U slučaju neplaćanja zakupnine ugovor o zakupu može se otkazati ako se ne plati ni u roku od 15 dana nakon primitka opomene. Dugove se pak može utužiti, a opomena je samo dobar pokušaj da se to ne dogodi.
Kao što je to, nažalost, čest slučaj, ni stvarno ni pravno značenje opomene u hrvatskom pravu nije jednako onomu koje postoji u percepciji prosječnoga građanina, čak i prosječnog poduzetnika. To pak može proizvoditi pogrešne odluke, pa i vrlo štetne pravne posljedice koje se katkad mogu mjeriti i u milijunima. Koje su osnovne zablude?
Najčešća je zabluda posve sigurno da se opomenom prekida tijek zastare u građanskom pravu. Naime točno je da pravodobno pokrenut parnični postupak (za razliku od kaznenoga, u kojemu vrijede drukčija pravila) sprječava nastup zastare i koliko god dugo postupak trajao, ne može se dogoditi da se izgubi zbog zakašnjenja. No mora se vrlo precizno znati zastarne rokove, u pravilu propisane u Zakonu o obveznim odnosima (ako općem zakonu), a samo iznimno u raznim specijalnim zakonima. Kad se zna zastarni rok, treba samo primijeniti pravila o računanju rokova (također u Zakonu o obveznim odnosima) i doznati koji je posljednji dan za pravodobnu reakciju. Pritom se mora naglasiti da pravodobna reakcija znači pravodobno utuženje (a nikako pravodobnu opomenu, pa makar i putem odvjetnika i/ili preporučenom pošiljkom) – u tome se mora voditi računa da je u hrvatskom pravu prihvaćena tzv. teorija slanja (ako je riječ o preporučenoj pošiljci), a ne teorija primitka pismena kao, primjerice, u švicarskom pravu). Nadalje, mora se voditi računa o tome da su mogući prekid tijeka zastare (kad rok može ponovo početi teći, ali od početka, kao da prije nije tekao) i zastoji (kad se rok ‘zaustavi’ i ispune se uvjeti, nastavlja teći ondje gdje je ‘stao’).
Sljedeća je česta zabluda da vjerovnik mora opomenuti dužnika da bi tijek zatezne kamate počeo. Zatezna kamata počinje teći kad dospije dužnikova obveza, pri čemu opomena (ako je poznat rok u kojemu je nešto trebalo učiniti, dakle ako je obveza dospjela) nije važna, ona samo može, ako je upućuje odvjetnik, povećati dužnikove troškove za njezin trošak. No ako rok za ispunjenje nije određen, dužnik počinje kasniti (i tada počnu teći zatezne kamate) tek kad ga vjerovnik pozove, odnosno opomene radi ispunjenja obveze.
Neovisno o tome nazove li se opomenom opomenom, opomenom pred tužbu, posljednjom opomenom ili drukčije, njezino je pravno značenje: ona je usmeno ili pismeno kazivanje kojim se netko poziva na prilagođavanje svojeg ponašanja svojim obvezama, najčešće tako da plati dug, prestane nekog ometati i drugo. Valja naglasiti i da onaj tko upućuje opomenu nikad (ma kako nazvao svoje opominjanje) nije obvezan postupiti prema svojoj opomeni, dakle i nakon posljednje opomene može se poslati još jedna i tako redom. Jednako tako nije propisan tekst opomene, pa je stvar kulture organizacije ili njezine korporativne politike kako će je tko sastaviti. Mnogi se klijenti banaka, često i osiguravajućih društava, žale da i za malo prekoračenje roka otplate ili minusa na računu dobivaju vrlo oštro intonirane opomene, ali tu nema pomoći osim podmiriti dug, jer zatezne kamate ionako teku.
