Čudesna riznica zdravlja

Sumnje u (ne)pristranost Zdenka Ljevak-a kao člana Vijeća za elektroničke medije izražene u komercijalnim TV postajama treba pripisati više položaju javne TV, a manje osobnom djelovanju Zdenka Ljevak-a. HRT obilato koristi povlastice javne TV, a istodobno na tržištu djeluje i kao komercijalna medijska kuća ubirajući lavovski dio marketinških prihoda. Prelazak čak trojice članova Programskog vijeća HRT-a u članstvo Vijeća za elektroničke medije izaziva podozrivost kod konkurentnih medija koji djeluju na tržištu bez povlastica koje uživa HRT.

Vratka iz Beća zapošljava se u izdavačkoj tvrtki Naprijed (kojoj je ranije bila pripojena izdavačka kuća Kultura). U postupku pretvorbe i privatizacije Zdenko Ljevak 1995. postaje vlasnik Naprijeda i nakon toga osniva Nakladu Ljevak. Kao nakladnik, Ljevak 1998. postaje član Vijeća Zajednice nakladnika i knjižara, a 2001. biva izabran i za predsjednika Zajednice. Listopada 2003. Ljevak prvi put biraju i za člana Programskog vijeća HRT-a, potom i za njegovog predsjednika. Dvije godine kasnije, listopada 2005. Ljevak ponovno biraju za predsjednika Programskog vijeća HRT-a.

Na komercijalnim TV postajama, RTL-u i Novoj TV javno su izrazili sumnju u pristranost Ljevaka kao člana Vijeća za elektroničke medije ‘s obzirom na njegov dosadašnji angažman na javnoj TV’. Zdenko Ljevak odbacuje te sumnje tvrdeći da su izrečene unaprijed i da namjerava raditi transparentno i korektno, kao i da je upravo zbog mogućih takvih sumnji zatražio da ga se razriješi dužnosti predsjednika Programskog vijeća HRT-a.

Vijeće za elektroničke medije regulatorno je tijelo, odnosno paraministarstvo. A članovi Vijeća za elektroničke medije tu dužnost obavljaju profesionalno. U svijetu su regulatorna tijela imala zadaću uvesti konkurenciju i u dotad nedodirljive državne monopole, primjerice energetiku, željeznički promet, telekomunikacije…

Preispitivanje regulatora U zemljama u kojima su regulatorna tijela 70-ih godina prošlog stoljeća ‘izmišljena’ preispituje se rad tih paraministarstava. Osobito se postavlja pitanje nadzora nad radom tih paradržavnih agencija. U Hrvatskoj se, međutim, kao da tih kritika u svijetu nema, u posljednjih desetak godina ubrzano osnivaju regulatorne agencije, a zadatak je Vijeća za elektroničke medije uvesti tržišno natjecanje i u telekomunikacijskim djelatnostima. Upravo povlašteni položaj bivših državnih monopolista T-HT-a i HRT-a razlog je nepovjerenja i prema Zdenku Ljevaku zbog njegova dosadašnjeg djelovanja kao predsjednika Programskog vijeća HRT-a.

Ljevakovi znanci i suradnici smatraju da mu nije primarno to što je članstvo u Vijeću elektroničkih medija profesionalna dužnost. Kažu da je dosta toga u životu stekao i da mu vjerojatno nije presudni motiv novac od naknada članu Vijeća za elektroničke medije. Ljevakova tiskara, kažu upućeni, ima uhodane poslove (primjerice, za Badel tiskanje etiketa), pa je Ljevaku više stalo do funkcije i ugleda. Ta potreba za funkcijom i ugledom, sudeći prema mišljenju bivših suradnika, Ljevaku znači zbog toga što su ga nakladnici malo podcjenjivali jer nije diplomirao književnost nego na Grafičkom fakultetu.

Unatoč tehničkom obrazovanju Ljevak u nakladničkim krugovima ipak cijene i kao uspješnog menadžera u izdavačtvu. Osobito zbog toga što je nakon preuzimanja Naprijeda zadržao zaposlenike. Zahvaljujući tome što je zadržao i starije ugledne književne urednike, Ljevak je kao menadžer zajedno s tim urednicima uspio nastaviti objavljivati dotad ugledne Naprijedove biblioteke. Ljevakova je značajka da nije ‘porušio mostove’ i krenuo ispočetka sâm dalje, nego je zadržao dijelove programa dotad uglednih biblioteka izdavačkih kuća Naprijed i Kultura.

Suradnici o Ljevaku ističu da nije konfliktna osoba. Kažu da je načelno legalist i da si nije dopuštao neke ‘izlete’ na rub zakona kao što su si to dopuštali brojni novovalni poduzetnici. Dodaju da je čak maksimalno poštovao i rokove plaćanja dospjelih obaveza i da je i u tom dijelu bio korektan koliko god je mogao.

Nedvojbeno se Ljevak i zamjerio ponekom zaposleniku, ali to je bilo zbog možda premale plaće ili nekoga konkretnog posla, ali ne i zbog otpuštanja i sličnih postupaka. Prema mišljenju suradnika Ljevak je bio uspješan menadžer. To što je prema obrazovanju grafičar a ne netko tko je diplomirao književnost ne znači mnogo, osobito zbog toga što se Ljevak znao okružiti dobrim i uglednim urednicima – stručnjacima za književnost, zbog čega se može slobodno reći i da je bio uspješan menadžer i u izdavačtvu, a ne samo tiskarstvu.

Hoće li Ljevak biti pristran kao član Vijeća za elektroničke medije i odlučivati više na korist HRT-a, a manje u interesu komercijalnih TV postaja? Osobno će nastojati biti objektivan, ali samo u mjeri u kojoj će mu to dopustiti ‘poslodavci’ prema čijoj će volji biti imenovan u članstvo Vijeća za elektroničke medije. Na protekloj sjednici Odbora za informiranje, informatizaciju i medije prijedlog Vlade o imenovanju Zdenka Ljevak-a za člana Vijeća za elektroničke medije usvojen je bez rasprave. Još samo taj prijedlog treba izglasovati i Sabor. A o tome hoće li i Sabor izglasovati imenovanje Zdenka Ljevak-a u Vijeće za elektroničke medije, ne treba dvojiti.