Home / Tvrtke i tržišta / Stvaranje emotivne povezanosti

Stvaranje emotivne povezanosti

Kupce privlače proizvodi koji utječu na njihovo zadovoljstvo. Emocionalni marketing na mnogim poljima nadmašuje racionalni jer se od usmjerenosti na kvalitetu proizvoda pomaknuo prema željama kupca.

Trgovci bi trebali stoga pratiti koncept emocionalnog marketinga. Marketinški stručnjaci ističu da je emocionalni marketing i brendiranje pravi put do srca potrošača. Što više emocija unesu, veći će dio kupaca osvojiti. Zato što kupce privlače proizvodi koji utječu na njihove osjećaje i zadovoljstvo. Automobil marke Volvo ili Lexus, torbica Prada, osjećajuće piće Coca-Cola ili informatička oprema s potpisom Apple ne kupuju se samo zbog praktičnih i racionalnih razloga, već velikim dijelom i zbog snažne emotivne poruke i simbolike koju predstavljaju. Prestiž, sigurnost, luksuz, osvježenje, ljepota i jednostavnost upotrebe njihova su poruka koja od njih na vrlo konkurentnom tržištu stvara vidljive, prepoznatljive i uspješne robne marke.

Suhoparno predstavljanje prednosti proizvoda bez emocionalnog uključivanja prošlost je u marketingu i brendiranju jer se svi automobili prikazuju kao sigurni, sve paste za zube sprečavaju karije, a svi žileti imaju tri britvice. O tome koliko osjećaji igraju ulogu u emocionalnoj privrženosti nekoj robnoj marki govore i marketinške strategije, danas sve usmjerenije na predstavljanje proizvoda (product placement) u različitim filmovima i serijama gdje gledatelji razvijaju snažnu emotivnu vezu s fiktivnim karakterima, a samim time žele iste stvari.

Tko od ženske populacije nakon prikazivanja američke serije ‘Seks i građ’ nije poželio skupe Blahnikove cipelice? I ne samo zbog ljepote kojom odišu, već i zbog osjećaja prpošnog zadovoljstva kojim zrači glavna junakinja svaki put kada ih obuje. Zbog tog osjećaja većina ženske populacije pohrlić će ih isprobati, a ako uz to imaju dovoljno novca u torbici, i kupiti. Muška populacija vjerojatno će na spomen omiljenih stvari Jamesa Bonda, karizmatičnoga tajnog agenta i velikog zavodnika s kineokrana, u hipu nabrojati brendove Martini, Aston Martin i odjevnu marku Brioni.

Modni brend ne prodaje cipelice, alkoholno piće, automobil ili odijelo. On prodaje iluziju osjećaja da ćete u cipelicama biti ultraženstveni, moderni i zavodljivi. Da nećete biti obična devojka koja hoda ulicom sa svim drugim običnim ljudima. Upravo su za modne, kozmetičke i automobilskie brendove ključ uspjeha emotivne asocijacije koje potrošačima padaju na pamet pri njihovu spomenu. Ako potrošač želi dobiti na prestižu, posegnut će za jednim od brojnih brendova iz svijeta mode, kozmetike ili automobilizma koji mu to obećavaju. Iako potrošači često kao razloge kupnje navode racionalne razloge, poput kvalitete ili cijene, vidljivo je da je izgradnja vlastite osobnosti apsolutni prioritet, a pri odabiru, u sukobu emocija i razuma, emocije uvijek pobjeđuju.

Prema Marcu Gobeu, vodećem svjetskom autoritetu za emocionalno brendiranje, fokus je uvijek na ljudima i njihovim očekivanjima. Ističe da potrošači vjeruju da, kupujući jedan brend, pokazuju tko su i kakvi su. I upravo su zbog toga spremni dati nerazumno mnogo novca za konkretni proizvod. Ali da bi pojedini proizvod i robna marka doprli do emocije, brend treba paziti na dizajn koji će navesti potrošača da odreagira emotivno, na ‘prvu loptu’. To je onaj trenutak kad stojite u supermarketu pred policama gdje su deseci vrsta mineralnih gaziranih i negaziranih voda, pa na kraju odaberete onu čiji vas je izgled najviše privukao.

Gobe naglašava da je pakiranje proizvoda ujedno i najkritičniji dio cjelokupnog procesa brendiranja. Mora izazvati pozitivnu emotivnu reakciju kod potrošača i treba im prenijeti značenje brenda. Ambalaža, naglašava, na svakoj polici služi za prevođenje značenja brenda na svakodnevni jezik ljudi, potencijalnih kupaca koji će proizvod kupiti ne zato što ga trebaju, već zato što ga žele. Jednako je važan faktor u emocionalnom uvjeravanju, ističe Gobe, odabir boja, koje kod potencijalnih korisnika evociraju primarnu emociju putem koje se želi potrošače povezati s proizvodom.

Klasičan primjer uspješnoga emotivnog brendiranja energetsko je piće Red Bull, koji se promovira reklamama kao piće koje ‘daje krila’. Razum, smatraju marketinški stručnjaci, samo stvara interes za proizvod, dok konačnu odluku o kupnji donose osjećaji potrošača.

Kiki bomboni, 505 s crtom, startasice, Čokolino i Vegeta samo su neki domaći proizvodi i robne marke koji nose emotivnu komponentu u sebi. Te smo robne marke prihvatili i zavoljeli bez agresivnih reklama, a zbog emotivne povezanosti i danas se nasmijemo kad ih vidimo i upravo zbog toga lijepog osjećaja na policama u dućanu posegnemo upravo za njima, a ne za nekim drugim.

No na današnjem hiperprodukcijskom tržištu, kad su pojedini brendovi postali ‘veći od života’, moglo bi se otvoriti i pitanje ‘robovanja brendu’. Naime, kad prosječan potrošač krene u kupnju žvaka, vode, cipela, mobilnog telefona ili ručnog sata, prema nekim procjenama već je 80 posto svoje kupnje obavio u trenutku kad se u njegovoj glavi umjesto svakog od tih proizvoda, kao sinonim, pojavio neki brend. Gdje završava emotivna odanost brendu, a počinje robovanje, mogu jedino presuditi glavni pokretači kupnje, a to su potrošači.

U pogledu emocionalnog brendiranja i emocionalnog marketinga kompanije će morati pažljivo birati marketinške poruke jer se mijenja i kategorija potrošača kojoj se prije svega upućuje marketinška poruka. Tako obraćanje tradicionalnoj obitelji više nema znatnijega marketinškog utjecaja ili barem taj utjecaj više nije kao prije dvadesetak godina. Nove kategorije postaju sve brojnije i oglašivačima sve zanimljivije – samohrani roditelji, izvanbračne zajednice, uključivanje bliže zajednice u roditeljstvo, rekonstruirana obitelj, spajanje dviju obitelji u novu koja uključuje i djecu iz prijašnjih brakova.