Stambeni krediti s

Važan pokazatelj za izlazak iz krize bit će razine industrijskih zaliha. Kad se raščiste skladišta, može se nastaviti proizvoditi. Kompanije s velikim zalihama izlažu se znatnom riziku nekontroliranog povećanja zaliha zbog pada prodaje i otkazivanja narudžbi. Smanjenje portfelja proizvoda i fokusiranje na ključne artikle jedan je od alata kojim bi se tvrtke morale poslužiti u vrijeme krize.

Kako bi trebalo upravljati zalihama, Davor Jardas, direktor G2R-a, tvrtke koja isporučuje JustEnough, rješenja za upravljanje potražnjom i optimizaciju zaliha, objasnio je na jednostavnom primjeru artikla koji se na tjedan proda u 200 primjeraka. Recimo da smo upravljajući potražnjom postigli da se u 15 dana proda 230 komada proizvoda na tjedan. Ako se zaliha proizvoda obnavlja jedanput na tjedan, sigurnosna će zaliha biti dovoljna za sedam dana. To znači da do idućeg naručivanja moramo imati količinu koja će nam biti dovoljna za dva tjedna (sedam dana sigurnosne zalihe plus sedam dana do iduće narudžbe), tj. 460 komada – objasnio je Jardas.

Teoretski gledano, to bi trebalo tako izgledati, no često se ta količina ne uspoređuje sa zalihom, pa se naručuje po inerciji. Da se takve stvari ipak ne bi smjele raditi po inerciji, dovoljno pokazuje podatak da trošak zaliha može sudjelovati u vrijednosti robe čak 15 do 20 posto (prostor, manipulativni trošak, kapital…). Iako postoji niz alata i rješenja koje mogu pomoći u procjenjivanju potražnje i optimiranju zaliha, bez rješavanja operativnih problema u kompanijama (neučinkovitost nabave, neefikasnost proizvodnje ili distribucije te slabosti u planiranju i usklađivanju različitih funkcija) dugoročno se ne mogu postići bolji rezultati.

Kompanije koje su se zatekle s velikim zalihama izlažu se riziku nekontroliranog povećanja zbog pada prodaje i otkazivanja narudžbi. Za njih je ključno što prije redefinirati politiku upravljanja zalihama, prije svega planiranje proizvodnje u skladu s prodajom, analizu kompleksnosti proizvodnje te optimiranje proizvodnog procesa i portfelja proizvoda, kao i redefinirati ukupne strategije opskrbnog lanca i poslovanja da bi bile sposobne odgovoriti na izazove recesije – zaključuje Čičak.

Tvrtke na čiju prodaju veoma utječe turistička sezona već bi sada trebale pripremati prodajne i proizvodne planove za ljeto. Ako ne žele imati previše zaliha na skladištima, u 15-ak će dana morati proučiti preliminarne podatke o dolasku turista za Uskrs i tome koliko su im povećali prodaju, i to zato što se na osnovi njih može prilično dobro prognozirati rezultate koje se može očekivati u skorošnjoj turističkoj sezoni.

Posljednjih mjeseci niz je tvrtki odlučio zaustaviti gomilanje zaliha. Zbog velikog pada potražnje Dalmacijacement je privremeno zaustavio proizvodnju u tri tvornice. Nešto drukčiji model primijenili su u Tondachu, gdje su još prošle godine odlučili da će početkom 2009. potpuno remontirati peći i proizvodne linije, a 80 su radnika iz proizvodnje poslali na plaćeni odmor. A u tvornici namještaja Trokut iz Novske odustali su od zapošljavanja novih ljudi. Naime, zbog nove investicije tvrtka je morala 60 posto povećati proizvodnju i zaposliti 20 novih ljudi, ali zbog ekonomske krize i 40-postotnog pada izvoza od tih se planova, objasnio je direktor Damir Perić, privremeno odustalo.

I dok većina tvrtki nastoji upravljati zalihama, neke ih povećavaju ciljano da bi postigle ekonomiju obujma. TDR-ove zalihe u 2008. povećale su se tako s 493 na 794 milijuna kuna. Iako su analitičari toliki rast objašnjavali Adrisovom pripremom za promjenu Zakona o trošarinama na duhanskim proizvodima, Predrag Grubić, voditelj Ureda za odnose s javnošću Adris grupe, objašnjava da se to dogodilo zbog pripajanja Cenmara i Marimirne te knjiženja stanova u Sv. Vidu, rovinjskom naselju, kao nedovršenih iako su ih kupci već djelomično unaprijed platili. Također, dodaje, povećao se iznos otkupa u Hrvatskim duhanima.

S druge strane, TDR je dinamiku proizvodnje prilagodio potrebama za određena strana tržišta na kojima distributeri često ne mogu financirati zalihe veće od minimalno potrebnih. Proizvodno gledano, riječ je o većem broju manjih serija. Stoga radi optimiziranja proizvodnih kapaciteta treba gomilati zalihe na tržištima većih serija da bi se u proizvodnji rabila ekonomija obujma – objasnio je Grubić.

Obzirom na to da ljudi ipak negdje moraju stanovati, građevinari nešto moraju graditi, a banke nekomu moraju plasirati kredite, raznim zajedničkim akcijama i snižavanjem cijene stanova bankari i građevinci potiču kupnju kvadrata.

Cijene stanova u Zagrebu snižene su prosječno od 15 do 20 posto, a pad cijena novih stanova zamijećen je i u drugim hrvatskim gradovima. Graditelji će subvencionirati dio kamatne stope kredita i naknadu, dok će banka omogućiti realizaciju kredita uz povoljnije instrumente osiguranja.

Čekanje vjerojatno neće biti izraženo u mjesecima, već u godinama. Bankari, osim što na razne načine ponovno pokušavaju oživjeti tržište nekretnina, kažu da zasad nemaju problema s otplatom stambenih kredita jer su to ionako krediti s najmanjom stopom rizika.

Raiffeisen banka prva je krenula s akcijom kojom se građane želi potaknuti na kupnju stanova. Iz banke tvrde da je njihova akcija potaknula i druge banke, ali i građevinare da ponude nešto slično i izdišu kupcima stanova u susret. Akcija ‘Prostor za preokret’, koju je pokrenuo RBA 10. ožujka 2009. godine, u vrlo je kratkom roku uspjela dinamizirati tržište nekretnina. Ocjenuje se uspješnom, ne samo zbog broja prodanih i rezerviranih stanova iz akcije već i prema kriteriju promjena koje je izazvala u roku od tri tjedna na tržištu nekretnina.

Osim banaka i graditelja, slične su akcije pokrenule i agencije za prodaju nekretnina. Akcija RBA počela je s 555 stanova u ponudi, a zatim se broj povećao na 626, od čega su trenutačno raspoloživa 583 stana, a ostali su prodani ili rezervirani. A potkraj ožujka još su tri građevinske tvrtke odlučile sudjelovati u ‘Prostoru za preokret’. Jefinije stanove s povoljnijim kamatama za stambene kredite ponudili su i Erste te nedavno Hypo banka.

Erste&Steiermärkische Bank će u suradnji sa svojim klijentima – građevinskim tvrtkama – omogućiti kupnju nekretnina prema povoljnijim, subvencioniranim kamatnim stopama u prva 24 do 30 mjeseci otplate kredita, a koje se kreću od četiri do 5,85 posto ovisno o odabranom modelu i kreditnoj sposobnosti klijenta te bez plaćanja naknade za obradu kredita. Graditelji će subvencionirati dio kamatne stope kredita i naknadu, dok će s druge strane banka omogućiti realizaciju kredita uz povoljnije instrumente osiguranja. Nakon isteka subvencioniranog razdoblja, kamatna stopa za klijenta bit će u rasponu od šest do 6,85 posto. Cilj te akcije je približiti graditelje i potencijalne kupce stambenih prostora.

Posljednja banka koja je odlučila pokušati pronaći kupce za stanove graditelja kojima je kreditor je Hypo banka, a u akciju je krenula 1. travnja. Hypo banka stalno osluškuje potrebe tržišta i svojih klijenata te prema njima kreira i poboljšava svoju ponudu proizvoda i usluga. Kako bi izašla u susret klijentima koji kupuju stanove, ali i potaknula pozitivna kretanja na tržištu nekretnina, Hypo banka je kreirala posebne stambene kredite i 15 posto snizila kamate za kupnju stanova iz projekata stanogradnje koje financira. Uz početak od šest mjeseci, fiksna kamata za klijente iznosi 5,5 posto. U tijeku su dogovori o sniženju prodajne cijene stanova do 20 posto s građevinskim tvrtkama čiju stanogradnju Hypo banka prati financijski. Akcijom će biti obuhvaćeno više od 700 stanova diljem Hrvatske, a Hypo banka je za tu posebnu ponudu stambenih kredita osigurala 507 milijuna kuna. Akcija je počela 1. travnja i traje do 30. rujna 2009.

U akcijsku prodaju stanova još se nisu uključile dvije najveće banke na tržištu – Privredna banka Zagreb i Zagrebačka banka. Gotovo sve domaće banke u današnjim uvjetima na razne načine pokušavaju izaći u susret građanima koji su već podigli stambene kredite. Tako se u slučaju otkaza nude poček otplate kredita i do 12 mjeseci. Jer bankama nije u interesu u slučaju problema s otplatom kredita preuzeti stan i zatim ga prodati. Daleko im je isplativije da građani otplate kredite.

Iako su akcije pomogle da se tržište nekretnina pokrene, dodatno snižavanje prenapuhanih cijena vjerojatno bi tržište vratilo na pravi put. S nižim cijenama proširio bi se broj građana koji mogu kupiti stan. Tim bi potezom dobili svi, građani jeftinije stanove, banke bi imale kome plasirati kredite, a građevinari bi ih imali za koga graditi.