Poseban prilog

Ima li vaša organizacija pravi osjećaj za hitnost?

Znate da su vašoj organizaciji prijeko potrebne promjene. Možda čak znate i koje: nova strategija, novi informacijski sustav, akvizicija ili reorganizacija. Ali promjene se događaju nekako presporo, vi se osjećate kao da uzbrdo gurate gromadu ili da se nepotrebno zavlači s provedbom izvrsne nove zamisli.

U živopisnim i dojmljivim pričama John P. Kotter otkriva osebujan pogled na hitno djelovanje, potrebno svakoj organizaciji. Istočne podmuklu prirodu samodopadnosti i objašnjava bitnu razliku između konstruktivne, prave hitnosti i mahnite jurnjave, koju često brkamo s hitnošću. Ova će knjiga pomoći svakomu tko želi pobijediti u turbulentnom svijetu promjena.

Novom se tehnologijom pruža mogućnost stvaranja monetizacijskih modela o kojima nitko nije mogao ni sanjati, tvrdi Ratko Mutavdžić, glavni tehnološki savjetnik u Microsoftu Hrvatska. Na kraju će, kaže, korisnik odlučivati želi li program upotrebljavati besplatno, ali gledati reklame, ili ne želi reklame, pa će platiti program. Naveo je primjer igre ‘Guitar Hero’ za Microsoftovu konzolu Xbox, za koju se tri prilagođene pjesme grupe Foo Fighters mogu kupiti za šest dolara i svirati, ali ne mogu se kopirati jer su učitane s neta na disk konzole. Isto tako za audio CD iste grupe treba izdvojiti 10 dolara, koliko stoji i igra ‘Guitar Hero’, ali on se može kopirati. Zato Mutavdžić pretpostavlja da će sljedeći CD Foo Fightersa biti besplatan, a da će se bend naplatiti CD-om za igru ‘Rock Band’.

• Takav pristup zahtijeva nov način razmišljanja, ali i unakrsnog marketinga, a naši se ljudi jako začude kad veliki trgovački lanac na svoje blagajne uvede plaćanje računa za komunalije – zaključio je Mutavdžić.

• Digitalnitrezor.net dio je usluge digitalniured.net u kojoj nudimo Software as a Service, dakle uslugu najma softvera. To je kompletna usluga, pa uključuje i najam notebook računala s, primjerice, najam paketa Microsoft Office – objasnio je Damir Bočkal, izvršni direktor za infrastrukturna rješenja i član Uprave SPAN-a, dodajući da se najam softvera ugovara i obračunava na mjesec, a najam digitalnog trezora na godinu.

Bočkal kaže da je u dva tjedna, otkako se može koristiti, u digitalni trezor svoje podatke pohranilo 70 do 80 osoba. Najčešća je pak usluga u sklopu digitalnog uređa najam mail usluge i Outlooka, Microsoftova alata za baratanje e-poštom i rokovnikom te kontaktima, čime se služi 50 do 60 korisnika. SPAN-ov trezor mali je program koji se nakon instalacije ‘upozna’ s korisnikovim računalom u desetak minuta i korisniku ponudi odabir datoteka koje će se spremati na Spanovu podatkovnom centru. Svaki put kad se korisnik spoji na internet program spremi novo u dokumentima, pa korisnik to primijeti tek kad mu iskoči poruka da je pohrana dokumenata završena, kao što nam je posvjedočio i Bočkal, i sam korisnik te usluge. U slučaju kvara ili nestanka računala korisnik može uvijek vratiti važne dokumente, ali i doći do svojih dokumenata s bilo kojeg računala spojenog na internet uporabom trezorove usluge My Roam.

Cjenik za digitalniured.net prilično je kompleksan jer cijena najma ovisi o broju unajmljenih programa, ali ne čini se velikom. U roku od najviše jednog radnog dana napravit će vam ponudu u Spanu. Cijena najma Windowsa i MS Officea na vrlo pristojnom modelu notebooka daleko je ispod cijene najma automobila u agenciji za rent-a-car.

Najveći sistemski integrator u državi, dubrovački Combis postao je prvi Microsoftov partner u Hrvatskoj koji je dobio certifikat za Hosting Solutions, što mu omogućuje ponudu softvera kao usluge, potpuno novog poslovnog modela za koji nisu čuli ni neki novinari koji tvrde da su dobro upućeni u informatiku.

Riječ je o tome da se neki Microsoftovi poslovni softver ‘vrti’ na nekom poslužitelju, a korisnici ne plaćaju uobičajenu ‘peri-deri’ licenciju za ‘cijeli’ program, nego samo onoliko koliko ga rabe. Tako, primjerice, ne plaćaju dok su na kolektivnom odmoru, a jedan program može upotrebljavati nekoliko korisnika, koji plaćaju npr. samo broj pokretanja, ali ne i broj korisnika.

Novi poslovni model softvera kao usluge već je nekoliko godina vruća tema u svjetskom IT sektoru, ali je tek sada, s Combisovim certifikatom, službeno stigao k nama.

• Za razliku od klasičnih načina nabave softvera korisnici sada mogu plaćati samo onoliko softvera koliko uistinu rabe, čime mogu mnogo uštedjeti u poslovanju – izjavio je Ivo Sladoljev, izvršni direktor za IT usluge u Combisu.

Naveo je da za sada nude Microsoftove proizvode kao što su Windows i Office, serverske proizvode poput SQL-a i Exchangea te proizvode iz portfelja poslovno orijentiranih rješenja Dynamics i da Microsoft svaki mjesec proširuje ponudu. Pokaže li se potreba, Combis će ponudu proširiti i na programe drugih dobavljača.

Sladoljev navodi da se u takvu načinu plaćanja softvera štedi od 10 do 70 posto, ali teško je precizno definirati postotak uštede jer ona ovisi o mnogim varijablama poput broja korisnika, broja i vrste upotrebljenog softvera, vrste i vlasništva infrastrukture. Iako tek sada ‘služben’, tim se načinom uporabe softvera koristi već više od 4.000 korisnika u Hrvatskoj, i to redom malih tvrtki i privatnih korisnika.

No revolucija u licenciranju softvera pokrenuta je u svijetu još prije pet ili šest godina, kad je IBM softverskim razvojnim inženjerima besplatno ponudio Eclipse, skup razvojnih alata, tvrdi Hrvoje Živko, menadžer IBM-ove softverske grupe u Hrvatskoj, koji ističe da njegova korporacija među mnogim drugim načinima financiranja i plaćanja softvera nudi i potpuno besplatan uredski paket Lotus Symphony, koji svatko može instalirati i rabiti njegove programe za obradu teksta, izradu prezentacija i tablični kalkulator. IBM je tako navijestio novo doba u uporabi softvera, kad će se plaćati samo podrška korisnicima i nadogradnja te nove verzije ‘punog’ programa kao što je Lotus, koji se plaća.

O promjenama u modelima naplate uporabe softvera prvi je među velikim stranim dobavljačima progovorio Ratko Mutavdžić, glavni tehnoški savjetnik u Microsoftu Hrvatska.

• U Microsoftu postoji grupa Unlimited Potential, koja istražuje načine osmišljavanja novih modela poslovanja. Promatra kako tehnologija funkcionira u zemljama u razvoju kao što je npr. Indija, gdje se svojevrsni matični ured od desetak prijenosnih računala nalazi na kolicima koja voze ulicama siromašnih četvrti megalopolisa Mumbajja, pa stanovnici mogu sami zatražiti putem interneta ispis matičnog lista koji im poslije stiže poštom. Unlimited Potential pokreće razne projekte u nekim zemljama. Jedan od njih jest projekt prepaid softvera koji funkcionira u nekim specifičnim okruženjima. Softver je instaliran na kompjutor, ali korisniku su prava definirana na kartici koju umetne u čitač na računalu i rabi dok ne potroši prava uporabe, primjerice u vrijednosti od 500 kuna. To je ljepota promjene – objašnjava Mutavdžić dodajući da se čak i u Hrvatskoj mogu primijeniti neki od tih modela.

Važno je reći, napomenuo je Mutavdžić, da je riječ o pilot-projektu, stoga će se na temelju iskustva na njihovu tržištu odlučiti hoće li uopće biti takvog modela ili će odustati od te ideje. Tek ako se prihvati taj poslovni model, odlučit će hoće li se projekt prepaid softvera primijeniti u Hrvatskoj ili regiji, što ovisi o odluci središnjice korporacije u Redmondu.

• Ne mora značiti da će se prepaid softver sljedeće godine primijeniti u Hrvatskoj, ali sigurno neće biti samo klasičnih licencnih modela. Vjerujem da će svaka tvrtka uz sadašnje modele, klasični i model preplate, moći naći model koji joj najviše odgovara – rekao je Mutavdžić.

Model prepaid Mutavdžić je usporedio s leasingom automobila jer se i automobil može kupiti na isteku leasing razdoblja, ali s tom prednostu da korisnik ima pravo i na novu verziju istog softvera ako je izdana tijekom razdoblja leasinga. U tom modelu nabave softvera može postojati vremensko ograničenje uporabe softvera ili pak ograničenje prema količini ostvarenog prometa.

Takva ili slična ograničenja, kaže Mutavdžić, vjerojatna su i kod modela plaćanja unaprijed, pa će se vjerojatno prepaid kartice moći rabiti ili tijekom jedne godine ili će se uz pomoć nje postići promet dokumenata od 200 gigabajta. Najzanimljivije je da u tom slučaju, tvrdi Mutavdžić, pravila igre prema krajnjem korisniku ne određuje Microsoft, nego njegovi partneri u distributivnim kanalima – oni određuju cjenovni model, a Microsoft samo cijenu u odnosu na svoje partnere. Tako će npr. biti moguće da program uopće ne bude instaliran na računalu, nego na server na internetu, i da će se moći rabiti uz pomoć web sučelja, poput Google Documentsa, koji omogućavaju stvaranje, pregledavanje i uređivanje dokumenata i proračunskih tablica te prezentacija, zamalo kao Microsoftov Office.