Ušutkavaju prevarene proglašavajući ih neukima i neubrojivima

Nakon 18 godina zavrzlama pitanje je i dalje kako je izvođač radova na zajedničkoj gradnji mogao prodati četiri stana, podrum i vrt, premda to nije bilo u njegovu vlasništvu. Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravat ćemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijet će citatelje Lidera kao pojedince u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.

avio mi se Dean Mišić zbog 18-godišnje sudske ‘trakavice’ koju u ime obitelji vodi zbog prijevare vezane uz prodaju kuće na Krku. Slične prijevare svakim danom izbijaju na vidjelo u sve većem broju i definitivno ih je previše. A značajka sudskih ‘trakavica’ koje se rastežu zbog svih tih prijevara jest da je sve toliko pravno zakomplicirano da je nemoguće u cijelosti i detaljno predstaviti slučaj na razumljiv način i samim pravnicima, a kamoli nepravnicima. Nekompetentni odvjetnici i indolentni suci odgovorni su za zavrzlamu u nepotrebnim sudskim trakavicama umjesto da objasne što se to zapravo događa puštaju oštećene da o tome sami govore javnosti. I s obzirom na to da su sve te ‘trakavice’ toliko zakomplicirane, priče oštećenih su uglavnom teško ili potpuno nerazumljive javnosti. A onda tu nerazumljivost ‘umočeni’ odvjetnici i suci prikazuju kao neukost ili čak i neubrojivost oštećenih osoba, nastojeći diskvalificirati prevarene.

Ukratko, Ana Mišić, majka Deana koji mi se javio, kao vlasnica zemljišta 1991. sklopila je ugovor o zajedničkoj gradnji s tvrtkom Matrin. Matrin je potom angažirao kao izvođača radova Alfa-Adriju, a Alfa-Adria je nakon dovršetka gradnje, iako je bila samo izvođač radova, prodala sve stanove u novosagrađenoj kući. Prema ugovoru o zajedničkoj gradnji, međutim, Ani Mišić kao vlasnici zemljišta trebala su pripasti četiri stana, podrumski prostor i vrt od 179 četvornih metara. I onda je počela sudska zavrzlama bez raspleta na vidiku. Svi su tužili sve, prvo su tvrtke Matrin i Alfa-Adria započele međusobni spor na Trgovačkom sudu u Rijeci. Zatim je Ana Mišić tužila obje tvrtke. A onda su i stanari koji su kupili stanove u ‘dobroj vjeri’ također pokrenuli sudske postupke radi zaštite svojih prava. I tako se sudski postupak za sudskim postupkom pretvorio u ‘trakavicu’ sve do danas. Tu su se poput strvinara uključivali odvjetnici, suci, vještaci…

A pitanje je u biti jednostavno da jednostavnije ne može biti, što je s četiri stana, podrumom i vrtom koji su trebali pripasti Ani Mišić? I nije Dean Mišić jedini koji tako obilazi novinare upozoravajući na kriminal u hrvatskom tzv. pravosuđu. Već sam se sprijateljio s Renatom Majnarićem, nasljednikom velike nacionalizirane obiteljske imovine pokraj Delnice, Zadra i Siska. Renato Majnarić je čak uhićen i pritvoren na sedam dana zbog toga što je u TV emisiji govorio o krivotvorenju zemljišnih knjiga.

Sprijateljio sam se i s Jerinom Malešević, bivšom odvjetnicom oštećenom u prijevaru u kojoj je jedan stan istodobno prodan trima osobama. Jerina Malešević mi se svidjela zbog toga što je nakon prijevare smogla snage zatražiti da je se briše iz imenika odvjetnika, jer kako nakon toga što je sama prevarena može steći povjerenje i uliti nadu klijentima da će svoj pravni interes riješiti učinkovito i pravedno. Koliko bi odvjetnika moralo zatražiti da ih se briše iz odvjetničkog imenika da su korektni i imaju snage kao Jerina Malešević? Tko vrednuje rad sudaca koji donose presude koje zbog nedopustivog profesionalnog postupnog propusta drugostupanjski sudovi moraju ukliditi? I napokon, zašto nadležni državni odvjetnici po službenoj dužnosti kazneno ne gone prevare i njihove ‘jatake’ u zemljišno-knjižnim odjelima? Nije jasno zašto javnost još nije otkazala povjerenje takvom pravosuđu.

Za dva tjedna moram na sud. Tužila me sutkinja Kornelija Ivanušić za uvređenje i klevetu, nakon što je njezinu kaznenu prijavu protiv mene odbacilo Državno odvjetništvo. I tako novinar biva policijski saslušavan i dvije godine nakon objavljenog članka mora na sudu dokazivati da nije napisao klevetu. A napisao je da sutkinja do ukidanja njezine presude za prijevaru s prodajom jednog stana istodobno trima osobama nije znala, da je uvjet bez kojega nije mogla presuditi za to kazneno djelo dosuda iznosa s osnova imovinsko-pravnog zahtjeva, i da je taj iznos i kvalifikatorni element kaznenog djela. Pri čemu sve to još i piše u ukidnoj presudi.