Najpoželjnije svjetske tvrtke za rad

Menadžeri u tvrtkama koji njeguju dobar odnos prema zaposlenicima, klijentima, partnerima i zajednici imat će ga i pri ponudi premium proizvoda i usluga krajnjim kupcima. Sve to vrijedi i u obratnom smislu.

Sve komunicira (everything communicates) – uzrečica je pokojnog Roberta Goizuete, legendarnog prvog čovjeka Coca-Cole. Ona sadrži ključ za oblikovanje tvrtke kao premium brenda. U tom je slučaju svaki detalj poslovanja važan, a posebno je odnos tvrtke prema svojim djelatnicima pod lupom. Kupac premium proizvoda i usluga možda i ne zna pravo stanje u tvrtki, ali ga osjeća u svakom kontaktu s njom. Vanjsko blještavilo ne može prikriti unutrašnji nered u tvrtki koji se zamijetit u slaboj kvaliteti proizvoda ili usluge, a niti može nacrtati osmjeh na licima nemoćiranih djelatnika koji loše govore o kompaniji u kojoj rade. Zato svaka tvrtka koja želi da se doživljava vrhunskom treba početi s rekonstrukcijom iz temelja, umjesto da razmišlja koja je boja za zidove ove godine najmodernija. S druge strane, Google, tvrtka za kojom čezne svaki IT stručnjak, još je od svojih skromnih početaka postavila stvari na pravo mjesto. Misao vodila koju su menadžeri Googlea utkali u međuljudske odnose je ‘ne budi zao’. Zaposlenicima su dopustili dovođenje kućnih ljubimaca, osiguravali su besplatnu zdravu hranu i dali im veliku slobodu u uređivanju radnog prostora.

Da bi se tvrtka profilirala kao premium brend potrebno je da kvalitetno postavi cjelokupnu organizaciju rada, definira kvalitetu proizvoda, odnosno usluga i standarde rada. Uz to, tvrtka treba uspostaviti sustav vrijednosti u kojem središnje mjesto zauzima poštovanje prema zaposlenicima, korisnicima i zajednici u kojoj posluje. Sva tajna premium tvrtki leži u motiviranom radu kompetentnih djelatnika u dobro postavljenoj organizaciji. Baš zato što nema prečica i trikova mnogima taj put ne zvuči primamljivo: mora se mnogo učiti i raditi, ali i stalno preispitivati – pripovijeda Tanja Pureta, specijalistkinja za industrijsku i organizacijsku psihologiju.

Nagrada, dodaje, stiže nešto kasnije nego što bi to željeli poduzetnici koji imaju pretenziju dvomjesečnim se radom obogatiti za cijeli život. U protivnom će, veli, to biti samo marketinško-kozmetička promjena, kao kad netko dotrajale zidove u kući nastoji prikriti svježom bojom nadajući se da će tako povećati vrijednost svoje nekretnine.

Dodaje da tvrtke trebaju imati jasan sustav vrijednosti s kojim se može poistovjetiti svaki njihov zaposlenik, partner ili klijent. Taj se sustav vrijednosti mora osjećati u svakodnevnom radu. Jedna od tih vrijednosti je, primjerice otvorena komunikacija o problemima koja, ako se istinski aktivno primjenjuje, smatra Pureta, omogućuje zaposlenicima, ali i partnerima i korisnicima, slobodu ukazivanja na eventualne probleme, makar njihov uzrok bio i u samoj Upravi. Rezultat je poticanje diskusije o najboljim rješenjima za sve. Na diskusiju se treba nadovezivati pozitivan stav prema drugima i konstruktivna komunikacija. Pozitivan stav upućuje zaposlenike, klijente i partnere da međusobno komuniciraju s poštovanjem, slušaju jedni druge i usmjeravaju se na traženje zajedničkog rješenja, umjesto da se međusobno optužuju.

Ako organizacija ima dobro postavljen sustav vrijednosti i svakodnevno ga koristi poput kompasa, ubrzo će biti prepoznata kao kvalitetna i pouzdana te će svi rado na bilo koji način sudjelovati u njenom uspjehu. Na temelju mog iskustva u radu s hrvatskim tvrtkama teško mogu izdvojiti neku koja bi se mogla u potpunosti podići statusom izvrnosti. Neke se tvrtke svakodnevno jako trude povećati svoju izvršnost, i to je za svaku pohvalu. Međutim, zabrinjavajuće velik broj tvrtki uopće se ne trudi ili nastoji samo razvijati premium brend bez pokrića. Osnovna razlika između njih je u tome što tvrtke koje naginju izvrnosti stalno analiziraju svoja postignuća prema postavljenim ciljevima i prema tržištu. Također, ispituju zadovoljstvo kupaca i zaposlenika, trude se pozorno slušati sve sugestije, čak i kada to nije baš ugodno. Tvrtke sve to rade kako bi se poboljšale i još više približile izvršnosti – tvrdi Tanja Pureta.

Borut Zemljić, generalni direktor Superandsa Adriatic, ističe da u Hrvatskoj ipak ima premium tvrtki. Navodi da su to Pliva, Vipnet, T-Mobile i Ericsson Nikola Tesla. One redovito i iznova osmišljavaju kako se poboljšati. S druge strane, naglašava Zemljić, tvrtke koje tek počinju s prodajom premium brenda, poput Akvinte, luksuzne hrvatske votke, prisutne na svim ključnim svjetskim tržištima, prvih godina poslovanja ne mogu računati na profit.

Tvrtke s ambicijom da postanu premium tvrtke moraju u prvih nekoliko godina ulagati u dojam koji će snažno djelovati na kupce i u stvaranje prodajnih kanala. Tek nakon što su stvoreni stabilni temelji poslovanja, dolazi profit. U nekim se društvima preveliki profit negativno percipira jer se mnogi neugodno osjećaju kad znaju da kupuju brend na kojem proizvođač ostvari 90 posto svog profita – smatra Zemljić.

Poznavatelji prilika slažu se da svaka tvrtka može biti premium tvrtka. Ključno je da menadžment jasno definira kojoj kvaliteti teži i od toga ne odustaje. Tada se financijski prioriteti sami slažu i jasno se zna na čemu se može i mora uštedjeti, a u što se mora investirati kako bi se postigla i održala kvaliteta u poslovanju. U takvim tvrtkama početak poslovanja zahtijeva veću investiciju, povrat kapitala nije brz, ali je dugoročan i višestruko isplativ.

Menadžeri u tvrtkama koje imaju dobar odnos prema zaposlenicima, klijentima, partnerima i zajednici, imat će ga i pri ponudi premium proizvoda i usluga krajnjim kupcima. I obratno, tvrtke u kojima su loši odnosi prenijet će takvo ponašanje i prema proizvodima i prema kupcima. Tvrtke teško mogu pokazati da su im proizvodi i usluge vrhunski ako ne pobuđuju dojam uspjeha. Budući da je shvaćanje kako premium proizvod stoji više od prosjeka, valja očekivati da su i ljudi koji je vode bolji od prosjeka i da su profiti veći od prosjeka. Također, kupci koji plaćaju premium proizvode i usluge žele pokazati da imaju više od prosjeka i da vrijede više od prosjeka – tvrdi Saša Petar, autor brojnih stručnih studija i knjiga o menadžmentu.