Rast kamata

Kamate na kreditima porasle su nekoliko postotnih bodova, a zatezne na maksimalnih 17 posto.

Sada se 0,25 posto od vrijednosti kredita mora plaćati svaka tri mjeseca, četiri puta na godinu umjesto jednog puta kao dosad.

Dobiti bankarsko jamstvo postalo je jednako teško kao i dobiti kredit, što posebno ugrožava izvozne poslove.

U recesijskim vremenima više ne vrijedi ni onaj stari bankarski aforizam: pokaži mi da ti kredit zapravo ne treba pa ćeš ga dobiti. Novca jednostavno nema dovoljno, čak ni za one koji su kredit sposobni vraćati. Kako stvari sada stoje u bankama, prioritet ima država. Upozorenja guvernera i zabrinutih analitičara o velikoj, nepovoljnoj promjeni strukture kredita pokazala su se točnima.

Unatoč uvjeravanjima bankara da će kredita za poduzeća biti dovoljno, prva četiri ovogodišnja mjeseca pokazuju da su poduzeća – na suhom! Od 13,3 milijarde kuna novoodobrenih kredita gotovo je sve, čak 12,6 milijardi, pokupila država. Poduzećima je pripalo samo dvije milijarde kuna – manje od trećine, koliko im je trebalo u prvome tromjesečju samo za otplatu glavnice vanjskoga duga ‘teške’ gotovo 1,1 milijardu eura. Drugo tromjesečje bit će još teže – na naplatu poduzećima stiže 1,35 milijardi eura glavnice, a izvora za refinanciranje nijedne na pomolu. Većini poduzeća zato nije ni na kraj pameti da u vremenima kad se narudžbe tope i potražnja slabi traže veće kredite.

Umjesto dugoročnih kredita za investicije traže se i odobravaju kratkoročni krediti za likvidnost. U takvim okolnostima uvjeti su takvi da za njima posežu samo oni kojima je kredit prijeko potreban. Osim kredita poduzetnicima, glavobolje zadaje nemogućnost dobivanja bankarskih garancija, bez kojih je veće poslove, posebno izvozne, gotovo nemoguće dobiti. Vinkovačka građevinska tvrtka Vibrobeton nedavno nije uspjela dobiti bankarsku garanciju za povrat predujma za izvozni posao od oko tri milijuna eura koji je imala s austrijskim Porrom u Srbiji. Obrazloženje – nedovoljno kolaterala.

Trenutačno je jedan od najvećih problema osigurati kolaterale jer je imovina mnogo podcijenjenija nego prije. Gotovo je nemoguće dobiti i kredit na osnovi ugovorenog posla. Mi smo imali ugovor sa stranom tvrtkom i nadao sam se da ćemo dobiti kredit za kratkoročno financiranje proizvodnje, ali uvjeti su bili iznimno nepovoljni i između redaka dalo se iščitati da od zahtjeva za kreditom neće biti ništa – kaže Davor Kuterovac, predsjednik Uprave Vibrobetona. Situaciju u vezi s financiranjem opisuje mučnom: kad je riječ o cijenama i kvaliteti ugovaranja poslova, uvjeti su se od kraja prošle godine pogoršali za trećinu, kaže Kuterovac, a uvjeti u financijskom segmentu čak su triput teži.

Hipoteka za osiguravanje kredita sada je u omjeru 1:2 umjesto 1:1, koliko je bila dosad. Većina poduzetnika s kojima smo razgovarali osim povećanja kamate za nekoliko postotnih bodova kao najvažniji i najvidljiviji atak na one koji dižu kredit spominje još nekoliko otegotnih okolnosti. Dok se prije kredit obnavljao jedanput na godinu, sada se to mora raditi svaka tri mjeseca. Osim što se naknada za obradu kredita od 0,25 posto vrijednosti kredita umjesto jedanput mora plaćati četiri puta na godinu, smanjuje se i fleksibilnost u otplati. Dosad se moglo malo zakasniti s otplatom, a sada se kredit neće obnoviti ako svakoga trećeg mjeseca nije sve uredno podmireno. Uz to, zatezna je kamata s 15 posto podignuta na maksimalnih 17 posto – kaže Danijel Zadješlović, predsjednik Uprave Lipik Glasa, proizvođača stakla za autoindustriju.

Posebno je teško dobiti kredit poduzetnicima koji posluju u djelatnostima najčešće pogođenim krizom. Drvna industrija Spačva u posljednje vrijeme nije pokušala dobiti kredit, a sada ga, kaže njen direktor Dario Puljiz, sigurno neće tražiti. Kad profunkcionira tržište, profunkcionirat će i banke – smatra Puljiz. Ni Belupo potkraj prošle, a ni u ovoj poslovnoj godini nije tražio nove kredite. Kompanija otprije ima dogovorene kreditne linije (revolving i overdraft) za kratkotrajna obrtna sredstva koja rabimo prema potrebi – kažu u koprivničkoj farmaceutskoj industriji.

Svi se slažu da su uvjeti kod svih banaka jednako loši. Lani smo završili investicijski ciklus i zbog toga u posljednje vrijeme nismo imali većih zahtjeva za kredite, ali danas se sigurno ne bih odlučio za tu investiciju zbog uvjeta financiranja – kaže Miroslav Bunić, predsjednik Uprave Zagroje-Tehnobetona. Malo tko pokreće investicijski ciklus utemeljen na financiranju bankarskim kreditom, ako ga nije osigurao prije ili na neki drugi način može osigurati povoljnije financiranje. Iskustvo zagrebačke tvrtke za proizvodnju plovila i 30-postotnog izvoznika Remia-Plasta iz prosinca prošle godine govori da je ambicija dobivanja kredita za proizvodnju prilično nerealna. Ona je, naime, kaže direktor Goran Rešić, pokušala dobiti kredit od dva milijuna kuna na pet godina za gradnju nove proizvodne hale u poduzetničkoj zoni kod Novske. Iako je pod hipoteku davala halu koju ima u Zagrebu, čija vrijednost višestruko prelazi vrijednost kredita, iz banke je dobila odbijenicu s obrazloženjem da ne mogu financirati kapitalne investicije u proizvodnju s rokom duljim od godine dana i ako nije osiguran posao za najmanje dvije godine.

Iako je tada psihoza u vezi s krizom i njezinom dubinom, dugotrajnosti i nemogućnosti sagledavanja posljedica bila na vrhuncu, poduzetnici ne vjeruju da se situacija osjetno popravila. S druge strane, Remia-Plast prije mjesec-dva uspio dobiti kratkoročni kredit od 300 tisuća kuna u roku od 24 sata, kaže Rešić. Kredit je tvrtka tražila za premošćavanje likvidnosnih problema i zatvaranja financijske konstrukcije za posao koji je dobila od MORH-a, a čija je vrijednost također višestruko veća od traženoga kredita. Pozitivni su primjeri ipak iznimke koje potvrđuju pravilo. Nisu presušile samo banke nego i proračun, kojem i s novim zaduženjem nedostaje pet milijardi kuna. To znači da poduzetnici ne mogu računati ni na kakve potpore i subvencije (od kojih su neke u predizbornoj euforiji navedene i u Vladinim antirecesijskim mjerama) koje bi im mogle pomoći da prežive najgore. Poruka je – snađite se sami!