Malo ljudi o tome razmišljaju dok ispija svoju južnju kavicu, ali zapravo u vrlo malo zemalja postoji istodobno tradicija ispijanja takozvane ‘turske’ kave i talijanskog espresso.
Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja na svijetu u kojoj ljudi imaju naviku konzumiranja kave na više od jednog načina. Vjerojatno je to zbog specifičnih povijesnih okolnosti i geografskog položaja, ali takva situacija nije česta u svijetu, objašnjava Nik Orosi, poznati barist i vlasnik zagrebačkog kafića Eli’s Caffe.
Uza sve to, hrvatskim kavopijama nije nepoznata ni filter kava, pa stvarno možemo reći da među domaćim potrošačima postoji kultura ispijanja kave. Ili, možda, bolje rečeno, tradicija ispijanja kave, jer se većina Hrvata još sjeća vremena kad se po ‘Minasicu’ odlazilo u Trst ili u Austriju, a u goste se uz bomboni- jeru obvezno išlo i s jednom Francuskom ‘ciglicom’.
Danas se ipak, s obzirom na širokoprihvaćenu naviku ispijanja kave (često i u velikim količinama), razvijaju neki novi običaji. Sve više ljudi kod kuće više ne kuha ‘tursku’ kavu, već pije instant kavu ili capuccino, što su naravno prepoznali i proizvođači, koji nude cijelu paletu okusa takvih proizvoda. Kava ‘za van’ je također počela osvajati tržište, a i u kafićima se nudi sve više vrsta kave s raznim okusima – čokolade, karamele, raznog voća…
Uza sve to, javlja se i novi segment premium ponude, koju dobro predstavlja upravo Nik Orosi.
- Kad su se prve kave sa sirupima pojavile na domaćem tržištu bile su dosta tražene, ali mislim da je to treba prije zahvaliti znatiželji potrošača, jer kod nas je zapravo najtraženiji kvalitetan espresso. A da espresso bude doista kvaliteta treba se poklopiti dosta elemenata, ali, naravno, najvažnija vrhunska kava – objašnjava Orosi.
U svom kafiću on puštenje nije dopuštalo niti prije donošenja zakona koji mnoge ugostitelje muči, a sve kako bi potrošači mogli uživati u punom okusu kave.
Ove godine Orosi otvara i pržionicu kave, pa će ljubiteljima tamnog napitka ponuditi kavu premium kvalitete koja, naravno, ima i svoju cijenu. Iako takvi premium proizvodi uvijek pronadu svoje kupce, veliki proizvođači i dalje će voditi borbu između sebe, a Orosijeva kava neće ugroziti onu Franckovu ili Lavazzinu, već će otvoriti jedan posve novi segment tržišta.
Slična je situacija i s čajevima, gdje se na policama supermarketa uz Podravka, Franck i Cedevita čajeve nalaze i uvoznih proizvodi, a ponuda je s vremenom postala uistinu bogata. Stalno se razvijaju i nove, pomalo neobične kombinacije okusa, pa potrošač ima širi izbor nego ikad prije. Ipak, na tržištu postoji i premium segment, namijenjen samo kupcima kojima čaj znači malo više, i koji ga ne piju samo zimi i kad ih ulovi prehlada.
Kuća zelenog čaja tako nudi više od sto vrsta čajeva, a osim u Zagrebu, svoje poslovanje širi i na ostale dijelove Hrvatske. Pritom sigurno mora više raditi na osvješćivanju potrošača zbog jednostavnih činjenica da, za razliku od kave, čaj nema dugu i snažnu tradiciju na našim prostorima.
- Čini mi se da se u Hrvatskoj sve više razvija i kultura ispijanja čaja – kaže direktorica tvrtke Tanja Papić, koja je Kuću zelenog čaja otvorila prije pet godina. U ponudi su danas najpoznatiji čajevi iz cijeloga svijeta: zeleni, crni, rooibos, biljni, voćni, pa čak i bijeli čajevi, a tendencija je stalno širenje asortimana. Naravno, ti čajevi nisu namijenjeni širokim masama potrošača, jer osim što slabom poznava telju nisu privlačne egzotične vrste, 50 grama bijelog kineskog Pai Mu Tan čaja stoji 40 kuna, pa se tako on i cijenom izdvaja u premium segment. Ponuda čaja i kave ne razvija se samo zahvaljujući žestokoj tržišnoj utakmici između velikih tvrtki koje nude proizvode što se mogu kupiti i konzumirati gotovo posvuda već i naporima entuzijasta koji tržištu nude izuzetno birane proizvode te polako i sigurno otvaraju nove niše.
