GODIŠNJI ODMOR Zakon o radu protiv turističkog trenda

Nekoliko dana putovanja uspješnije puni baterije nego dva tjedna ležanja kod kuće. No, Zakon još propisuje kazne za tvrtke čiji zaposlenici prvi dio odmora ne koriste dvanaest dana u komadu.

‘Short break’, ‘city break’, ‘weekend break’, drugim riječima – kraći odmor, turistički je trend u svijetu koji već nekoliko godina zamjenjuje klasičan godišnji odmor od dva do tri tjedna. Umjesto toga, turisti biraju tjedan dana odmora ljeti, a zatim još nekoliko kraćih odmora od nekoliko dana. No, Hrvatska Zakonom o radu to nije dopušteno. Zakon koji štiti prava radnika, na način da prvi dio odmora mora iskoristiti minimalno 12 radnih dana u kontinuitetu (znači dva tjedna), ujedno krši njegova prava. Direktoru tvrtke Victa iz Splita, Elvisu Kukiću – kao što smo već pisali – inspektor rada je nedavno nakon pregleda rasporeda godišnjih odmora napisao prijavu i iznos kazne koju poslodavac mora platiti, jer nisu svi radnici prijavili dva tjedna godišnjega. Nakon dobivanja pozitivnog mišljenja Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva, koje je ustanovilo da ako se radnici slažu s napravljenim rasporedom, nema potrebe za sankcijama, Kukić možda neće platiti kaznu, ali će radnici ipak morati na dva tjedna odmora ‘u komadu’.

• Istraživanja su pokazala da su čovjeku potrebna najmanje dva tjedna odmora u kontinuitetu da bi se fizički i psihički opustio, no u svakom slučaju preporučuje se promjena mjesta boravka, jer ako se odmor koristi za kućanske radove, onda još više umara – komentira psihologinja Tanja Pu- reta. Njezini kolege ističu da je odmor individu- alan i da čovjek tijekom tri dana putovanja može bolje ‘napuniti’ baterije nego osoba koja dva tjedna leži u svom stanu i čeka povratak na posao.

Zakon o radu nije u potpunosti usklađen s propisima Europske komisije koja kaže da radnik mora na odmor biti minimalno četiri tjedna, a ne kao u Hrvatskoj, 18 dana. Propisi EU ne govore ništa o kontinuitetu i načinu raspodjele odmora, nego se ta stavka usklađuje s nacionalnim propisima. Inače bi svi turisti koji u predsezoni i posezoni šeću Hrvatskom kršili zakone kao što ih krši većina domaćih tvrtki, koje radnicima žele omogućiti odmor po izboru i optimalno organizirati posao. Nasreću, taj zakon nema većeg učinka na poslovanje hotelijera, jer domaći turisti čine samo 11 posto prometa.

• Zakonodavac je zakonom o minimalna dva tjedna najvjerovatnije htio zaštiti radnike od ‘šikaniranja’, što je možda nekada i bilo smisleno, no s današnjim promjenama u društvu to ide na štetu radnika. Trebalo bi im omogućiti odmor bez obzira na broj dana koje imaju na raspola- ganju, s time da ih se ne bi moglo slati bez njihove suglasnosti na razdoblje kraće od sedam dana. Sadašnji propisi su ostaci prošlih vremena koji nikome ne koriste, posebice sada kad se pružaju nevjerojatne mogućnosti jeftinih last-mi- nute aranžmana na nekoliko dana i drugih oblika odmora na koje se odlučuje u posljednji trenutak. Potrebno je liberalizirati sve što se može i prilagoditi se trendovima koji se mijenjaju iz godine u godinu. Ljudi će putovati češće i kraće, a otvara se sve više odredišta – objašnjava predsjednik Uprave tvrtke Hoteli Baška Mario Jantol. Dobri rezultati uskrsnih i prvomajskih praznika pokazali su ove godine koliko turisti vole spajanje vikenda i kraće odmore, a zaposlenike ograničava i zakonska obveza korištenja godišnjeg odmora u samo dva dijela, čime se još više udaljujemo od trendova uživanja u ‘short break’ putovanjima, pa i od zimskih skijaških odmora.

Ne postoje podaci o tome koliko raste broj kraćih putovanja, no u posljednjih pet godina taj je trend ovladao turističkom industrijom. Kriza je dodatno udarila na kupovnu moć i još se više potencira smanjena potrošnja ili kroz jeftinije aranžmane ili kraće putovanja, a sve agencije i hotelijeri prilagođavaju se tim trendovima (posebice pet odlazaka na odmor po četiri dana) jer za njima postoji povećana potražnja. No, zakonodavstvom sami sebi postavljamo ograničenja koja ne postoje u EU praksi i. Godišnji odmor je barem jedan dio godine kojim bismo slobodno trebali raspolagati i ako već postoje financijska ograničenja, nisu potrebna dodatna zakonska.