijska kriza pomoći konsolidaciji tržišta te iz utrke za 100 milijuna eura kolika je vrijednost tržišta izbaciti sve neozbiljne igrače.
Budući da se u Hrvatskoj nitko ne bavi proizvodnjom, već se sva sirovina uvozi, najbolje prolaze distributeri. Za vodeću poziciju bore se Inox centar Sesvete i Strojopromet. Slijedi ih Inox metal iz Zagreba. U skupinu ostalih spadaju zagrebačke tvrtke Serto Bel i VS Promet, Profil Inox iz Splita i riječki Mick. Većina sirovine koja se prodaje na tržištu uvezena je iz Italije, Njemačke, Austrije, Švedske, Finske i Norveške.
S prodanih 1.300 tona nehrđajućeg čelika odnosno prometom od sedam milijuna eura u 2008. ICS je postao tržišni lider. Ključni moment bila je poslovna strategija da se orijentiraju na maloprodaju obrtnicima, malim i srednjim tvrtkama, koje većinom plaćaju gotovinom te izbjegavanje suradnje s velikim sustavima poput brodogradilišta i prehrambene industrije, od kojih je teško naplatiti potraživanja. Tomislav Karačić, direktor tvrtke, smatra to najvećom prednosti pred konkurencijom jer uvijek u optičaju imaju dovoljno gotovine, što njegovoj tvrtki omogućuje da u skladištima u Zagrebu i Slavonskom Šamcu ima i proizvode koji se slabije prodaju.
Ono što se većini tvrtki iz branše čini nemogućim oni će ostvariti do kraja godine. Naime, uz izgradnju poslovnog objekta u poslovnim zoni Stankovci između Zadra i Šibenika, čime će pokriti cijelu Hrvatsku, do kraja godine će profikcionirati pogon za proizvodnju cijevi u Dugom Selu.
