Sajam u brojkama

U ovoj crtiči nije bio zanimljiv rezultat igre kojom su pokušali ubiti vrijeme na okupljanju nekretnina koja su globalnu recesiju osjetili u svoj njezinoj snazi. Zanimljivost je u tome što je odnos snaga na tom terenu bio proporcionalan načinu na koji su ulagači iz desetaka zemalja doživjeli ponude iz ovog dijela Europe. Unatoč krizi koja je taj biznis paralizirala, Hrvatsku i njezine kuće, hotele, šoping-centre, pa i samo zemljište, još se doživljava kao nešto posebno vrijedno. Srbija, koja je u svoj štand uložila bar deset puta više novca, ipak je u drugoj ligi. Bolje ne stoji ni ostali. Svoje igrače više nećemo spominjati. Njima je samo bilo dosadno, kao i većini ostalih sudionika prvog dana sajma, pa su zato zaigrali igru prozvanu najvažnijom sporednom stvari na svijetu.

I zaista, poput praznih bečkih ulica, ni početak Sajma nekretnina u tom gradu nije nudio ni po čemu drukčiju sliku. Izлагаča se ipak na kraju okupilo 242, i to iz 24 države. Zbog skupih ulaznica šetača gotovo nije bilo. Gosti su stoga bili jedino sami izлагаči s drugih štandova i investitori, koje se po sajmu naganjalo kao što vrag goni grešne duše. Srbi su nudili ulaganje u Šabac i Indiju, Česi u gotovo svako selo koje su uspjeli pronaći na zamljovidu vlastite zemlje, a Slovenci neke poslovno-stambeno-šoping-zabavne… valjda ipak na kraju samo centre. Osim divnih i ipak neprimjereno tetoviranih hostesa ni gastronomska ponuda izлагаča nije odavala dojam da svijet trese krizu. Takav se dojam na prvu loptu mogao steći jedino na stiješnjenom hrvatskom štandu koji je organizirala Gospodarska komora. Osim izлагаča pokazivalo je fotografije kuća i vila uz more od Dubrovnika do Poreča, zgrada u Zagrebu i stakleno-čeličnih čudovišta na svim tim mjestima zajedno. Tek nešto malo uzbuđenja našim izлагаčima priuštio je svojim uobičajenim dolaskom Ivica Pašalić. Sa suprugom pod rukom odatle je ipak uspio odšetati prije dolaska novinara.

Tri ljubazne i drage HGK-ove zaposlenice koje su moderirale hrvatskom kućom Marija Nina Zmajević, Snježana Brezović i Sandra Hrašćanec objasnile su koliko je kriza ipak utjecala na posjet sajmu.

• Cijena ulaznica za obične goste previsoka je, pa nema za sajmove uobičajene gužve. Dakle, svi ti ljudi koje vidite investitori su, što na kraju i nije loš rezultat. Da bi animirala sudionike, Komora je u svim troškovima naših izлагаča sudjelovala s 40 do 50 posto. Iako je ljudi manje no lani, vjerujemo da će drugi dan sajma posjet biti veći – rekli su i pritom ispričale zgodnu anegdotu s lanjskog okupljanja na istome mjestu.

Tada je, naime, jedna hrvatska agentica doživjela svoj ‘ruski san’.

• Do nje je došetao jedan Rus i začas dogovorio kupnju velikog zemljišta u Dalmaciji – prisjetile su se.

Da je danas situacija drukčija, itekako su svjesne, pa kao što nude još jednu priču. Naime, sestra Sandre Hrašćanec Sunčica članica je ženske ekspedicije na Himalaji, pa ona stoga iz rukava spremno vadi zgodan što: – Trenutačno se lakše popeti na Mt. Everest nego ovdje prodati nekretninu – nasmijala se.

Iako doista jest zgodna, s tom se usporedbom nipošto ne slažu zaposlene.

Šef bečkog Sajma nekretnina svakako nema manjak kompetencije kad je riječ o prosudbi što je dobro ulaganje, a što nije. Nećemo navoditi gdje mu se i kakve pogodnosti nude. Bit će umjesto toga dovoljno čuti na koji mu je način Hrvatska na pamet.

• Razmišljaj o kupnji nekretnine kod vas. Onog časa kad uđete u EU uložit ću u Hrvatsku. Ipak je to zemlja posebnog značenja na ovim prostorima. Zagreb i drugi gradovi zanimljivi su, ali vaše je more uistinu nešto posebno – kaže Limbeck.

U redu je što volite Hrvatsku, ali, što mislite, kad će doći kraj krizi koja je urušila naše tržište nekretnina?

• Prema svim pokazateljima nećete dugo čekati. Već se 2010. možete nadati otpuštanju novca iz fondova i smanjivanju kamata – navoje je za kraj.

• Do sada smo pokušavali ne govoriti previše o tome, ali, evo, kad ste već tu… Gradimo novi šoping-centar u Buzinu uz trasu buduće autoceste Zagreb – Sisak, jedan malo manji u Splitu te naselje vila i trgovina u Poreču. Buzin vrijedi 250, Split 200, a Poreč 55 milijuna eura. I znate što? Kad je o Hrvatskoj riječ, uopće nema problema s pronalaženjem banaka voljnih ući u financiranje projekata – ispričali su Vorbauer i Hornecker.

Doista ih je bilo čudno vidjeti pored plakata koji je najavljivao TKN-ove investicije. Njihov je štand zabilježio gužvu veću no bilo koji uokolo. Čak ili naravno veću i od one na susjednom, koji je nudio priču o prvom slovenskim poslovnim novinama na engleskom Slovenia Timesu. Drag je bio Marko Stijepić, koji ih je predstavljao, ali ni on nije mogao protiv ‘hrvatskog investicijskog čuda usred krize’, kako su ga nazvali u TKN-u.

Nekretninaši iz država bivše Jugoslavije prošli su kao i u nogometu koji su zaigrali. Hrvatska ponuda pobjeđuje, srpska je zanimljiva, kao i slovenska te bosanska, ali bez Jadrana nemaju šanse.

Maja Finta iz HPB Nekretnina tražila je ulagače za prvi zagrebački akvapark, zgrade blizance na 22 kata te stanove koji i na terasama desetoga kata imaju velike parkove.

Ivo Šarić iz dubrovačke agencije Aedium razočarao se u Austrijancima. Sa sajma je otišao vrlo rano jer ondje nije bilo Rusa.

Ralf Hornecker objašnjava da banke žele ući u hrvatske projekte koji imaju smisla i dobro su predstavljeni.

Jednakom uspjehu nadali su se i već spomenuti predstavnici srpskih građevina. Oni su potencijalnim ulagačima u zemlju gomile zemlje nudili zapravo besplatno. Samo da netko dođe i gradi, kako su objasnili mladići iz Šapca, očiti padobranci u tom svijetu. O. K., zbog priče možda ne, ali zbog kariranih ‘timberjack’ košulja svakako. O ‘outfitu’ rumunjskog prodavača transilvanijskih vila nećemo raspredati. Ipak je čovjek osebujnim, krvavožednim i ‘želim proviziju’ nastupom uspio prikupiti kakvu-takvu publiku.

Maja Finta iz HPB Nekretnina nije trebala takvu predstavu. Osim što je uglađena i mudra, nudila je i mnogo zanimljivije projekte.

• Trenutačno imamo otvorene Sky Office, odnosno blizance, akvapark i doista zanimljivu stambenu zgradu u Zagrebu – ponovila je stotinjak puta tog utorka jer su je, jednostavno rečeno, gotovo svi jednako pitali. Potonju nekretninu namijenjenu ljudima kojima nule na računu ne znače mnogo doista je na kraju zastalo pogledati pravo čudo onih koji odlučuju o financiranju investicija i njihovu otkupu.

A kako na ovogodišnji sajam kojemu je na čelu gleda njegov direktor Matthias Limbeck, bilo je posebno zanimljivo čuti. Ta ipak on sudionicima prodaje kvadrate i prestiž susjedstva s najvećim europskim nekretninaškim igračima. Uostalom, riječ je i o čovjeku koji je dobro znao da treba organizirati posebne tribine i panele koji se bave budućnošću šoping-centara, ali i prostora ‘zapadnog Balkana’, što, kad izgovori kao geografski pojam, zapravo pristojno navodi na mlin Hrvatske. Kad pak to ipak prikrije, zainteresirani za to što je posrijedi ubrzo doznaju od njegove uistinu sjajne asistentice Jasmin Medani. Ona je upravo ovih dana na sajmu u Beču dokazala da rasni PR-ovac doista može biti u isto vrijeme na pet mjesta. I istodobno voditi deset telefonskih razgovora, koliko god to tehnički izgledalo nemoguće. Sâm Limbeck pak nema problema s realnošću. Njegovo razmišljanje o sajmu koji vodi stoga svakako pomaže u razumijevanju problema s kojima se nekretninaši trenutačno susreću u Europi.

• Nema tajne kad kažem da je u odnosu na lani ovogodišnji broj izlagača pao 25 posto. Da pače, s obzirom na krizu ovog posla koja trenutačno vlada u Europi broj od 242 izlagača vrlo je dobar – kaže Limbeck. Morali smo, neka se ne naljuti, ali jednostavno smo ga morali pitati za vić koji kruži sajmom. Onaj o Rusima koji nisu došli, pa nitko ništa ne prodaje: – Da, kriza je u Rusiji i Ukrajini trenutačno velika, stoga se osjeća nedostatak njihove inicijative – priznalo je. A upravo su Rusi, nekako zgodno za kraj, bili ‘na jeziku’ suvlasnika dubrovačke agencije Aedium Ivo Šarića. Susreo sam ga kako prilično rano s torbom od nervoze zažarenih kotača napušta sajman. Što se dogodilo? – Došao sam ovamo s nekim idejama što me očekuje. Čekao sam satima, ali Ruse i slične kupce nisam vidio. Odlazim jer znam da su oni jedini pravi biznis. Pa zato Aedium i jest otvorio ured u Moskvi. A ne ovo čekanje… – iskren je i izravan bio taj dubrovački gospodar. – Hrvatska je ljepotica i ne treba je davati za sitniš – dodao je. Bio je u pravu. Od igrača onoga stolnog nogometa na početku do njemačkih investitora u sredini i s osobnim priznanjem direktora bečkog Sajma nekretnina na kraju moglo se doznati samo jedno: imamo zemlju koja je unatoč krizi u smislu kućica i kućeraka, vila i hotela, šoping- i svih inih centara ostala apsolutni hit. Čak i kad je nazovu zapadnim Balkanom.