DEVETORICA ČELNIKA HFP-a

Prvi predsjednik HFP-a i autor Zakona o privatizaciji te Pravilnika o dodjeli dionica bez naknade bio je Ivan Penić (1993. – 1995.). Milan Kovač (1995. – 1996.) postavljen je po nalogu Gojka Šuška, a revizija utvrđuje da je u njegovo doba 80 posto privatizacija obavljeno mimo propisa. Tomislav Družak (1997. – 1998.) imenovan je kao anonimni čovjek Ivića Pašalića, a sud je odbacio prijavu da je HFP oštetio za 3,4 milijuna kuna. Stipe Hrkač (1998. – 2000.) bio je ‘igrač’ Borislava Škegre, a protiv njega je vođen kazneni postupak zbog štete od 3,4 milijuna kuna, koji je također odbačen.

Hrvoje Vojković (2000. – 2001.) bio je prvi predsjednik izvan HDZ-a. Podnio je 300 kaznenih prijava, ali poslije je osuđen u aferama hotela Alan i Geotehnike. Krešimir Starčević (2001. – 2003.) povezan je s aferama Sunčani Hvar, HTP Primošten i Mali raj, koji je prodan Hypo Alpe-Adria Consultantsu, gdje se poslije zaposlio. Grga Ivezić (2005. – 2008.) smijenjen je nakon afera Maestro, braneći se da mu je Matanović radio iza leđa, pa se postavlja pitanje političke odgovornosti. Vedran Duvnjak (2008. – ) suočava se s blokadom rada od strane Vlade, a lani su provedene tek četiri velike privatizacije, dok niz revizija ugovora nije proveden.

Ističu se one u slučajevima hotela Alan i Geotehnike, oštećene za 60 milijuna dolara. On sâm podnosi 300-tinjak kaznenih prijava protiv članova uprava propalih tvrtki koje se nalaze u portfelju HFP-a, i to zato što nisu pokrenuli nužne stečajeve. Kad je to u konačnici odrađeno, procijenjeno je biznis stečajnih upravitelja. Njegov je mentor i siva eminencija bio upravo Slavko Linić. Upitali smo ga za rezultate, ali i optužbe iz vremena Vojkovića i njegova nasljednika Krešimira Starčevića.

• Mi smo zaustavili zamjenu dionica i okrenuli se upravljanju tvrtkama. Otpisali smo nekvalitetan portfelj, stečajevima smo isplatili sve zaostale plaće za više od 300 tisuća zaposlenih – tvrdi Linić.

Za najglasnije afere iz njihova vremena – Sunčani Hvar i Excelsior – kaže da su rezultat politike i odnosa snaga u koaliciji, a ne korupcije. Da HSS nije želio izbaciti Slovence iz utrke za kupnju Sunčanog Hvara, ne bi sada bilo toliko problema. No Linić kaže da im je od privatizacije te tvrtke bio važniji politički mir u vrijeme približavanja EU: – Sve je bilo transparentno, putem natječaja, samo smo se politički posvadili. Tu odgovornost ne možete prebaciti na Upravu Fonda – kategorizan je Linić.

Starčević će se pamtiti i kao čovjek koji je HFP-om godinu i pol upravljao kao vršitelj dužnosti, i to zbog svađe HSS-a i SDP-a oko podjele te vruće fotelje. U primoštenskim hotelima, gdje još traje prepirka zbog neispunjenja ugovora mađarskog kupca, nerado ga se sjećaju. Kao i Porečani, koji se pitaju gdje je nestao njihov Mali raj, prodan Hypo Alpe-Adria Consultansu, tvrtki u koju je, gle čuda, Starčević prešao nakon odlaska iz Fonda.

Ondje ga je pak zamijenio Damir Ostović. Kažu da nije radio loše, a nogu je od premijera Sanadera dobio kao kolateralna žrtva u aferi Liburnija. Ni tada kao ni danas nadzor nad radom Fonda nije provodio (a morao je) njegov Nadzorni odbor. Izvješće o radu Saboru podnosiła je Vlada. Sukob interesa koji se pritom događa u najmanju je ruku skandalozan. Član Upravnog odbora, predsjednik HUS-a Ozren Matijašević objasnio je kakve posljedice takva praksa ima u stvarnosti.

• U posljednjih godinu i pol, otkad sam imenovan u Upravu Fonda, NO još nije formiran. O svemu odlučuje Upravni odbor, ali telefonski. Nedavno je tako telefonski odobrena pomoć Orco grupi a da ja kao član UO-a nisam ni upitan. Vlada odnosno premijer Sanader samostalno donose odluke. Oni, zapravo, danas vode Fond – kaže Matijašević.

Bez kontrole javnosti i nepoželjnih oporbenih članova u NO-u vladajuća garnitura Fondom i državnom imovinom raspolaže samostalno. Jednako je bilo i u vrijeme pretposljednjeg šefa fonda Grge Ivezića. On sâm ‘odletio’ je za vrijeme afera Maestro. Iako pred sudom nije kriv ni za što, prema riječima Dragutina Lesara njegova je odgovornost golema.

• Ivezić se branio objašnjenjem da su mu Matanović i ekipa radili iza leđa. U svakoj normalnoj državi taj čovjek više nikad ne bi radio u državnoj upravi. Pa on je i bio postavljen na to mjesto kako bi poslovao legalno i kontrolirao one koji to ne rade. Umjesto toga on se brani da nije znao. I to kaže čovjek koji ima mandat raspolagati milijardama kuna državne imovine – čudi se Lesar.

O pranju od odgovornosti vladajućih struktura progovorila je i prva dama DC-a Vesna Škare Ožbolt. Uloga premijera i njegovih ministara koji sjede u Upravnom odboru Fonda Polančeca, Čobankovića i Bajsa (uz Matijaševića i Slobodana Uzelca) golema je.

• Ako su znali za malverzacije, kazneno su odgovorni; ako nisu znali za malverzacije, politički su odgovorni jer su bili dužni nadzirati legalnost…