Home / Tvrtke i tržišta / WINKHAUS: Gotovinu treba zadržati u tvrtki

WINKHAUS: Gotovinu treba zadržati u tvrtki

Dr. Hans-Dietrich Winkhaus gotovo je cijeli svoj radni vijek proveo radeći za obiteljske tvrtke. Ipak, ugled je ponajviše stekao dugogodišnjim radom u obiteljskoj tvrtki Henkel, poznatoj po brendovima Persil, Schauma, Fa, Somat, Silan… U nju je došao 1967., kad je još bila potpuno u rukama obitelji Henkel, a kad je 1987. izasla na burzu, postao je prvi predsjednik Uprave. Dr. Winkhaus bit će jedan od vodećih predavača na konferenciji ‘Budućnost obiteljskih tvrtki’.

Da, uvjereno sam da su obiteljski biznisi osnova ekonomije u većini razvijenih industrijskih zemalja, i to zato što su privatno vlasništvo i poduzetnički izazovi veoma zanimljivi, financijski i emocionalno. Posljednjih 20-ak godina vidjeli smo da su mnoge privatne kompanije bile djelomično ili potpuno izlistane na burzama, a poslije su se poput američkog Levi’sa ponovo vratile u privatne ruke.

Uspješne javne i privatne tvrtke imaju mnogo zajedničkih obilježja. Jednako su suočene s jakom konkurencijom, imaju snažne međuzemlje, slijede zadane strategije, planiraju dugoročne ciljeve, ulažu u tehnologiju i inovacije. No razlikuje ih veoma važan činitelj: uključenje vlasnika u upravljanje kompanijom daje bolje rezultate nego, kao što je slučaj u dioničkim društvima, kad tvrtkama upravljaju menadžeri-profesionalci koji nisu vlasnički motivirani i rade za anonimne dioničare. Oni gledaju bonus, a vlasnik gleda cijelinu, tjera i potiče cijelu tvrtku naprijed.

Trenutačnu ekonomsku krizu karakterizira veoma restriktivna kreditna politika većine banaka. U pozadini je želja banaka da svoje loše bilance iz prijašnjih godina krpaju pomoću uvjeta za nove kredite. Generalno, obiteljski biznisi rade s manjim kapitalom i većim financijskim opterećenjima, što je u sadašnjoj situaciji iznimno opasno. Stoga je u ovoj situaciji najvažnije iskoristiti sve mogućnosti za zadržavanje gotovine u kompaniji.

CEO obiteljske tvrtke koji je došao izvana mora razvijati bliske odnose s obiteljskim vlasnikom da bi razumio dugoročne namjere i poslovne ciljeve. Za obitelj je postavljanje nasljeđnika veoma važno i delikatno, ali tako je i kad je riječ o dioničkim društvima. Teškoće nastaju kad nema prikladnog, dobro obrazovanog i motiviranog člana obitelji koji bi preuzeo vođenje kompanije ili kad članovi obitelji i vlasnici nemaju dovoljno znanja da procijene kvalitete kandidata izvana. Za zapošljavanje vanjskog menadžera treba mnogo mudrosti da odluka ne bi postala bolno iskustvo.

To je jedan od najtežih izazova u tvrtki. Važno je dobro razmisliti o raspodjeli profita jer je u tome klica mnogih sukoba. Vlasnici koji nisu aktivni u upravljanju kompanijom katkad traže isplatu dividende nesvjesno stanja u tvrtki, potrebe za novim investicijama i inovacijama u kompaniji. Mnogi obiteljski biznisi to nisu uspjeli riješiti na adekvatan način.

Najvažnijim smatram sljedećih pet pravila: redovito procjenjujte rizik izlaganja kompanije, učinite planiranje i izobrazbu nasljeđnika važnom temom, komunicirajte s članovima obitelji, proučite i osvježite svoje poznavanje strategije obiteljske tvrtke bar jedanput na godinu te osnijete savjetničko tijelo u kojem nisu vaši prijatelji.

Trenutačna ekonomsko kriza toliko je ozbiljna da mnoge privatne kompanije, nažalost, neće preživjeti. To će posebice izaći na vidjelo sljedećih nekoliko mjeseci. Vlade ne bi trebale spašavati industrijske kompanije samo zato što su velike, kao što je to bio slučaj s Opelom. Mjerilo moraju biti dugoročni potencijali tvrtke. Privatne kompanije moraju slijediti pomno razrađene strategije za preživljavanje. Hitno trebaju rezati troškove, zbližavati se s kupcima i dobavljačima, odbijati najbolje krizne menadžere na tržištu. Ipak, ja sam optimist, pa i dalje naglašavam da će upravo neke obiteljske tvrtke prve prebroditi krizu, i to ponajviše zato što će u njima osnažiti poduzetnički duh.