Home / Komentari i stavovi / Inspektorica rada prikriva rad ‘na crno’ u splitskom HNK

Inspektorica rada prikriva rad ‘na crno’ u splitskom HNK

Viša inspektorica rada obavila je inspekcijski nadzor, a s obzirom na to da nije znala kako se utvrđuje radni odnos u umjetničkim djelatnostima, zatražila je mišljenje Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo.

Pozivamo poduzetnike da iznesu svoje probleme. Tragom vaših napisa, upućivanjem na apsurde u pojedinačnim slučajevima upozoravajućemo na nedostatke sustava u cijelosti i tako poduprijetiti čitatele Lidera kao pojedine u njihovim neravnopravnim sporovima s glomaznom državnom upravom.

Prema mojim saznanjima otprilike podjednako su (ne)djelotvorni, osobito ako u pozadini problema kojim se bave stoji neko drugo tijelo vlasti kao što stoji iza svakog teatra, a da i ne govorimo o pojedinim političarima koji, u pravilu, podupiru pojedine teatarske intendentane.

Osnovni je problem u tome što je kazalište vrlo skupa ‘igračka’. Nerijetko troškovima uvelike nadilazi sredstva koja lokalni političari mogu osigurati za njegov rad. No, pritom valja biti pošten i priznati da lokalni teatri nerijetko ostvaruju projekte vrednije od onih nacionalnog teatra zagrebačkog HNK. To u posljednje vrijeme osobito vrijedi za splitski i riječki teatar.

Da bi mogli ostvarivati takve velike projekte i istodobno nekako financijski opstati, intendanti lokalnih kazališta smanjuju plaće stalno zapošlenim članovima ansambla, smanjuju honorar povremeno angažiranim izvanjskim umjetnicima, kao i angažiranju tzv. vječnih honoraraca koji desetljećima rade za male honorare na osnovi kojih si ne mogu sami plaćati mirovinsko i zdravstveno osiguranje (registrirati se kao slobodna profesija).

A sudeći prema broju prijava Državnome inspektoratu, broju sudskih postupaka i neubojljivo brojnim reagiranjima u Lideru, u splitskom su teatru sa svime time pretjerali.

Treba ovdje upozoriti i na činjenicu da autori, u ovom slučaju kazališni umjetnici, ne mogu imati ista prava zajamčena Zakonom o radu i raznim tarifnim (kolektivnim) ugovorima jednako kao i građevinski i ostali radnici. Autori se moraju ukloniti da bi ustupili mjesto onima koji će biti čitani (to vrijedi i za novinare) kao i onima koji će biti slušaniji ili gledaniji. Zbog toga se ne mogu na isti način zajamčiti radna prava autorima i radnicima. No, to nipošto ne znači da se autore može plaćati tako malo da si sami ne mogu ni osigurati mirovinsko i zdravstveno.

Objašnjava inspektorica Crvlje u svoja dva izvješća različito istu stvar, u prvome da prekršaja ima i u drugome da prekršaja nema, unatoč angažmanu honorarnih umjetnika duljem i od deset godina bez mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Zadivljuje i trud inspektorice Crvlje da (možda i samoj sebi) opravda to što je napisala u drugom rješenju da ‘nema osnova za poduzimanje inspekcijskih mjera’.