Slobodne zone

Poduzetnici koji posluju u slobodnim zonama u idućim četiri godinama moraju planirati porezne olakšice i procjenu poreznih pogodnosti morati voditi računa o dinamici snižavanja tih beneficija. Također je ograničen i najviši apsolutni iznos porezne olakšice i razdoblje u kojem se može ostvariti.

Hrvatska je još 1996. godine donijela Zakon o slobodnim zonama s namjerom da potakne osnivanje posebno označenih područja u kojima bi se poduzetnička djelatnost obavljala uz izdašne porezne poticaje. Zakon je u više od dva navrata mijenjan, olakšice su se selile iz Zakona o slobodnim zonama u Zakon o porezu na dobit, pa obrnuto. Posljednje izmjene provedene sredinom prošle godine uvjetovane su obvezama koje je Hrvatska preuzela u postupku prilagodbe svog zakonodavstva zahtjevima EU. Porezne pogodnosti za poduzetnike koji obavljaju djelatnost na području slobodnih zona najprije će se smanjiti, a od 2017. godine i potpuno ukinuti.

Slobodnu zonu može osnovati domaća pravna osoba koja na javnom natječaju ili javnom prikupljanju ponuđa od Vlade dobije koncesiju. Zona može biti smještena uz međunarodnu prometnicu, na području morske i zračne luke, na području riječnog pristaništa, odnosno svugdje gdje postoje uvjeti za rad slobodne zone. Ali, i bez provođenja javnog natječaja, svaka domaća pravna osoba koja dokaže gospodarsku opravdanost može od Vlade pribaviti koncesiju za osnivanje zone. Tada je postupak osnivanja složeniji, odvija se preko ministarstva nadležnog za poslove gospodarstva i uključuje obvezu zainteresirane pravne osobe da priloži studiju o gospodarskoj opravdanosti osnivanja zone na određenom području te dokaze o postojanju prostornih, infrastrukturnih i komunalnih uvjeta za rad zone. Nakon što prihvati koncesiju, osnivač slobodne zone upravlja zonom. Dužan je donijeti posebni pravilnik o uvjetima poslovanja u zoni, a zatim sa zainteresiranim korisnicima sklapa ugovore o obavljanju djelatnosti na području slobodne zone. Područje slobodne zone mora biti ograđeno i posebno označeno. Unutar označenog područja može se obavljati djelatnost proizvodnje, svi oblici trgovine s tuzemstvom i s inozemstvom, uključujući posredovanje u trgovini. Zabranjeno je obavljanje trgovine na malo. Zakonodavac obvezuje korisnike zone da pri obavljanju dopuštenih djelatnosti ne ugrožavaju prirodni i radni okoliš.

Do posljednjih izmjena Zakona o slobodnim zonama, tj. do 2008. godine, svi su poduzetnici koji obavljaju djelatnost na području slobodne zone imali pravo na olakšice pri plaćanju poreza na dobit u visini 50 posto od propisane stope. Umjesto 20, za njih je stopa poreza na dobit bila 10 posto.

Još su povoljnije bile uređene olakšice za poduzetnike koji grade ili sudjeluju u gradnji infrastrukturnih objekata u zoni, uz uvjet da je ulaganje veće od milijun kuna. Takvi su poduzetnici bili u cijelosti oslobodjeni plaćanja poreza na dobit u godini u kojoj je izvršeno ulaganje i u sljedećih pet godina, ali najviše do višine uloženih sredstava. Primjerice, ako su uložili dva milijuna kuna, u godini ulaganja i u sljedećih pet godina imali su pravo na oslobađanje od obveze poreza na dobit u iznosu od dva milijuna kuna. Oni su, dakle, u godini u kojoj je završeno ulaganje i u sljedećih pet godina mogli ostvariti 10 milijuna kuna neoporezive dobiti.

Osim olakšica u sustavu poreza na dobit, neke su lokalne jedinice u sklopu svojih nadležnosti poduzetnicima osiguravale dodatne pogodnosti s ciljem poticanja ulaganja u poduzetničke zone, kao npr. oslobađanje od dijela komunalne naknade i komunalnog doprinosa. Sve to je rezultiralo osnivanjem 15 poduzetničkih zona, od kojih je njih 13 u funkciji. Na području slobodnih zona djelatnost obavlja više od 250 korisnika i radi više od 5.500 radnika.

Od 2008. godini izmijenjena su pravila korištenja poreznih olakšica za poslovanje u slobodnim zonama, ali ta pravila ne utječu na porez na dobit za 2008. godinu. Prema direktivama EU, sve se vrste poreznih olakšica u širem smislu smatraju državnom potporom. Omogućavanje poduzetnicima da ne plaćaju porez ili da ga plaćaju u nižem iznosu od drugih poduzetnika smatra se oblikom državne potpore. Upravo zbog tih su razloga u ljeto 2008. izmijenjene odredbe Zakona o slobodnim zonama na način da se olakšice postupno smažu počevši od 2010. godine, da bi potpuno nestale 2017. godine. Pri tome dinamika smaživanja nije ni intenzitetom ni vremenski izjednačena za sve poduzetnike u Hrvatskoj, već je različito određena prema regijama. Regionalna podjela Hrvatske jedan je od kriterija na temelju kojeg su za poduzetnike koji obavljaju djelatnost u slobodnim zonama propisane olakšice u obliku snižene stope poreza na dobit.

Uz pretpostavku da se stopa poreza na dobit ne izmjeni i da sljedećih godina iznosi 20 posto, kao i sada, poduzetnici koji posluju u slobodnoj zoni plaćat će porez na dobit prema sljedećim stopama: Sjeverozapadna Hrvatska: do 2010. plaća porez na dobit prema stopi od 10 posto, u sljedeće tri godine prema stopi od 15 posto, a od 2014. više nema pravo na olakšicu. Panonskoj Hrvatskoj i regijama jadranske Hrvatske: do 2013. neće se umanjivati olakšica i oni će plaćati porez na dobit prema prepolovljenoj stopi od 10 posto, a zatim u iduće tri godine prema stopi od 15 posto, da bi se od 2017. olakšica posve ukinula. Područje Grada Vukovara: sada ne plaćaju porez na dobit i ta pogodnost ostaje do 2010., nakon toga će u sljedeće tri godine plaćati porez prema stopi od pet posto, daljnje tri godine prema stopi od 15 posto, a od 2017. godine olakšica im se ukida.

Vremenski rok do kojeg mogu iskoristiti olakšicu je najkasnije 2016. godina. Ako taj limit dostignu ranije, više nemaju pravo na olakšicu. Ako pak, do 2016. godine ne uspiju potrošiti poreznu olakšicu, trajno gube pravo.

Druga skupina poduzetnika korisnici su slobodnih zona. Na njih se, osim postupnog snižavanja olakšice u obliku beneficirane stope poreza na dobit u prijelaznom razdoblju, prijenjaju i limiti najviše svote državnih potpora male vrijednosti. Za njih je iznos porezne olakšice ograničen na 200.000 eura u razdoblju od tri fiskalne godine. Dakle, neovisno o tome što prema Zakonu o slobodnim zonama prijelazno razdoblje za sniženu stopu poreza na dobit traje do 2016. godine, ako unutar tri godine iskoriste poreznu olakšicu u visini 200.000 eura, nakon toga više nemaju pravo na sniženu stopu poreza na dobit. Početna godina od koje se računa iskorištenje propisanog limita je porezna obveza za 2008., koja je utvrđena u 2009. godini. Za poduzetnike koji obavljaju djelatnost cestovnog prometa limit najviše dopuštene potpore je stroži i iznosi 100.000 eura u tri fiskalne godine.