Lijanovići progurali carine za hrvatske proizvode

Plaže uz kupljenu ulaznicu od 300 kuna dobiju i popratne sadržaje poput ležaljke, stola i suncobrana, a, za dodatan iznos, imaju mogućnost korištenja i usluga masaže, satova joge, meditacije i restorana. Osim fiksnoznog iznosa naknade, Sunčani Hvar za tu plažu županiji plaća i tri posto od prometa ugoštitejske djelatnosti te dva posto od prihoda turističke djelatnosti. Sunčani Hvar je koncesionar i na plažama hotela Sirena i Amfora, a u ovoj je godini županija objavila i natječaj za plažu Pokonji dol za iznajmljivanje popratnog i rekreacijskog sadržaja. Iznimno popularna i dobro posjećena je i plaža Hula Hula, čiji je koncesionar Hula Hula beach, koji za nešto manje od 24 tisuće kuna na godinu gospodari površinom od tri tisuće četvornih metara. Uz nešto luksuznije ležaljke plaža ima i bar koji je centar svakodnevnih after beach partija, po kojima je plaža najpoznatija.

U Dubrovačkoj županiji najveću koncesiju plaća Hotel Excelsior i to u iznosu od 70 kuna po četvornom metru, dok na plaži Banje kvadrat stoji 60 kuna. Prijašnjih godina samo su Hotel Excelsior i Park te plaža Banje plaćali koncesiju, dok su sve ostale plaže na području Dubrovnika bile su bez koncesije. Zbog toga je županija izradila Plan upravljanja pomorskim dobrom, a iako je procedura uknjižbe tekla dosta sporo većina problema je riješena. Uz to, županija je naglašila kako neće izdavati dozvole za mogućnost ograničavanja plaže kojom bi hoteli mogli zabraniti ulazak na plažu posjetiocima koji nisu gosti hotela. Osim koncesijske naknade, županiji zakupci za dubrovačke plaže plaćaju i tri posto prihoda od ugoštitejske djelatnosti.

Plaža u Baškoj na otoku Krku još nije provedena kao pomorsko dobro, pa Primorsko-goranska županija nije u mogućnosti raspisati natječaj za dodjeljivanje koncesije, koju u pravilu traže hotelski lanci. Naime, prema riječima Nikole Mendrila, županijskog pročelnika za pomorstvo, riječ je o neriješenim imovinsko-pravnim odnosima između županije i hotelskog lanca Hoteli Baška, pri čemu hoteli smatraju da imaju pravo bez ikakve naknade županiji koristiti dio plaže. Predmet se trenutačno nalazi na županijskom sudu, a županija će moći upisati plažu kao pomorsko dobro tek nakon što se završi sudski proces. Osim koncesije na plažu, postoje i koncesijska odobrenja, koja uglavnom traže iznajmljivači suncobran, ležaljki i popularnih jet ski skuter. Ove godine njih šestero zatražilo je koncesijska odobrenja u gradskom Poglavarstvu Baške. Sličan problem ima i Rab i njegova Rajska plaža. Hotelski lanac Imperial također tvrdi kako ostvaruju pravo na korištenje dijela plaže, pa županija ne može, dok se sudski proces ne završi, upisati plažu kao pomorsko dobro. Također, ne može ni raspisati natječaj za dodjeljivanje koncesije. Ipak, Grad Rab je u prošloj godini izdao 111 koncesijskih odobrenja raznim iznajmljivačima suncobran, ležaljki i ostalima koji se bave sličnim obrtima, a gradski se proračun, putem koncesijskih odobrenja, povećao za 484 tisuće kuna. Taj je novac namijenjen za održavanje infrastrukture, odnosno za uređivanje gradskih plaža, a u ovoj godini izdan je jednak broj koncesijskih odobrenja te se stoga, potkraj ovogodišnje turističke sezone, očekuju približno jednaka sredstva u proračunu.

Poglavarstvo Grada Poreča na svojoj je prošlotjednoj sjednici zaprimilo mnoge zahtjeve za dodjeljivanje koncesija. Međutim, zahtjevi još nisu prošli procjenu nadležnih gradskih ureda, koji trebaju odobriti zaprimljene zahtjeve za dodjelu koncesijskih odobrenja. No, prema riječima Zorana Deklave iz Poglavarstva, većina ljudi koja je zatražila koncesijsko odobrenje najvjerojatnije će ga i dobiti, jer je, kao što kaže, uglavnom riječ o lokalnim obrtnicima koji se bave iznajmljivanjem ležaljki, suncobrana, sandolina, pedalina, jet ski skutera te prodajom raznih napitaka. U Umagu je također prošlog tjedna održana sjednica gradskog Poglavarstva, na kojoj se raspravljalo o dodjeli koncesijskih odobrenja lokalnim obrtnicima. Procedura za dodjeljivanje odobrenja identična je kao i u Poreču. Naime, nadležni gradski ured moraju najprije procijeniti kome će se sve dodijeliti odobrenja za pružanje uslužnih i komercijalnih usluga na gradskim plažama. Istraturist nije ni ove godine pri županiji zatražio koncesiju na plažu no i on može od Grada Umaga zatražiti koncesijsko odobrenje, pa će, ako ga Grad odobri, moći bez problema iznajmljivati ležaljke i suncobrane. Međutim, Istraturist u tom slučaju neće moći iste plaže uređivati ili u njih investirati, što bi mu županijska koncesija dopustila.

Veliko prirodno bogatstvo kojim upravljaju ‘morske’ županije može donijeti zaradu i njihovim proračunima, ali i poduzetnicima, no vječni je problem to da pomorsko dobro najčešće nije upisano u zemljišne knjige. Poduzetnici zainteresirani za dobivanje koncesije na pomorskom dobru mogu i sami financirati postupak utvrđivanja i uknjižbe pomorskoga dobra, ali kao što se već prije moglo čuti iz nekih hotela, postupci uknjižbe predugo traju. Prema Uredbi o postupku davanja koncesija na pomorskom dobru, koju je Vlada donijela još 2004., nakon što zainteresirani poduzetnik pošalje pismo inicijative, županija, na čijem se području plaža nalazi, raspisuje natječaj s određenom minimalnom cijenom po četvornome metru. Prema Uredbi minimalna cijena korištenja plaže s pravom ograđivanja kreće se od šest do 50 kuna po kvadratu na godinu, ovisno o površini i turističkom razredu plaže (koji je razdijeljen u četiri kategorije). Što je veće područje i niži razred, to je i cijena koncesije niža. Uz to plaća se i između dva i tri posto godišnjeg prihoda ostvarenog na plaži od, primjerice, iznajmljivanja ležaljki, suncobrana i ugostiteljskih usluga.

Na poduzetnicima je da se izbore za koncesijska odobrenja, iako se u mnogim slučajevima zbog raznih pravnih problema može ‘ložiti u mutnom’. Koliko će poduzetniku na kraju sezone ostati u džepu ovisi o njegovoj spremnosti i prodavačkim sposobnostima da turiste zainteresira, animira i tako ‘nagovori’ da iskoriste sve sadržaje koje im na plaži nudi. I to nekoliko puta.