(Ne)čekivani pad oglasnih investicija

Pad vrijednosti zakupljenoga oglasnog prostora šest posto u odnosu na lanjska prva tri mjeseca sam po sebi nije toliko porazan. Teoretičari, međutim, tvrde da u krizi nije poželjno smanjivati izdatke za oglašavanje.

O snovni pokazatelj koji govori o potrošnji na oglašavanje AdEx-u, kao što ga običavamo zvati, kaže da je tržište u 2008. godini vrijedilo više od 750 milijuna eura, te da je stopa rasta tržišta bila tek nešto iznad tri posto. Kad smo taj podatak uspoređivali s podacima za nekoliko prethodnih godina, kad je ta stopa uredno iznosila više od 10 posto, lako smo došli do zaključka da su se već u 2008. mogli primijetiti utjecaji gospodarske krize u kojoj smo.

Podaci za prvi kvartal ove godine definitivno potvrđuju da su posljedice globalne gospodarske krize vidljive na domaćem marketinškom tržištu. Naime, prema dostupnim podacima o potrošnji na oglašavanje, ukupna bruto vrijednost zakupljenoga oglasnog prostora u prva tri mjeseca ove godine iznosila je oko 140 milijuna eura, što je pad od gotovo šest posto u odnosu na isto razdoblje lani.

Naravno, uvijek kada govorimo o potrošnji na oglašavanje treba reći da taj podatak predstavlja ukupnu vrijednost zakupljenoga oglasnog prostora izračunana prema službenim važećim cjenicima medija. Prava potrošnja, odnosno prava vrijednost tržišta znatno je manja, a razlog su naravno popusti o kojima istraživačke agencije nemaju informaciju.

Sve se te brojke temelje na podacima prikupljenima u sklopu dvaju projekta koji predstavljaju standard na tržištu istraživanja medija, projektu istraživanja gledanosti i potrošnje na oglašavanje na TV-u agencije AGB Nielsen Media Research, te projektu agencije Ipsos Puls koji se bavi netelevizijskim medijima MEDIApuls. Kada bismo u te podatke, prikupljene prema standardnoj metodi, uralčunali i pročjene popusta prema tipu medija situacija bi vjerojatno izgledala nešto drugačije zbog disproporcija u veličini popusta u različitim tipovima medija, a i zbog činjenice da u procjenu treba uvrstiti i dio koji otpada na radijsko oglašavanje.

Kod oglašavanja prema tipu medija, primjetan je mali rast udjela TV-a u odnosu na ostale medije, a jedan od razloga za takvu promjenu treba tražiti u činjenici da je u siječnju održano svjetsko prvenstvo u rukometu, najvažniji marketinški TV događaj godine. To je i razlog zašto je oglašavanje na TV-u ostalo na razini istog razdoblja protekli godine, a iz tog je razloga i siječnja jedini mjesec u kojem je došlo do povećanja oglašavanja u odnosu na 2008. Kod tiskovina se bilježi pad oglašavanja veći od 10 posto, dok se za vanjsko i web oglašavanje ne može donijeti konkretni zaključak zbog nepotpunosti podataka.

Analizira li se ulaganje u oglašavanje prema proizvodnim sektorima vidljivo je da su i dalje najveće investicije u oglašavanje u telekomunikacijama, ali te investicije predstavljaju pad od oko 13 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Od ostalih najoglašavanijih sektora znatniji pad investicija u oglašavanje bilježe i kozmetička industrija, financijski sektor te mediji. Sektori koji bilježe najveći rast su prehrambena i farmaceutska industrija, ali primjetan je i rast investicija u oglašavanje od strane države i državnih kompanija.

Prošle su godine na skupu pravnika u gospodarstvu u Opatiji korporativni pravnici od Ministarstva pravosuđa zahtijevali da ih se tada predloženim Zakonom o parničnom postupku izjednači s odvjetnicima u pravima na zastupanje tvrtki na sudu. Premda je Dražen Bošnjaković, državni tajnik, obećao riješiti njihove probleme, u novom Zakonu o parničnom postupku prihvaćenom 2. srpnja 2008. nema nijedne odredbe kojom bi se te pravnike izjednačilo s odvjetnicima u pravima na zastupanje na sudu tvrtki u kojima su zaposleni.

Na ovogodišnjem skupu ne treba očekivati previše prosvjeda zbog toga što zakonodavstvo ignorira pravnike zaposlene u poduzećima. Jakša Barbić, predsjednik Saveza udrug pravnika u gospodarstvu, smatra da korporativne pravnike i ne treba izjednačiti s odvjetnicima u pravima na zastupanje tvrtki na sudu, a novoosnovane udruge korporativnih pravnika još nemaju takav utjecaj na zakonodavne vlasti da bi se mogle izboriti za svoja prava.