Hrvatske oglasne agencije

Na 15 tisuća kilometara. Naravno, ako ste većinu kilometara napravili u gradskoj vožnji, u suprotnom vrijedi interval od 30 tisuća.

Kad je riječ o dizelašima, kod njih je servis obvezan nakon 20 tisuća kilometara. Peugeot za sve svoje modele, odnosno za dizelaše i benzinice, propisuje obvezan servis na svakih 20 tisuća kilometara. Škoda, poput Volkswagen, ima propisan servis na svakih 15 tisuća kilometara, što se moglo i očekivati jer je riječ o istim motorima i, očito, o istim uljima. Ford, kao šesti proizvođač, za dizelaše ima propisan interval od 15 tisuća kilometara, a za benzinice obvezan servis na svakih 20 tisuća. Sedmi proizvođač Citroën smatra dizelaše nešto pouzdanijima, pa je servis za njih propisan na svakih 30 tisuća, a vlasnici benzinaca obvezni su odlaziti na servis svakih 20 tisuća kilometara. Suzuki za svoje modele SX4, Swift ili Splash, neovisno je li riječ o benzinicima ili dizelskim inačicama, propisuje obvezan servis nakon 15 tisuća prijeđenih kilometara. Vlasnici Toyotinih benzinskih i dizelskih modela obvezni su servisirati automobil nakon 15 tisuća kilometara. Mazda nudi možda i najbolji servisni interval od 20 tisuća kilometara, koji je propisan za benzince kao i za dizelaše.

Kod talijanskog Fiata situacija je nešto komplicirana. Modeli s modernim multijet-dizelašima na pregled se moraju javiti nakon dugih 30 tisuća kilometara. Svim ostalim benzincima i dizelašima propisan je servis na svakih 20 tisuća km. Korejski Hyundai za sve automobile novije generacije propisuje servisni interval svakih 20 tisuća kilometara. Za nešto starije modele poput Tucsona propisan je interval na 15 tisuća. Za Nissanove modele servis je potreban svakih 30 tisuća, no u razgovoru sa serviserom ipak se preporučuje nešto kraći interval, odnosno svakih 20 tisuća kilometara. Korejska Kia za benzince propisuje servis nakon svakih 15 tisuća, a za dizelaše nakon svakih 20 tisuća kilometara. Vlasnici Kijinih modela zbog jamstva od čak sedam godina trebali bi se držati propisanih uvjeta da ne bi ostali bez njega. Chevrolet za svoje modele nudi servisni interval od 15 tisuća kilometara, a za model Captiva propisan je na svakih 30 tisuća kilometara.

Naravno, svi proizvođači uz kilometražu propisuju servis najmanje jedanput na godinu. Stoga pazite da vam ne prođe cijela godina a da ne posjetite servis jer u suprotnom bi vam i zbog toga mogli uskratiti usluge koje propisuje jamstvo na vozilo. S druge strane nemojte samo zbog jamstva paziti na svoj automobil nego i zbog sebe. Nema većeg užitka nego kad sjednete u svoj automobil prije dužeg puta znajući da vam je automobil redovito i dobro servisiran. Jer, prije svega, na prvo mjesto morate staviti sigurnost, koja proizlazi iz pouzdanosti automobila.

Na okruglom stolu o konkurentnosti u vrijeme recesije sudjelovali su Ivica Mudrinić, predsjednik Uprave T-HT-a, Matko Bolanča, predsjednik Uprave Plive, i Slobodan Vučićević, predsjednik Uprave DrogeKolinske, uz moderiranje glavnog urednika Lidera Miodraga Šajatovića. Raspravljalo se o tome je li kriza dosegla dno, što su te kompanije napravile da bi se sačuvalo od krize i iskoristile je u svoju korist, o suradnji i trgovini između Hrvatske, Srbije i Slovenije te važnosti znanja i obrazovanja u poslovnoj konkurentnosti. Među ostalim, Mudrinić je poručio kako je loše čekati da kriza sama po sebi prođe, nego treba početi postavljati ciljeve, vidjeti gdje želimo biti za pet ili 10 godina. Istaknuo je i važnost neprekidnog ulaganja. Bolanča je govorio o razmjeni znanja i poslovnih procesa Plive i Teve i rekao kako Pliva nudi znanje svojim dobavljačima da bi se mogli uključiti u Tevine nabavne lance. Najviše mu smeta što radna snaga u Hrvatskoj još nije fleksibilna. Vučićević pak kao predsjednika Udruženja menadžera Srbije muči hrvatska zatvorenost za proizvode i tvrtke iz Srbije. Misli da se to u budućnosti mora promijeniti.

• Vlada u Hrvatskoj jednostavno je prevelika – rekao je Porter među ostalim, detaljno objašnjavajući probleme s kojima se treba hitno suočiti, što je u dvorani izazvalo spontani pljesak. – Stotinu stvari utječe na konkurentnost. Problem je u tome da ne možete napraviti samo jednu stvar i riješiti problem, nego morate napraviti mnogo malih stvari, što može trajati godinama – objasnio je Porter dodavši da je Hrvatska prema državnim nametima na istoj razini kao supsaharska Afrika. Bez dlake na jeziku Porter je, podupirući riječi statističkim podacima, tijekom izlaganja raščlanio segmente koji čine hrvatsku konkurentsku poziciju pružajući objektivan pogled sa strane, koji često nedostaje onima koji se tim problemima bave iz dana u dan.

Izlaz iz situacije guru konkurentnosti vidi u izradi jasne strategije na kojoj će zajedno raditi predstavnici javnog i privatnog sektora sa sindikatima. Veliku važnost pridaje i izgradnji klastera kao i prebacivanju dijela odgovornosti za primjenu konkurentskih strategija na lokalnu politiku: – Vi imate planove. I danas sam dobio veliki plan od nekoga iz Vlade. Bio je divan, ali treba pokrenuti akciju. Strategiju morate iskristalizirati – zaključio je Porter. Ipak, nije samo Porter iznio zanimljive ideje i poruke. I predavanja koja su prethodila bavila su se misli vodilom Foruma – konkurentnošću – i ponudila poticajne poruke. Tako je ključna točka predavanja Gorana Radmana bio podatak da Hrvatska u konkurentnosti stagnira već osam godina, što treba shvatiti kao znak za uzbunu. Odlučujući su činitelji u toj stagnaciji prema Radmanu niska ukupna zaposlenost, usmjeravanje novca u sektore koji nisu postigli veće rezultate, veliki troškovi rada, nedovoljan broj visokoobrazovanih, stagnacija udjela izvoza u brutu domaćem proizvodu i stagnacija kvalitete institucija. Radman je predložio moguće rješenje – preskok za pet. Riječ je o skupu mjera koje bi trebalo početi provoditi radi poboljšanja situacije. Sve počinje od opredijeljenosti za vrijednosni sustav utemeljen na socijalnoj pravdi, blagostanju društva i konkurentnosti. Osim toga treba i restrukturirati javni sektor i povećati njegovu učinkovitost, jačati institucije društva, izgraditi moderan obrazovni i znanstveni sustav, orijentirati se na izvoz i stvoriti jezgru kompetencija, kreativnosti i umrežavanja. To znači i sustavno poticati ulaganja i istraživanja u poljoprivredu, prehrambu, mikrobiologiju, ICT i visoke tehnologije, turizam i energetiku.

Profesor na milanskom sveučilištu Alessandro Baroncelli, koji je također bio jedan od uvodničara, naglasio je da u sadašnjim uvjetima priliku za hrvatske tvrtke vidi u tome što se zbog svoje geografski dobre pozicije mogu uključiti u glavna europska tržišta, i to tako da sudjeluju u nabavnim lancima. Branko Žibret, partner u konzultantskoj tvrtki A. T. Kearney, poručio je da je završena faza temeljne i tehničke pripreme i da je vrijeme za pojedinačne utakmice: – Preduvjeti za to strateški su razvoj brodogradnje, turizma i energetike – poručio je Žibret. Sve te poruke imaju zajedničku točku – njihovom se primjenom situacija može samo poboljšati, nikako pogoršati. Zato se valja nadati, kao što je to rekao i Michael Porter, da Pliva Business Forum neće biti samo ugodno proveden dan nego da će poruke iznesene na njemu uistinu zaživjeti u hrvatskoj poslovnoj i političkoj stvarnosti.