Home / Biznis i politika / UKTIVNOST Nedostatak stranih kredita ruši hrvatsku konkurentnost

UKTIVNOST Nedostatak stranih kredita ruši hrvatsku konkurentnost

Produktivnost je jedan od naizgled ‘neuglednih’ pokazatelja za koji se neće zakačiti nijedna vlast i njime se hvaliti (čak i onda kad je pozitivan) jer mahanje njime ni na drugu loptu neće pridobiti glasove. A trebalo bi! Iako ne zvuči poznato niti važno poput rasta BDP-a (riječ je o količini proizvoda koji iz iste količine dostupnog rada, kapitala, tehnologije i znanja proizvede poduzeće), produktivnost je u samoj srži poslovanja poduzeća te o njoj ovisi uspjeh prodaje, visina plaća, posredno i životnog standarda svakog zaposlenika i njegove obitelji, u konačnici i BDP zemlje.

Upravo se zbog pada produktivnosti, koja je u debelom minusu od kraja 2008. godine, smanjuju plaće i otpuštaju zaposlenici. Neki će za pad otkriti zastarjelost tehnologiju, većina pad narudžbi zbog krize, no oni koji gledaju dalje i dublje znaju da to nije samo kratkoročna ‘krizna’ pojava.

Željko Zadro, predsjednik Uprave Holdinga Duro Đaković, tvrdi da se iz njihovih pokazatelja poslovanja trend pada produktivnosti još ne isčita i to zbog promjene strukture ukupnih prihoda: – U metaloprađivačkoj branši pada cijena čelika, a posredno i prodajne cijene proizvoda, što rezultira padom prihoda po zaposlenome. Za druge tvrtke razlog može biti u tome što nisu smanjile broj zaposlenih ravnomjerno smanjenju poslova, dok dio poduzeća još nedovoljno ulaže u tehnologiju – misli Stipetić.

Vladimir Halić, prvi čovjek Zrinskog, misli da za pad produktivnosti nisu krivi radnici, nego nedostatak narudžbi iz inozemstva. – Kod nas u Zrinskom taj pad u prva tri mjeseca iznosi 60 posto. Svakom odgovornom poslodavcu najteže pada otpuštanje radnika. Svi mi mislimo na bolja vremena (bez radnika nema proizvodnje), pa sada imamo višak zaposlenih u odnosu na proizvodne potrebe. To je temeljni problem pada proizvodnosti – kaže Halić.

Ključ u proizvodnji i u Podravki tvrde da nemaju problema s produktivnošću, jer EBIT, dobit prije odbitaka podijeljena s brojem zaposlenika, u devet mjeseci 2008. je 26 posto veća (17 tisuća kuna) u odnosu na isto razdoblje 2007. Podravka se, tvrde, uvijek znala nositi s tržišnim okolnostima, a stalna ulaganja u zaposlenike i postrojenja jamče rast produktivnosti. No pitanje je što će pokazati podaci za cijelu godinu, jer se produktivnost počela uživati upravo potkraj prošle godine.

Produktivnost je ključ u proizvođačkoj industriji, a o tome trebaju brinuti menadžeri, kratko je prokomentirao Krešimir Pajić, direktor Košćilina. Ruder Friganović, direktor Sektora industrije u HGK-u, kaže da pad produktivnosti ne iznenađuje, jer indeks fizičkog obujma industrijske proizvodnje u prva dva mjeseca 2009. godine pada brže od indeksa razine broja zaposlenih što automatski uzrokuje pad proizvodnosti rada. To znači da tvrtke sporije otpuštaju zaposlenike nego što im pada proizvodnja.

Takvo se stanje može tolerirati neko vrijeme i može biti motivirano željom poslodavaca da za drže kvalitetne kadrove, nespremnosti na oštre rezove i otvaranje socijalnih problema, u nekim ga slučajevima uzrokuje i rigidni zakonodavni okvir koji regulira otpuštanje viška radnika. No dugoročno je takva politika neodrživa i vodi padu produktivnosti, nagrizanju sustave društava, te konačno, u ekstremnim slučajevima, može dovesti do nelikvidnosti, stečaja i likvidacije – upozorava Friganović.

Pad produktivnosti posljedica je pada cjelokupne industrije koja ni izdala nije pratila pad zaposlenosti, uvjerava i Mladen Vrdrić, član Nacionalnog vijeća za konkurentnost. Nije riječ o zaostajanju u tehnološkom razvoju. Većina menadžera ne želi otpuštati ljude, ne samo zbog socijalnih razloga nego i zbog budućnosti samog poduzeća: – Jednom kada krizi dođe kraj, zar će opremu vrijednu milijune eura povjeriti u ruke nekompetentnim zaposlenicima, s obzirom na to da ste one koji znaju otpustiti? To nije strukturni, nego konjunkturalni udar i produktivnost će se oporaviti – uvjerava Vrdrić.

Zdeslav Šantić, analitičar RBA, kaže da je snažan pad produktivnosti u prva dva ovogodišnja mjeseca ukazuje na pogoršanje međunarodne konkurentnosti domaćega prerađivačkog sektora: – U recesiji, koja rezultira i padom prodaje u većini sektora, jedan je od najvažnijih čimbenika i fleksibilnosti radne snage. To je tržište rada fleksibilnije, tvrtkama se omogućava brža i kvalitetnija prilagodba novoj situaciji, na što ukazuje i mogući manji pad proizvodnosti. Otklanjanje prilagodbe tvrtki omogućit će i brži oporavak gospodarske aktivnosti, a samim time i izlazak iz recesije – poručuje Šantić.

Kao važna komponenta konkurentnosti, produktivnost je od sredine 2005. sve do potkraj 2008. rasla znatno brže od realnog rasta bruto plaća i to je snažno pozitivno utjecalo na stabilnost ekonomije, što u praksi znači da tržište rada nije pridonijelo inflaciji, kaže Hrvoje Stojić, analitičar Hypo banke. I produktivnost i plaće strmoglavili su se potkraj prošle godine, kad je postalo jasno da nas kriza neće poštedjeti.

To je i jedan od rizika za kretanje BDP-a ove godine i razlog zašto po izlasku iz recesije očekujem nižu potencijalnu stopu gospodarskog rasta. Rizik je i to što će krediti biti skuplji i manje dostupni. Osim toga, već je lani pao udjel dugoročnog financiranja, uz istodoban rast kratkoročnog. To znači da su se poduzeća zaduživala kako bi financirala obrtni kapital, a ne investicije, što će zasigurno usporiti rast produktivnosti – upozorava Stojić.

Poduzeća su sve nesklonija novim investicijama, a čak i rast produktivnosti prijašnjih godina poduzeća mogu zahvaliti sada već prošlom kreditnom bumu, a ne vlastitoj akumulaciji. S usporavanjem kreditne aktivnosti neće biti niti pozitivnog doprinosa produktivnosti na BDP u srednjem, pa i u duljem roku, misli Stojić. Investicijski je kapital uglavnom uvezen, i to većinom bankarskim kreditima. Poduzeća s izdašnim novčanim tokovima u Hrvatskoj su prije iznimka koja potvrđuje pravilo, kaže.

Prvo je tromjesečje pokazalo, a tako će vjerojatno biti i u cijeloj prvoj polovini godine, da je pad proizvodnje mnogo veći nego pad broja zaposlenih, a to su dvije ključne varijable za izračunavanje proizvodnosti.

Zbog nefleksibilnog tržišta rada poduzeća ne mogu brzo djelovati kroz smanjenje cijene rada, jer su uvjeti otpuštanja vrlo rigorozni. Naše tržište rada i na poboljšanje i na pogoršanje gospodarskih prilika reagira s vremenskim odmakom od dva do tri tromjesečja – tvrdi Stojić. Sve će nas to posve sigurno gurnuti još dublje na ljestvici globalne konkurentnosti na kojoj smo već lani nazadali. Ali koga briga za to sve dok se vlast bavi ‘važnijim’ temama, Slovenijom, Rehnom, Lisabonskim ugovorom… kao da će članstvo u EU samo po sebi rukom prebrisati sve negativne pokazatelje.