Tjelesna aktivnost

Manje od jedne trećine odraslih ljudi u SAD-u u svoje slobodno vrijeme bavi se nekom tjelesnom aktivnošću (primjerice, 30 minuta lagane tjelesne aktivnosti). Direktni troškovi tjelesne neaktivnosti u SAD-u iznose 24 milijarde dolara na godinu. Stanje u Hrvatskoj nije ništa bolje, može se čak reći i da je gore. Rezultati Prvog hrvatskog zdravstvenog projekta izneseni 2003. godine pokazuju da se vrlo malo ispitanika odrasle dobi, svega 17,1 posto muškaraca i 4,3 posto žena u slobodno vrijeme (u prosjeku oko triput na tjedan) bavi nekom tjelesnom aktivnošću.

Kretanje broja pretilih u Europi pokazuje zabrinjavajuće rezultate. Rezultati Prvog zdravstvenog projekta kažu: povećanu tjelesnu težinu (ITM, indeks tjelesne mase) ima 35 posto žena i 48 posto muškaraca, a od toga 15 posto žena i čak 31 posto muškaraca smatra se pretilima (ITM>30).

Ali, kako danas nemati višak kilograma, kad se gotovo svakodnevno na tržište izbacuju novi ‘zdravi’ proizvodi? Istraživanja pokazuju da je u skupinama nezdrave hrane, a to su grickalice i gazirana pića, zabilježen porast lansiranja tzv. zdravijih proizvoda u 2006. u usporedbi s 2003. godinom. No, u stvarnosti, samo je jedan od tri ‘zdrava’ proizvoda namijenjena djeci dobar za zdravlje. Ponašanje nekih proizvođača doista je beskrupulozno. Može se reći da proizvođači hrane i njihov marketing upravljaju kontrolom tjelesne težine populacije, a time i narodnim zdravljem. Mnogi proizvodi ne smiju se klasificirati kao zdravi; oni su samo malo manje štetni od svojih ‘roditelja’.

Ogromni novac troše se na saniranje posljedica prekomjerne tjelesne težine. Osobe koje imaju problema s težinom češće obolijevaju od povišenog krvnog tlaka, povišene razine triglicerida i kolesterola u krvi, bolesti srca, dijabetesa tipa 2 te nekih vrsta tumora. Procjena je da problemi tjelesne težine u SAD-u odnose 10 posto svih troškova u zdravstvu, a u nekim europskim zemljama šest posto. U direktno troškove ubrajaju se liječnički pregledi i lijekovi, a u indirektno i ono što najviše brine poslodavce – smanjena produktivnost rada. Jedna je analiza pokazala da problemi s težinom stoje SAD 117 milijarde dolara na godinu. Od toga su direktni troškovi 61 milijarde dolara, a indirektni neznatno manji, 56 milijarde dolara. Zna se tko namiruje troškove: kupci i porezni obveznici, građani.

U borbi protiv pretilosti prvi će se na udaru naći televizijsko i internetsko oglašavanje te marketinške kampanje. Smatra se da reklame štetno utječu na stav djece o hrani i na njihov odabir. Velika Britanija, Rusija, Francuska, Španjolska i Latvija već su potpuno zabranile reklamiranje ‘junk’ hrane.

Čak su se industrija i neke poznate kompanije (s jakim brendovima) složile da djecu treba više štititi pa je podržano skidanje televizijskih reklama s programa u vrijeme kad su djeca najčešće pred televizorom, kao i izbacivanje automata s čokoladicama i gaziranim pićima iz škola i drugih mjesta gdje se mladi okupljaju.

Ostaje otvorenim kada će zdravlje i dobrobit čovječanstva, a posebice djece postati važan dio gospodarske brige. Kako se Europi ne bi dogodilo sve što i drugima, zajednica je postavila temelje strategije buduće borbe protiv pretilosti: ukloniti (smanjiti) potpore za masti, ulja i šećer; graniti dostupnost ‘junk’ hrane, i to ne samo u školama; kontrolirati reklamiranje energetski bogate hrane, posebno one u vrijeme dječjih programa; reklamirati voće i povrće i promovirati tjelesnu aktivnost posebice pješačenje i biciklizam kao alternative automobilima i javnom prijevozu, što zahtijeva prilagodbu gradskih ulica.