Ipak, neosporno je da Vidošević ideje iznosi (i nosi) uglavnom sâm, a jaka ekipa poslodavaca Mudrinić – Kuštrak – Popijač istupa sve češće i sve glasnije. Nedavno im se pridružio i Ivan Miloloža, direktor Munje i predsjednik NO-a HUP-a. Član je HUP-a od njegova osnutka, no nije se htio aktivno uključiti u rad zbog dosadašnje inertnosti i statičkog pristupa problema. – Pristao sam se sada uključiti, ali rekao sam da izlazim za godinu dana ako ne uspijemo od HUP-a napraviti brend. Nije nam cilj biti jak, nego razuman igrač čije se mišljenje uvažava. Bilo bi nerazumno od Vlade da nas ne sluša – kaže Miloloža.
HUP se u godinu dana prilično promijenio, dijelom i zato što su pojedini članovi vrlo aktivni u GSV-u i Ekonomskom vijeću, a za pola godine ili godinu poslodavci će, nada se, postati ravnopravan partner vlasti. – Nismo politički oponenti vladajućima, samo želimo pomoći u donošenju ispravnih odluka kako bismo gospodarstvo izvukli iz krize – kaže Miloloža.
Kao direktor tvrtke prilično pogođene recesijom ipak je manje optimističan, pomalo i šokiran izjavama iz Ministarstva financija da je novo inozemno zaduženje antirecesijska mjera?! No ima i pomirljivijih tonova. Alojzije Sobocanec, direktor Međimurjepleta kaže da bi svi trebali voziti istim kolosijekom, jer je sukob posve beskoristan i poduzetnicima i gospodarstvu. – Više inicijative o obiju strana uvijek dobro dođe, no nije dovoljno samo kritizirati, treba pokazati kako provesti predložene mjere. Vidošević je to dobro sročio na Zlatnoj kuni, njegova je poruka upozoravajuća, ali nitko je ne sluša – poručuje Sobocanec.
Ekonomist Guste Santini slaže se da su mjere HUG prilično suvisle, samo ih je trebalo raspraviti i doraditi. No vlast se bavila politikom, pa ćemo krizu ove godine sigurno izgubiti iz vida. Ipak, u HUP-u su uglavnom vlasnici posluživa, pa kako se zaoštrava recesija, tako su i oni glasniji i reagiraju mnogo burnije od HGK. – Umjesto da Ministarstvo gospodarstva i HGK udružuje snage i zajedno rješavaju probleme, svatko vozi svoj brod. Vidošević je malo usporio, HUP ubrzao, ali u biti nitko ništa ne radi. Zabrinjavajuće je da se kriza ignorira – kaže.
Još je gore što 750 milijuna eura novog inozemnog duga tretiramo kao uspjeh. Nitko ne računa da za to treba plaćati 50-ak milijuna eura kamata na godinu. To je više od troška besplatnog studiranja, više od poticaja za nerazvijena područja ili proizvodnje ekohranje, upozorava Santini. – To je čak premalo da se premosti problem. Ne može ga amortizirati ni turizam, a pitanje je i je li statistička brojka o dosezima turizma uopće točna. Zato bi Vlada i HGK trebali sjesti za isti stol i početi se baviti gospodarskim problemima, a ne izborima – kaže.
Bivši HUP-ovac Željko Ivančević kaže da u Hrvatskoj nikad nije do kraja provedena reforma sustava zastupanja interesa poslovnog sektora jer nikad nije bilo dovoljno političke volje. Zato se, kaže, unedogled odgađa i nužna reforma HGK. HUP je, doduše, s vremenom jačao svoj utjecaj u odnosima prema Vladi i sindikatima. No i ondje je 2003. godine prekinuta započeta reforma, razvoj i prilagodba standardima EU.
Tek je s dolaskom Damira Kuštraka počela ozbiljnije jačati društvena pozicija HUP-a i daljnje preuzimanje prostora koji je držao HGK. Kriza i posebni problemi hrvatskoga gospodarstva dodatno pomažu jačanju uloge HUP-a koji ne postaje samo glasan zastupnik interesa gospodarstva nego i rijetka institucija koja nudi kvalitetna rješenja za izlazak iz krize – misli Ivančević.
S druge strane, političke ambicije predsjednika HGK i pokušaji instrumentaliziranja te institucije u tom cilju dodatno prokazuju HGK kao preživjeli model gospodarskog organiziranja, poručuje.
U bitki za interese poslodavci poslodavci trenutačno vode. Posve je nevažno je li to zato što ondje sjede vlasnici tvrtki, ujedno menadžeri, pa pritisnuti krizom sve glasnije protestiraju, ili je to zbog političkih interesa i raspodjele fotelja. Sve dok mogu natjerati vladajuće da ih slušaju i reagiraju, razlozi su manje važni. Trenutačno nam je važnije Kuštrakovo upozorenje da bi svjetlo na kraju tunela, kakvo se priviđa premjeru Sanaderu, mogao biti vlak! I nova nesreća u kojoj će statistika samo pobrojiti nastradale.
Najveći pad prodaje bilježe proizvođači trajnih proizvoda za široko potrošnju (namještaj, bijela tehnika, televizori, bicikli itd.). I istraživanja u svijetu pokazuju ozbiljan pad potrošnje tih proizvoda. Osim toga pada i proizvodnja robe koje služi kao primarno dobro u domaćoj industriji ili se izvoze kao sirovine, materijal ili dijelovi u proizvodnji druge robe. Velik pad bilježi i opća potrošnja (hrana, piće, obuća, odjeća, tekstil i sl.). Pad aktivnosti zabilježen je i u građevinarstvu. Turistička sezona prema dosadašnjim rezervacijama pokazuje da najbolje prolaze privatni smještaj, kampovi i natučki turizam, a manjak gostiju osjećaju hotelijeri.