Predavanje o robotici

O sjećaj časti, pripadnost kolektivu i želja za postizanjem vrhunskih rezultata dojam je koji su studenti Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta stekli o prosječnom stanovniku Japana, nakon što su u sklopu terenske nastave proveli dva tjedna u toj dalekoistočnoj zemlji. Njih je tri-desetak zajedno s nekoliko studenata zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta pokušalo tijekom studentskog putovanja upoznati japansku kulturu, običaje i ekonomski sustav te daleke zemlje, nastojeći steći što cijeloviti dojam o mentalitetu čovjeka koji živi i radi u tom društvu. Već prvi pogled na velebno zdanje Skupštine, gdje je počela njihova terenska nastava, prikazao im je Japance kao naciju koja ne oprašta greške i koja od svojih članova očekuje maksimum. Impozantna građevina dojima se Marije Perić sa Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta jer, kaže, u potpunosti ocrtava mentalitet koji bi rado prenijela i u naše društvo.

• Stekla sam dojam da unutra zasjedaju zastupnici velike i ponosne nacije. U prvi sam mah zastala očarana velikim hodnicima i prostranim salonima, a poslije sam shvatila da sav taj sjaj nije ništa u usporedbi s nevjerojatnim ponašanjem i susretljivosti Japanača kojima naprosto zrače kad se ophode sa strancima. U ovom slučaju to smo bili mi – rekla je Perić.

Japansko gospodarstvo, koje je iz ruševina Drugog svjetskog rata izraslo u jedno od vodećih u svijetu, nastalo je, smatraju studenti, iz vrijednosti koje baštini svaki tamošnji stanovnik. Posjet predstavniku jednoga od njih tvornici automobila Toyota, odgovorilo im je na pitanje zašto su japanski proizvodi traženi u cijelom svijetu i na koji su način postigli da njihova tehnologija prevladava u svim segmentima, od bijele tehnike do robotike. Primjerice, svaki radnik na proizvodnoj traci na radnome mjestu proveže najviše dva sata, potom nadglednik radova izvrši rotaciju radnika, koji onda rade na drugim poslovima. Posjet je budućim menadžerima pokazao kako postoje mnogi uspješni japanski načini organizacije rada koji bi se mogli primijeniti i u hrvatskim tvrtkama. Takvu sistematizaciju posla poželio je i Bojan Peponik sa zagrebačkog Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, koji smatra da je japanski način razmišljanja u proizvodnji mnogo djelotvorniji od europskoga.

• Dojmile su me se brzina i učinkovitost njihovih radnika. Oni ne razgovaraju za vrijeme posla. Precizno i pedantno obavljaju svoj posao – rekao je Peponik i dodao kako se u zraku osjeća zajedništvo japanskih radnika, što je uistinu rijetko u našim kompanijama.

Naime, nakon završetku smjene, svjedočili su studenti, radnici su zajedno s poslovodom otišli u obližnji kafić. Tijekom obilaska Japana studenti su posjetili i grad Tsukuba, u kojem je smješten jedan od najvećih istraživačkih i znanstvenih centara u Japanu, kojega često zovu gradom znanosti. Tamo je smješteno gotovo 240 istraživačkih instituta i dva sveučilišta. U tim centrima je i najveća koncentracija državnog novca koji se koristi za istraživanja i razvoj japanske znanosti, a samim time i razvoj japanske ekonomije. Na sveučilištima prevladavaju prirodne i medicinske znanosti, a zagrebački studenti su imali priliku slušati predavanja o robotici. Predavanje im je održao profesor Yoshiyuiki Sankai koji slovi za jednog od najboljih robotičara na svijetu.

Studentima su pokušali objasniti kako funkcionišu njihova poduzeća. Osjećaj pripadnosti, želja za uspjehom cijele organizacije i nastojanje da se postigne najbolji mogući rezultat ideje su vodilje svakog zaposlenika. Studenti su ubrzo vidjeli da je druženje nakon posla također bitan činitelj uspjeha kompanije, posebno kad im se za stolom u kafiću pridruži i direktor, što se u Hrvatskoj zaista rijetko viđa ili se dogodi u obliku rijetkih team buildinga. Prije dvadesetak godina u Japanu se razvila posebna vrsta menadžmenta koju bi budući ekonomisti rado vidjeli i kod nas. Naime, riječ je o KaiZen menadžmentu, autohtonoj japanskoj koncepciji upravljanja, koja vuče korijen iz tradicionalnih japanskih i konfucijanskih vrijednosti. Prema njima mišljenje svakog pojedinca unutar kolektiva ima svoju vrijednost, što znači da kad radnik na proizvodnoj traci primiti da nešto nije u najboljem redu ili ako smisli način na koji bi mogao poboljšati proizvodni proces uprava će njegov prijedlog uzeti u obzir te ako ideja ima smisla ona će se provesti u djelo. Radnik će, ističu studenti, za svoj trud od šefa dobiti nagradu u potuvarjednosti jednog pića u obližnjem kafiću, ali će biti ispunjen ponosom jer je njegova ideja zaživjela. Takva vrsta menadžmenta ima poticajni učinak, zato što svakome unutar tvrtke, pa i najmlađem radniku pruža osjećaj zajedništva i pripadnosti poduzeću.

• Takav bi način motivacije i mi u Hrvatskoj trebali usvojiti. Odnos između poslodavca i radnika kojemu sam svjedočila u Japanu ne čini mi se mogućim u našoj zemlji – dodala je Perić koja je s ostatkom grupe posjetila Tokijsku burzu, drugu najveću na svijetu, koja izvana izgleda grandiozno i moćno, a zapošljava svega nekoliko desetaka zaposlenika.

Trgovanje vrijednosnim papirima unutar burze, kažu studenti, obavlja se još od 1999. godine isključivo elektronskim putem, a veliki prostor u kojem su se brokeri do prije deset godina nadvikivali, danas se doima poput budističkog hrama. Studenti su bili iznenadeni sablasnom tišinom koja vlada na hodnicima burze, a njezini rijetki posjetitelji, uglavnom turisti, cijene dionica mogu pratiti na velikom zaslonu smještenom u glavnoj dvorani.

Većinu slobodnog vremena studenti su proveli šećući Tokijom, a tijekom dugih šetnji doživjeli su nevjerojatne stvari i naučili mnogo toga o mentalitetu Japana. Recimo, jednoj je našoj studentici iz torbice ispašao novčanik sa svim novcem i kreditnim karticama da bi nekoliko trenutaka poslije do nje dotrao zadnji mladić i donio joj novčanik. Kratkim pogledom u sadržaj novčanika, ustanovila je da joj ništa iz njega ne nedostaje, a taj mladić je protrčao dobro tristo metara kako bi joj vratio novčanik. Studenti su nakon dva tjedna proučavanja japanske kulture krenuli kući, a nakon što su se vratili u Zagreb, jednom je našem studentu na kućnu adresu stigla pošiljka iz hotela u kojem su odsjeli. Naime, u hotelskoj je sobi zaboravio mobitel, a predano se osobljje hotela potrudilo proći njegovu kućnu adresu i mobitel mu poslati poštom. Pokazuje to kako osim časti, predanosti radu, osjećaju pripadnosti kolektivu i želje za postizanjem vrhunskih rezultata Japanci imaju i istačan osjećaj za poštovanje.