Izmjena Zakona o zaštiti potrošača kasni

Um potrošača. Ili, gledano praktično, promidžba je ključ koji diferencira premium od privatnih marki i srednjih kategorija. Ako nema diferencijacije, potrošači više nemaju razloga platiti višu cijenu za premium. Ako (ili kad) proračuni tvrtki za marketing prehrambene proizvode, proizvođači premiuma okrenuće se alternativnim promidžbenim taktikama, koje su i dosad koristili, ali ne u tolikoj mjeri.

Tvrtke koje nude premium proizvode i usluge ponudit će i ‘second brend’ proizvode. To su proizvodi nešto lošije kvalitete kojim proizvođači premiuma namjeravaju spasiti barem dio tržišta srednje klase. Uz ‘second brend’, slama spasa bit će vezivanje reklama uz vodeća imena u svijetu biznisa, politike, sporta i medija.

Proizvođači premiuma pokušavaju pronaći područja internih ušteda. Već počinju optimizirati proizvodnju, nabavu, prodaju i marketing. Za svaku uloženu kunu potrebno je dokazati novoostvarenu vrijednost. Smanjenje proračuna za marketing i inovacije je refleks menadžera. Samo je manji dio menadžera smanjio proračun tvrtki pomoću analitike i redefiniranja strategije. S obzirom da je poznato da polovicu novaca za marketing bacamo, nadam se da su smanjenjem proračuna eliminirali pravu polovicu – rekao je Zemljić. Dodaje da je tvrtki koja želi uštedjeti na marketingu, a pritom lansirati premium brend, bolje da se takvog posla i ne laća.

Premium brendovi mogu očekivati i pokušati bolni udarac privatnih marki i usluga srednje kategorije.

Primjerice, u prehrambenom segmentu francuski premium džemovi nisu uspjeli izgraditi snažan dojam kod hrvatskih kupaca. Stoga se očekuje da će biti zamijenjeni jeftinijim džemovima. Sličan je slučaj, kažu analitičari, i s kompanijom Sunčani Hvar, koja nudi premium uslugu na atraktivnoj lokaciji. Poznavatelji prilika drže da će privatni hvarski smještaj i hoteli niže kategorije svojim rezultatima Sunčani Hvar baciti u sjenu.

Moguće je da će potrošači, kao odgovor na krizu, polarizirati svoje trošenje premium proizvoda. To znači da će koristiti proizvode koji ispunjavaju samo svoju privatnu namjenu, primjerice, gelove za tuširanje. S druge strane, za kategorije u kojima se ‘rizik’ kupnje nepoznatog manje isplati, ulagat će u kvalitetan proizvod: pivo, kavu, sredstva za njegu tijela, deterdžente za pranje rublja.

Kad se sve zbroji, proizvođači premiuma mogu još neko vrijeme bezbrižno gledati u budućnost. Ide im na ruku što potrošači u teškim vremenima mali luksuz doživljavaju kao melem na ranu dok se bogatiji slojevi i tako uvijek odlučuju za najbolje proizvode na tržištu. Ljudi s dubljim džepovima u tome može spriječiti osuda takvog ponašanja okoline u kojoj žive, što je i uzrok manje prodaje nekoliko luksuznih brendova.

Mogući scenariji: odgovor proizvođača na krizu uključuju nudi se ‘second brend’ – proizvod lošije kvalitete, pronalaze se područja interne uštede, optimiziraju se proizvodnja, nabava, prodaja i marketing, a reklama se najčešće veže uz vodeća imena i zvijezde iz svijeta biznisa, politike, sporta i medija.