Home / Biznis i politika / Nissan Qashqai+2 više prostora za 7 putnika! Urbanproof

Nissan Qashqai+2 više prostora za 7 putnika! Urbanproof

U kojoj će se mjeri realni sektor morati prilagoditi pogoršanom okruženju? To će, kaže guverner, ovisiti o trima pretpostavkama – o padu izvoza od 10 posto, padu izravnih inozemnih ulaganja od čak 50 posto i (ne)mogućnosti refinanciranja dospjelih inozemnih obveza. Ozbiljna je ‘konkurencija’ tim problemima istiskivanje poduzeća s tržišta kredita koje polako preuzima država sa svojim golemim apetitima. Pritom će monetarna politika podržavati likvidnost sustava samo do razine koja neće obrušiti tečaj i preko njega destabilizirati cijeli financijski sustav, kategorizan je Rohatinski. Jedan od sudionika prošlotjedne opatijske konferencije o tržištu novca, na kojoj je guverner na to i upozorio, duhovito je ‘preveo’ tu guvernerovu poruku: – Dok sam mog’o ja sam vam pomog’o, sad više ne mogu, hvala Bogu!

Šalu na stranu, manevrski je prostor za preživljavanje poduzeća sve uži i guverner je pravodobno upozorio na to da netko drugi (država) mora preuzeti zadaću njihova spašavanja. Analitičar Hrvoje Stojić slaže se da realni sektor čekaju teški dani. Velik je dio novca ubrzanog u financijski sektor završio u špekulativnim vodama i burzovnim robama, a ne u investicijama i kreditima: – Problemi se neće moći izbjeći iz najmanje tri razloga: fiskalni stimulansi koštaju, što će se odraziti kroz inflaciju i duće godine. Da bi se nadomjestili ti stimulansi jedna od glavnih tema mogla bi biti povećanje poreza. Također, zbog smanjene dostupnosti i više cijene kapitala, i država i privatni sektor morat će restrukturirati svoje bilance, jer više nitko neće moći živjeti iznad svojih mogućnosti – misli Stojić.

Alen Kovač, analitičar Erste banke kaže da se problemi realnog sektora već odražavaju u sve lošijim trendovima: – Iako je teško reći kada će doći do oporavka globalnog gospodarstva, njegov će oporavak povući i domaća poduzeća. No u srednjem roku samo strukturne reforme mogu osigurati održiv gospodarski rast – poručuje. – Vidljiv oporavak domaćega gospodarstva očekujemo tek iduće godine, stoga domaća poduzeća i dalje čeka ‘opasno’ razdoblje – slaže se i Zdeslav Šantić, analitičar Raiffeisen banke.

Da monetarna politika više ne može mnogo učiniti, jer zbog pritisaka na deprecijaciju kune mora ostati oprezna, misli i Katarina Ott, direktorica Instituta za javne financije. Slaže se s guvernerom u dijelu u kojemu tvrdi da problemi poduzeća nisu potaknuti samo krizom, jer su neka i bez krize osuđena na propast. Proračunski je novac sve tanji. Zbog velikih deficit (od proračuna do platne bilance) država ne može pomoći fiskalnom stimulacijom, pa ne preostaje ništa drugo nego fiskalna konsolidacija: – U kratkom roku Hrvatska mora smanjiti javne rashode i to one najveće, plaće u javnom sektoru i socijalne naknade, ali i državne potpore i zaduživanje lokalnih jedinica. Ako Vlada ne može donijeti tako odlučne mjere, morala bi povisiti stopu PDV-a i nulte stope zamijeniti sniženima – preporučuje Ott. U dugom roku Vlada se mora usredotočiti na reforme, jer kratkoročna smanjenja javnih rashoda neće biti dovoljna, kaže.

No nevolja nikad ne dolazi sama. I to malo što će poduzeća uspjeti zaraditi prodajom i izvozom mogla bi pojesti inflacija. O tome se već ozbiljno brine FED koji je uz EU u posrnu banke ubrizgao najviše novca. Jačanje inflacije ne bi samo potkupalo dugoročni rast nego bi američkoj administraciji otežalo privlačenje ulagača u njihove obveznice kojima je prisiljena financirati golem fiskalni deficit. Zato će najveći izazov biti zatezanje monetarne politike dovoljno brzo nakon početka oporavka da spriječi rast cijena. Inflacija brine i Nijemce čiji analitičari upozoravaju da su cijene već u prvom tromjesečju ove godine porasle za njih zabrinjavajućih 0,8 posto. Pravi problemi, računaju, stižu iduće godine. S time se slažu i naši analitičari. Alen Kovač misli da je inflacija izgledna opcija, no rast će domaćih cijena biti osjetljiviji na kretanje cijena sirovina na globalnim tržištima i takozvanu uvezenu inflaciju, dok pritisci na strani potražnje neće biti tako važni.

Zdeslav Šantić nije tako optimističan. Kaže da se u Hrvatskoj može očekivati još snažniji rast cijena nego u razvijenim zemljama, jer je dio pritisaka strukturne, a ne cikličke prirode. Usto, usklađivanje sa standardima EU, primjerice trošarina i ukidanje nulte stope PDV-a, također bi moglo potaknuti rast cijena. – Isti bi učinak moglo imati približavanje administrativno određenih cijena tržišnima, poput cijena komunalnih usluga. A moramo imati na umu i to da će se jačanje inflacije u budućnosti odraziti na rast kamatnih stopa – procjenjuje. I tu prestaje optimizam. Malo tko vjeruje da se Vlada može prestati ponašati poput slona u staklani i ozbiljno shvatiti upozorenja o nevoljama na vratima. A trebala bi – izbori su prošli, socijalni je mir kupljen. Čak bi i ministru financija Šukeru, koji obilazi europske burze ne bi li što bolje unovčio državne obveznice, trebalo biti jasno da će novim zaduženjem tek zagrepli površinu. Visoki javni rashodi, neplanirano širenje manjka u proračunu, visok deficit tekućeg računa platne bilance, visok javni i vanjski dug, rastuća nezaposlenost, recesija, inflacija – tko o tome brine dok je na licu osmijeh izborne pobjede!