Automobil je ukraden, a vlasnik ne može predočiti sve ključeve (uključujući rezervni)

Nekako je uvijek najlakše ostaviti dokumente od automobila u samom vozilu, i to obično u sjenilu. Jednom kad je automobil ukraden, vlasnik ili korisnik (ako je na leasingu) dužan je predočiti sve dokumente vozila osiguratelju. Ako bilo koji od njih nedostaje, tada opet osiguranje nije dužno isplatiti štetu. Automobil koji sa sobom ima dokumente znatno je lakše ‘švercati’ i u krajnjem slučaju i upravljati njime. Iako je to rijetko slučaj, može postojati i sumnja da je sam vlasnik uključen u malverzacije. Manja je šteta platiti kaznu za nenošenje dokumenata koja iznosi nekoliko stotina kuna, negoli riskirati da se jednog dana ne naplati kasko u slučaju krađe. Kada i vadite dokumente svako malo morate provjeriti gdje se oni nalaze. Jer ako kojim slučajem istodobno izgubite i dokumente a tada vam ukradu automobil, posljedice će biti vrlo loše po vas.

Svaki vlasnik pri kupnji automobila obično dobije tri ključa. Dva su klasična, a treći je malo neobičan i zove se servisni. Ključevi se ne ostavljaju u automobilu poput prometne (ili barem ne toliko često), ali se oni zato znatno češće gube. Velik je problem, međutim, ako se taj gubitak ne prijavi. Obično se u slučaju gubitka automatski prebacimo na rezervni ključ s tendencijom da ćemo se o originalu pobrinuti poslije. A kad nešto nije prijeko potrebno, obično se posprema ‘pod tepih’. I tada kad najmanje očekujete vraća se poput bumeranga.

Jer ako je automobil ukraden, a vi ne možete predočiti sve ključeve, isplate kaska nema. Stoga je vrlo važno povremeno kontrolirati jesu li svi ključevi automobila na broju. Ako je automobil na leasingu ili kreditu jedan primjerak je obično u banci i o njemu se ne trebate brinuti. Treba također paziti kome dajete ključ jer se može kopirati.

Stoga nije baš sretno rješenje ostaviti automobil u rukama neznanca koji zna da, primjerice ima ispred nekoliko sati slobodnog vremena da se bavi vašim ključem. Posljedice mogu biti katastrofalne.

Čak i kada nemate u krvi ni kap alkohola, ni bilo koji narkotik, prema jednoj klauzuli kasko nije dužan platiti odštetu, a to je u slučaju da nesreća protumači kao divljanje na cesti. Konkretno, ako je ograničenje na cesti 70 km/h, a nakon službenog vještačenja se utvrdi da je vozač pri nesreći vozio 170 km/h, tada nije nužno da se isplati šteta. To nije normalno sudjelovanje u prometu i samim time nije podložno isplati kaska. Također je dobro znati za vlasnike sportskih automobila da kasko ne vrijedi na ni jednoj trkačoj stazi. Tako da vožnja na Grobniku ide na vlastitu odgovornost. Slično je i u slučaju sudjelovanja na nekom automobilskom natjecanju, bilo da je riječ o običnom autostalomu ili reliju.

U kojoj će se mjeri realni sektor morati prilagoditi pogoršanom okruženju? To će, kaže guverner, ovisiti o trima pretpostavkama – o padu izvoza od 10 posto, padu izravnih inozemnih ulaganja od čak 50 posto i (ne)mogućnosti refinanciranja dospjelih inozemnih obveza. Ozbiljna je ‘konkurencija’ tim problemima istiskivanje poduzeća s tržišta kredita koje polako preuzima država sa svojim golemim apetitima. Pritom će monetarna politika podržavati likvidnost sustava samo do razine koja neće obrušiti tečaj i preko njega destabilizirati cijeli financijski sustav, kategorizan je Rohatinski. Jedan od sudionika prošlotjedne opatijske konferencije o tržištu novca, na kojoj je guverner na to i upozorio, duhovito je ‘preveo’ tu guvernerovu poruku: – Dok sam mog’o ja sam vam pomog’o, sad više ne mogu, hvala Bogu!

Šalu na stranu, manevrski je prostor za preživljavanje poduzeća sve uži i guverner je pravodobno upozorio na to da netko drugi (država) mora preuzeti zadaću njihova spašavanja. Analitičar Hrvoje Stojić slaže se da realni sektor čekaju teški dani. Velik je dio novca ubrzanog u financijski sektor završio u špekulativnim vodama i burzovnim robama, a ne u investicijama i kreditima: – Problemi se neće moći izbjeći iz najmanje tri razloga: fiskalni stimulansi koštaju, što će se odraziti kroz inflaciju i duće godine. Da bi se nadomjestili ti stimulansi jedna od glavnih tema mogla bi biti povećanje poreza. Također, zbog smanjene dostupnosti i više cijene kapitala, i država i privatni sektor morat će restrukturirati svoje bilance, jer više nitko neće moći živjeti iznad svojih mogućnosti – misli Stojić.

Alen Kovač, analitičar Erste banke kaže da se problemi realnog sektora već odražavaju u sve lošijim trendovima: – Iako je teško reći kada će doći do oporavka globalnog gospodarstva, njegov će oporavak povući i domaća poduzeća. No u srednjem roku samo strukturne reforme mogu osigurati održiv gospodarski rast – poručuje. – Vidljiv oporavak domaćega gospodarstva očekujemo tek iduće godine, stoga domaća poduzeća i dalje čeka ‘opasno’ razdoblje – slaže se i Zdeslav Šantić, analitičar Raiffeisen banke.

Da monetarna politika više ne može mnogo učiniti, jer zbog pritisaka na deprecijaciju kune mora ostati oprezna, misli i Katarina Ott, direktorica Instituta za javne financije. Slaže se s guvernerom u dijelu u kojemu tvrdi da problemi poduzeća nisu potaknuti samo krizom, jer su neka i bez krize osuđena na propast. Proračunski je novac sve tanji. Zbog velikih deficit (od proračuna do platne bilance) država ne može pomoći fiskalnom stimulacijom, pa ne preostaje ništa drugo nego fiskalna konsolidacija: – U kratkom roku Hrvatska mora smanjiti javne rashode i to one najveće, plaće u javnom sektoru i socijalne naknade, ali i državne potpore i zaduživanje lokalnih jedinica. Ako Vlada ne može donijeti tako odlučne mjere, morala bi povisiti stopu PDV-a i nulte stope zamijeniti sniženima – preporučuje Ott. U dugom roku Vlada se mora usredotočiti na reforme, jer kratkoročna smanjenja javnih rashoda neće biti dovoljna, kaže.

No nevolja nikad ne dolazi sama. I to malo što će poduzeća uspjeti zaraditi prodajom i izvozom moglo bi pojesti inflacija. O tome se već ozbiljno brine FED koji je uz EU u posrnu banke ubrizgao najviše novca. Jačanje inflacije ne bi samo potkupalo dugoročni rast nego bi američkoj administraciji otežalo privlačenje ulagača u njihove obveznice kojima je prisiljena financirati golem fiskalni deficit. Zato će najveći izazov biti zatezanje monetarne politike dovoljno brzo nakon početka oporavka da spriječi rast cijena. Inflacija brine i Nijemce čiji analitičari upozoravaju da su cijene već u prvom tromjesečju ove godine porasle za njih zabrinjavajućih 0,8 posto. Pravi problemi, računaju, stižu iduće godine. S time se slažu i naši analitičari. Alen Kovač misli da je inflacija izgledna opcija, no rast će domaćih cijena biti osjetljiviji na kretanje cijena sirovina na globalnim tržištima i takozvanu uvezenu inflaciju, dok pritisci na strani potražnje neće biti tako važni.

Zdeslav Šantić nije tako optimističan. Kaže da se u Hrvatskoj može očekivati još snažniji rast cijena nego u razvijenim zemljama, jer je dio pritisaka strukturne, a ne cikličke prirode. Usto, usklađivanje sa standardima EU, primjerice trošarina i ukidanje nulte stope PDV-a, također bi moglo potaknuti rast cijena. – Isti bi učinak moglo imati približavanje administrativno određenih cijena tržišnima, poput cijena komunalnih usluga. A moramo imati na umu i to da će se jačanje inflacije u budućnosti odraziti na rast kamatnih stopa – procjenjuje. I tu prestaje optimizam. Malo tko vjeruje da se Vlada može prestati ponašati poput slona u staklani i ozbiljno shvatiti upozorenja o nevoljama na vratima. A trebala bi – izbori su prošli, socijalni je mir kupljen. Čak bi i ministru financija Šukeru, koji obilazi europske burze ne bi li što bolje unovčio državne obveznice, trebalo biti jasno da će novim zaduženjem tek zagrepli površinu. Visoki javni rashodi, neplanirano širenje manjka u proračunu, visok deficit tekućeg računa platne bilance, visok javni i vanjski dug, rastuća nezaposlenost, recesija, inflacija – tko o tome brine dok je na licu osmijeh izborne pobjede!