Što je javni prostor ELASTIČNA ZAKONSKA FORMULACIJA

Većina stanara, pa čak i manjina, može tražiti da se tvrtka iseli iz poslovnih prostora koji su u njihovoj zgradi ako im na bilo koji način ugodu stanovanja ometa duhanski dim, primjerice iz sobe za pušenje te tvrtke ili njihovih stranaka koje puše na zajedničkom stubištu.

Opći je dojam da je sada ‘zaobzibilno’ te da će se ova zabrana, za razliku od dosadašnjih pokušaja, zbilja provoditi. Međutim, kao i nebrojeno puta dosad i unatoč vremenu prilagodbe od šest mjeseci, ponešto iz zakona i propisa nije sasvim jasno i mnogi, posebno u poslovnim prostorima, ne znaju što im je činiti žele li pušačima ipak osigurati neki prostor za upražnjavanje njihova poroka.

Naime, podjela na one koji su pristalice Zakona o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda i one koji su protiv njega nije baš tako jednostavna kao što je podjela na pušače i nepušače. Lako je generalno se složiti s tezom da je pušenje štetno za zdravlje i da štetu trpe sami pušači ali i oni tzv. pasivni pušači, a to su svi koji se nađu u blizini pušača, što često ne mogu birati i na što su često prisiljeni.

Zašto se može iseliti nepočudnog stanara? Ako dijelove nekretnine koji su u njegovu vlasništvu kao posebni dijelovi ili dijelove koje rabe i drugi suvlasnici rabi na način koji znatno ide na štetu interesu drugih suvlasnika, ako svojim bezobzirnim, nepristojnim ili uopće nedoličnim ponašanjem čini tegobnim zajedničko stanovanje ostalim suvlasnicima, ili počini kažnjivo djelo protiv imovine, morala ili tjelesne cjelovitosti kojega od suvlasnika ili druge osobe koja stanuje u kući, a nije riječ o djelima tako maloga značenja da bi ih trebalo zanemariti.

Suvlasnici koji su se odlučili da će zahtijevati isključenje određenoga suvlasnika tužbom će zahtijevati da sud utvrdi postojanje razloga za isključenje i odluči da je tuženik dužan otuđiti svoj suvlasnički dio i napustiti posjed. Ako je neki suvlasnik nekretnine drugoga suvlasnika, koji ga ničim nije izazvao, povrijedio bezobzirnim, nepristojnim ili uopće nedoličnim ponašanjem, učinio mu tegobnim zajedničko stanovanje, tada povrijedeni suvlasnik, ako i nije dobio od drugih dovoljnu podršku da bi većina donijela odluku, može tužbom zahtijevati od ovoga da se ubuduće suzdržava od takvih postupaka.

Javni je prostor zatvoreni prostor namijenjen skupnom boravku ljudi, a obuhvaća prostore u građevinama u kojima se obavljaju djelatnosti iz područja zdravstva, zaštite djece, socijalne skrbi, odgoja i obrazovanja, trgovine, sporta i rekreacije, ugostiteljstva i turizma, kulture i umjetnosti, prometa, uključujući čekaonice, prostorije za sastanke, sve dvorane za okupljanje ljudi, gledališta, javna prometna sredstva, dizala, kabine žičare, javne zahode te otvorene prostore namijenjene održavanju kazališnih i kinopredstava, prostore školskih dvorišta, dvorišta zdravstvenih ustanova i druge prostore u kojima nepušači protiv svoje volje mogu biti izloženi duhanskim dimu.

Prostor za pušenje potpuno je zatvoren prostor fizički odvojen od drugih zatvorenih prostora i posebno uređen isključivo za pušenje. Prostor za pušenje mora biti uređen tako da iz njega nije moguće protok zraka onečišćenog duhanskim dimom u drugi prostor, ne smije se iz njega prelaziti u druge prostore i ne smije zauzimati više od 20 posto ukupne površine javnoga prostora, mora biti namijenjen isključivo pušenju i u njemu se ne smije konzumirati ni hrana ni piće.

Činjenica je da vlasnik odgovara za sve koje je pustio u poslovni prostor, pri čemu se može osloboditi odgovornosti dokaže li da je poduzeo ono što je bilo moguće da te radnje spriječi. Što pak znači ‘koliko je bilo moguće’ pravni je standard kojemu će sud u svakom konkretnom slučaju davanje sadržaj. Lako je moguće da će se tražiti da svaki vlasnik prostora, svaka tvrtka angažira posebne zaštitare koji bi trebali skrbiti da netko ne puši, a očito je da to prepostavlja velike troškove s jedne strane i, s druge strane, nešto što sigurno nije baš primarni opis poslova zaštitara.

Lako je moguće da će se tražiti i instalirati posebnih uređaja (poput onih protupožarnih) koji će signalizirati i evidentirati pušače, među ostalim i radi lakšeg procesuiranja. Konačno, nije moguće isključiti ni terećenje vlasnika prostora za postupanje onih koji će, primjerice u zajedničkom hodniku čekati da dođu na red.

Treba posebno upozoriti na probleme vlasnika prostora izdanih u zakup. Do prije donošenja Zakona, da je netko samo spomenuo kako bi se moglo dogoditi da dođe do otkazivanja ugovora o zakupu zato što se u prostoru dopušta pušenje, prijedlog bi popratio opći smijeh. Sada je to nešto što će trebati ugrađivati u ugovore o zakupu, a ako se ne ugradi, takva obveza zakupnika proizlazi iz Zakona, jer ako bi zakupnik tako nešto tolerirao i ne bi to spriječio posljedica bi bila da odgovara za takvo postupanje, a vlasnik bi odgovarao za zakupnika ako ga ne spriječi.

Na vlasniku će biti obveza najprije upozoriti (po mogućnosti nasadne formalno, u pisanu obliku i preporučeno, i usmeno uz svjedoče, i na mail i SMS-om…), a ako to ne urodi plodom, raskinuti ugovor na štetu zakupnika, ili pak riskirati da bude prisiljen, primjerice prodati prostor i napustiti ga.

No, što je to javni prostor na koji se Zakon o ograničavanju uporabe duhanskih proizvoda i zabrane iz njega uopće odnose. To je nešto što je definirano u Zakonu u čl. 2. i očito je da je riječ o vrlo elastičnoj formulaciji pod koju je moguće podvesti mnogo prostora i mnogo onih koje Zakon treba zabrinuti. Jedino sigurno rješenje jest u tome da se odredi i posebni prostor za pušenje koji je definiran u čl. 14. Zakona iako se već sada može tvrditi da je riječ o preskupom i za većinu posve neizvedivom modelu.

Pravi problem su i jako velike kazne za kršenje Zakona koje treba sagledati u kontekstu činjenice da će mnogi praktično biti u situaciji nekontroliranog izazivanja niza prekršaja i niza novčanih kazni koje mogu, posve je sigurno, dovesti do bankrota. To je više nego jasno uzme li se u obzir da su kazne iz Zakona za pravne osobe čak do 150.000 kuna, a treba se jako zabrinuti i nad podatkom da za isti prekršaj fizička osoba ima prijetnju čak 10 puta manje kazne, što izgleda kao da je naša država zainteresirana za gašenje pravnih osoba i za prijalaz na rad na daleko nižem organizacijskom obliku, što je već i kao ideja posve neprihvatljivo.

Zaključno, ne negirajući štetnost pušenja, vjerujemo da je provedba Zakona još jedan udarac već posrnulom gospodarstvu i da se, posve je sigurno, isti osnovni cilj – da se nepušači zaštite od ‘terora’ pušača – mogao postići na daleko racionalniji način, primjerice i povećanim porezom za tvrtke koje neće zabraniti pušenje.