Važan pokazatelj za izlazak iz krize bit će razine industrijskih zaliha. Kad se raščiste skladišta, može se nastaviti proizvoditi. Kompanije s velikim zalihami izlažu se znatnom riziku nekontroliranog povećanja zaliha zbog pada prodaje i otkazivanja narudžbi. Smanjenje portfelja proizvoda i fokusiranje na ključne artikle jedan je od alata kojim bi se tvrtke morale poslužiti u vrijeme krize.
Kako bi trebalo upravljati zalihami, Davor Jardas, direktor G2R-a, tvrtke koja isporučuje JustEnough, rješenja za upravljanje potražnjom i optimizaciju zaliha, objasnio je na jednostavnom primjeru artikla koji se na tjedan proda u 200 primjeraka. Recimo da smo upravljajući potražnjom postigli da se u 15 dana proda 230 komada proizvoda na tjedan. Ako se zaliha proizvoda obnavlja jedanput na tjedan, sigurnosna će zaliha biti dovoljna za sedam dana. To znači da do idućeg naručivanja moramo imati količinu koja će nam biti dovoljna za dva tjedna (sedam dana sigurnosne zalihe plus sedam dana do iduće narudžbe), tj. 460 komada – objasnio je Jardas.
Teoretski gledano, to bi trebalo tako izgledati, no često se ta količina ne uspoređuje sa zalihom, pa se naručuje po inerciji. Da se takve stvari ipak ne bi smjele raditi po inerciji, dovoljno pokazuje podatak da trošak zaliha može sudjelovati u vrijednosti robe čak 15 do 20 posto (prostor, manipulativni trošak, kapital…).