SVJETSKA BANKA I MMF Priprema se teren za prvo izdavanje obveznica na svjetskom tržištu

Da je kojim slučajem riječ o reklamačnoj kampanji, MMF bi sasvim sigurno dobio nagradu za najbolji rebranding ove godine. Najprije je potonuo u zaborav iz kojeg je malo tko mislio da će se ikad vratiti, a onda posljednjih mjeseci čovjek više ne može otvoriti konzervu da mu Dominique Strauss-Kahn, direktor, ne udijeli kakav koristan savjet u vezi s ekonomijom. A da ironija bude veća, upravo ga je raspad njegove omiljene doktrine i vratio iz bezdana. Doduše, s obzirom na to da je posljednji put svojim savjetima neke ekonomije gotovo otjerao u propast, sada je prilično plah i ne inzistira toliko, već radi na izgradnji novog imidža i dizanju potražnje izbacivanjem apokaliptičnih predviđanja sada već gotovo dnevnim ritmom. MMF je vaš prijatelj, glasio bi moto.

Niz zemalja našao se u krizi i traži novac od MMF-a, taj je pak također u nestašici pa ide okolo i žica, na što mu svi obećavaju iako nitko zapravo ne stoji najbolje… Uglavnom, uspio je isisati 100 milijardi iz Japana, dok su se svi ostali toplo preporučili, no tko je stvarno dao, teško je reći. Srećom tu je Češka, hadžija koji je šeretski pljusnuo milijardu eura iz deviznih rezervi na stol i nesumnjivo spasio stvar. Kad bi još stotinjak zemalja dalo toliko, skupilo bi se nekih 750 koliko je, od oka, potrebno.

Najnoviji, redoviti proljetni sastanak MMF-a i Svjetske banke prošlog petka, doveo je do daljnjih obećanja. U skladu s najavama velike reforme i remonta MMF-a, od kojeg se očekuju velike stvari, izmišljeni su i neki novi instrumenti financijske pomoći koje će novootvorena robna kuća moći ponuditi svojim osiromašenim mušterijama. Među novim proizvodima na polici će se naći, primjerice, NAB, odnosno Novi aranžman za posudbu, ali koji sa sobom još ne donosi i reviziju kvota, što djelomice objašnjava relativnu nezainteresiranost Kine i drugih zemalja u razvoju za lansiranje izdašnih obećanja kao što to čine razvijeni. Oni, naime, već neko vrijeme svoju pomoć uvjetuju koncesijama u obliku revizije kvota i povećanja svog utjecaja u svjetskim financijama, što zasigurno nije neražuman zahtjev.

Osim toga, nedavni prijedlog iz Kine, odapet onako samo u prolazu, o zamjeni dolara kao svjetske valute nečim drugim, jasno daje do znanja kako u Kini, a vjerojatno i u njenom klubu nerazvijenih ali sve bogatijih, razmišljaju o budućnosti globalnoga svjetskog sustava. Ipak, MMF nije neosjetljiv na takve zahtjeve, pa je pozvao na ‘hitan početak 14. opće revizije kvota, kako bi ona bila dovršena do siječnja 2011.’ Treba se samo još malo strpiti, u čemu bi mogao pripomoći jedan konkretniji ustupak na pomolu.

Tržišne posudbe formulacija su kojom, čini se, MMF priprema teren za prvo izdavanje obveznica na svjetskom tržištu, koje bi upravo Kina, Brazil, Rusija i Indija rado kupili te time postali izravni vlasnici i MMF-ovih dugova, nakon što su već dobro zagrali u američki dug. Tim bi paklenim planom nerazvijeni uskoro mogli postati i praktično primarni subjekti globalnoga financijskog sustava, u svakom slučaju kreditori broj jedan. Kvote u samom MMF-u ovim bi potezom, postale vjerojatno nevažne Kini i prijateljima jer bi u rukama imali nešto daleko konkretnije. Wall Street Journal već je najavio mogućnost kineskog otkupa takvih obveznica u vrijednosti od 40 milijardi dolara.

Još neke nove skraćenice uključivat će FCL (fleksibilna kreditna linija) i HAPA (lako pristupačne aranžmane iz predostrožnosti). Jedan velik korak, barem načelno, postignut je u smislu nadzorne uloge MMF-a, nečeg što se sve više povezuje s reformiranim MMF-om u vrloj novom svijetu. Timothy Geithner, američki ministar financija, u skladu s tim dao je odobrenje MMF-u da provede reviziju američkoga financijskog sustava, time pruživši svijetlji primjer svima ostalima. Što će MMF u tom sustavu naći i koliko će ga Amerikanci mijenjati ako MMF da nekoliko prijateljskih savjeta bit će vrlo zanimljivo vidjeti. Cijela je afera očito bila ulaganje novim globalnim igračima s obzirom na to da je voda stigla do grla i da netko mora hitno pljunuti neku lovu da bi cijela priča s novim MMF-om imala ikakva smisla. S tim u skladu navedene promjene, kvote i obveznice, velik su ustupak novim teškašima na svjetskoj sceni i znak da bi budućnost mogla izgledati bitno drugačije.

Među brojnim delegacijama bila je i hrvatska koja je imala nekoliko toplih i prijateljskih susreta s kolegama iz svjetskih financijskih institucija, ali službena doktrina još se nije promijenila – novac od MMF-a zasad nećemo uzimati, iako ga je on vrlo nesebično spreman ustupiti.

Prema ministru Šukeru, MMF je vrlo pozitivno ocijenio nedavni rebalans proračuna, monetarnu i fiskalnu politiku te stoga nema potrebe za ponovnim uspostavljanjem bliže suradnje s MMF-om i o tome se trenutačno uopće ne razmišlja. Dodao je da smo najjači udar krize prebrodili lakše od nekih drugih zemalja zbog stabilnoga financijskog sustava, s čime se složio i Shigeo Katsu, potpredsjednik Svjetske banke za Europu i srednju Aziju. Ipak, mogućnost nekog oblika suradnje nije u potpunosti odbačena jer je Šuker na upit o mogućnosti korištenja nove fleksibilne kreditne linije, namijenjene boljostojecima, odgovorio kako vjeruje da bi se Hrvatska kvalificirala za takav aranžman. Kako stvari stojte i sudeći prema oznacenom licu ministra Šukera, Hrvatska bi uskoro mogla slijediti primjer Češke i ponuditi MMF-u pomoć u prebrodivanju krize.

Demokratska stranka, koja je nakon raspada radikalne i definitivno postala najjača politička opcija u Srbiji, prije desetak dana objavila je prvi put na svom webu financijski izvještaj za 2008. godinu u kojem su navedeni i financijeri, odnosno pravna lica koja su pomogla stranku. Već prvi pogled na listu zbužio je mnoge koji su očekivali neka od većih imena poznatijih javnosti. Na listi nema ni Miškovića, ni Milana Beka, ni Peconija, ni Filipa Zeptera… već su ponosno istaknute kompanije poput Samostalne trgovinske radnje ‘Knjižar’ iz Ćuprije, ‘Baki’ iz Batočine (okolica Kragujevca), koje nisu ni zavedene u Agenciji za privredne registre (APR) kao privredni subjekti, već kao poduzetnici. Tu je i nekoliko kompanija koje su godinu prije završile s poveljnim manjkom u blagajni. Daljim češljanjem kompanija došlo se do podatka da svaki treći financijer stranke uopće nije na spisku registriranih poduzeća u APR-u, što im je inače obaveza.

Kao najveći izvori korupcije već godinama se spominju javna poduzeća koja nisu ništa više nego stranački pljen poslije svakih izbora. Sistem je vrlo jednostavan. Direktori, koje postavljaju stranačke vode, dužni su dio plaće izdvojiti za financiranje stranke. Tako se u financijskom izvještaju DS-a kao financijera navodi i Direkciju za izgradnju grada u Kikindi, ali s napomenom da Direkcija ne donira stranku, već predsjednik Upravnog odbora Dobranić Savo koji se ‘dobrovoljno’ odriče pet posto svoje plaće u korist stranke. Direktor je inače jedan od glavnih kandidata za gradskoga stranačkog lidera! To izvješće uopće ne bi uzbudilo već umornu javnost da samo dan poslije o financiranju stranke nije pričao Goran Knežević, bivši gradonačelnik Zrenjanina i visoki funkcionar stranke, koji je prije pola godine uhapšen pod sumnjom da je kao gradonačelnik sudjelovao u malverzacijama pri dodjeli građevinskog zemljišta. Priznalo je da su najveći izvori financiranja Pokrajinskog odbora DS-a bili Naftna industrija Srbije i Fond za kapitalna ulaganja Vojvodine. Naravno, vrh stranke, kao i predstavnici NIS-a i Fonda zanijekali su da su na bilo koji način umiješani u financiranje stranke.

Srbija je došla do točke kad se mora ozbiljnije pozabaviti borbom protiv korupcije. Nije da to oni na vlasti silno žele, ali pogled Bruxellesa usmjeren je upravo prema tzv. zapadnom Balkanu. Savjet za borbu protiv korupcije, koji već godinama vodi za svaku vlast neugodna Verica Barać zamijenit će Agenciju za borbu protiv korupcije, još jedno vladino tijelo koje bi navodno trebalo stati na vrat rasponamljenoj aždaji korupcije. Agencija koja je za Vericu Barać samo paravan nesposobnoj vlasti koja će nastaviti po starom, okupila je i neka imena koja možda obećavaju da neće biti riječ samo o još jednom vladinom tijelu za ‘pravljenje magle’. Agencija počinje s radom 1. siječnja 2010. godine, a dotad će bitke s vjetrenjačama i dalje voditi Verica Barać. Ne treba sumnjati da će se stranke znati prilagoditi i novim uvjetima koji budu vladali. Koliko će im prostor biti ograničen u velikoj mjeri ovisi o novoupostavljenoj agenciji.