Home / Tvrtke i tržišta / I štednja mora imati granice

I štednja mora imati granice

Na žalost agencija za tržišno komuniciranje, klijentima će ova situacija koristiti kao alibi za ‘stiskanje’ agencijskih naknada i za zahtijevanje da od njih dobiju ‘više za manje’. Svjedoči smo takvih rezoniranja na globalnoj razini od naših velikih klijenata, parafrazirano, ‘Sad se pokažite da ste naš istinski komunikacijski partner, pa nam usluge za planirane aktivnosti u ovoj godini pružite za 10 ili 20 posto jeftinije.’ No, to je još dobra situacija. Drugi, pak, klijenti krešu proračune sami, opreza radi. Nismo uvjereni da je to ispravan korak, to jest da će rezanjem marketinškog proračuna postići željeni rezultat. Neki od tih klijenata izlaz pronalaze u preusmjerenju sredstava na jeftinije medije ili kanale komunikacije uključujući digitalno oglašavanje.

Treći najavljaju (privremeno) povlačenje sa scene tržišnoga komuniciranja, a tek njima ne predviđamo sjajnu budućnost. Ali shvaćamo njihovu situaciju u tom vrzinom kolu, jer ako pada potražnja, ako manjkaju sirovine, ako kasne plaćanja, ako poskupljaju krediti, onda ni povećanje podnude nema smisla. Uglavnom oglašivači poslušaju naše savjete, ali kad nečega nema ili nema dovoljno, onda je sigurno jedan od načina rezanje troškova. Pritom se mnogi upinju da baš ovu situaciju iskoriste za pronalaženje načina za stjecanje novih dodatnih prihoda. A mi im u tome pokušavamo pomoći svojim znanjem, iskustvom, a nerijetko i – vezama. Napokon, to i jest naša zaduća, zar ne?

Tržište oglašavanja, kao tercijarna djelatnost, funkcionira, pa dakle i trpi utjecaj krize upravo onoliko koliko i samo gospodarstvo. Usput, nedavno sam čuo dobar komentar: ‘Doći će dan kad će svima više dosaditi ta recesija, pa će se sve vratiti na staro…’ No, šalu na stranu. O neke će se recesija očešati više, a o neke – manje. Žao mi je izgubljenih radnih mjesta i ljudi koji time stradavaju, ali ako to promatramo s malo šire perspektive, prodramanje je tržišta dobrodošlo. Svakako, loše zvuče vijesti da tvrtke plaćaju ‘debeli’ novac strateškim savjetnicima i egzekutivima, koji, osim za svoj džep, ne učine ništa korisno. S druge, pak, strane poslodavci prigovaraju Vladi da nije učinila dovoljno, to jest da gospodarstvu nije omogućila uvjeta za slobodan razvoj.