Home / Tvrtke i tržišta / [ Premium proizvodi i usluge ]

[ Premium proizvodi i usluge ]

Konferencija ‘Nacionalni inovacijski sustav’ u zagrebačkom hotelu Westin okupila je 150 sudionika, predstavnika Vlade Republike Hrvatske, Delegacije Europske komisije, Svjetske banke, tijela državne uprave kao i sudionike iz privatnog sektora, predstavnike sindikata, sveučilišta i znanstvenih instituta. Predah između službenih izlaganja sudionici su iskoristili za neformalne razgovore i rasprave o stanju hrvatske znanosti i tehnologije.

Direktorica riječkog Prospeka Martina Vasilj ističe da su njihovi proizvodi kvalitativno 300 posto bolji od drugih marki, a cijena može biti viša. Uz kupnju premium proizvoda ne kupuje se samo objekt, već i imidž ili stil koji je stvoren oko proizvoda. Primjerice, Konzum osim robe pokušava prodati i imidž osobe koja indirektno brine da kupa hrvatsko te da nosi osjećaj korisnosti, dobrog odlučivanja, brige za zajednicu i radna mjesta.

Regionalni direktor Marketinga i prodaje u Everet Groupu Darko Kušen kaže da premium proizvodi desetljećima prije svega svojim dobrim imenom jamče vrhunsku kvalitetu. Iza toga slijedi povjerenje. Dio se vrijednosti krije i u godinama mukotrpnog rada na imidžu brenda. Pritom ne smijemo zaboraviti vrtoglave iznose uložene u razvoj, proizvodnju i marketing.

Poruke koje se prenose kupcima potpuno su prilagođene njihovim potrebama i zahtjevima, naglašavajući benefite proizvoda korisnih za kupca. U slučaju Lidla, kaže zamjenica direktora u Ictinus grupi Tea Gršić, kupcima se poručuje da će kupnjom njihovih proizvoda dobiti vrhunsku kvalitetu i pri tome znatno uštedjeti. Klarić tumači da se nerijetko nastoji pokazati dodana vrijednost (ili ‘added value’), koja za kupce, iako su cjenovno svjesni, biva presudna u izboru.

Premium brend ima jasnu komparativnu prednost spram konkurencije, bila ona materijalna ili ne, te ponekad, kaže Klarić, čak ne oklijeva ‘razgovarati s kupcem s viša’. Dodaje da ona u skladu sa statusom proizvoda mora biti izvršno producirana da se kupcima može samopouzdano tvrditi, primjerice, da je Sony Bravia televizor ‘like no other’.

Priprema promotivne kampanje, veli Darko Kušen, traje minimalno 10 mjeseci prije pojavljivanja prvih promotivnih poruka. Mora završiti šest mjeseci prije stavljanja proizvoda na tržište, a kulminacija i početak kampanje počinju s danom lansiranja proizvoda, koji se još tri mjeseca podržava snažnom medijskom kampanjom. Ipak, kako tvrdi Gršić, kampanja za premium proizvode zapravo nikad ne prestaje.

U praksi, kaže Šumanovac, priprema kampanje ovisi o tome lansira li se potpuno novi brend ili se radi kampanja za već etablirani. Kreira li se potpuno novi brend, proces stvaranja integrirane marketinške komunikacije može trajati i godinu dana jer obuhvaća mnogo više od promotivne kampanje – tu su uključeni i PR, eventi, testimoniali i drugi kanali kako bi se u svijesti potrošača stvorila cjelovita slika o proizvodu. Naravno, ako rokovi to dopuštaju. Ako je identitet proizvoda ili usluge već postavljen, a imidž u svijesti potrošača onakav kakvog želimo, taj proces traje mnogo kraće. Vremenski okvir za realizaciju kampanje uglavnom se kreće unutar mjesec dana.

Kupce premium brendova treba postupno stvarati i njih prilagoditi poruci brenda, a ne obratno kao što je to slučaj kod ‘običnih’ brendova. Poruka mora biti jedinstvena kako bi i kupci imali osjećaj da su jedinstveni zato što su je prepoznali.

Oglase za poznati škotski viski Chivas Regal osamdesetih godina prošlog stoljeća pisao je Neil French, jedan od najtečajnijih kreativa u povijesti oglašavanja. Njegova kampanja prikazuje znamenite škotske dvorce i jezera dok spiker u spotu potiho govori: ‘Ako ne znate kako izgleda boca, ne krećete se u pravim socijalnim krugovima. A ako vas zanima koliko košta – radije uživajte u pejzažima’.

Drsko i aroganto? Da! Ali iskreno i iznimno efikasno. Premium brend će uvijek, direktno ili između redaka, tvrditi da se njegovom kupnjom postaje član posebnoga kluba, samo za odabrane. Osjećaj pripadnosti koji kampanje trebaju pobuditi kod kupaca stoga je u većini slučajeva glavna komunikacijska konstanta.