Gastronomija se vraća autohtonim začinima

Stanje u lokalnoj upravi i samoupravi najveća je nepoznanica. Poseban zakon o radnopravnom statusu i pravima na osnovi rada lokalnih službenika i namještenika nije bio donesen punih 15 godina, sve do kolovoza 2008. Na njihov se status još od 1992. primjenjivali neodgovarajući propisi o državnim službenicima i takvo je stanje bilo uzrok trajne pravne nesigurnosti lokalnih službenika, tvrdi Nives Kopajtić-Škrlec, koordinatorica poslova Udruge gradova.

• Tim zakonom nismo nezadovoljni, no temeljni je problem što se primjenjuje i na općine s nekoliko stotina stanovnika i na velike gradove. Velika je razlika u strukturi upravnih odjela, kvalifikacijskoj strukturi… – kaže Kopajtić-Škrlec.

Iako nema sistematisiranih i obrađenih podataka o točnom broju, kvalifikacijskoj, dobroj i nacionalnoj strukturi lokalnih službenika i namještenika, u upravnim je tijelima svih lokalnih jedinica 2003. bilo 11.158 osoba, a 2005. godine 11.411. No još je više zaposlenih kod korisnika lokalnih pro-računa (ustanove, kazališta, dječji vrtići…): 2003. bilo ih je 16.108, a 2005. već 19.912, gotovo četiri tisuće više.

Udijel rashoda za zaposlene u ukupnim prihodima svih lokalnih jedinica 2003. bio je 2,3 milijarde kuna ili 15,6 posto prihoda, a dvije godine poslije to je bilo već tri milijarde kuna ili 17,2 posto prihoda.

Ništa nije bolje ni na razini državne uprave.

• To je golem, nekoordiniran i većinom nestručan aparat. Mladi i kvalificirani ljudi dolaze radi odradivanja pripravnikačkog staža i odlaze čim im se pruži prilika za bolji posao. To se nadomješta zapošljavanjem sve više novih službenika, sve češće i angažiranjem ljudi preko ugovora, pa se troškovi povećavaju – tvrdi Kopajtić-Škrlec.

Reforma se treba usredotočiti na smanjenje veličine i troška javne uprave, od jačanja upravnih kapaciteta do provedbe politika potrebnih za europske integracije, kao i poboljšanje kvalitete pružanja usluga – poručuje Horvai.

Poslodavci, koji svojim porezima plaćaju vojsku administraciju, kažu da državna i javna uprava jednostavno moraju preoblikovati ‘poslovni’ model. Javna bi poduzeća trebala svoje ključne pokazatelje uspješnosti poslovanja uspoređivati sa sličnim tvrtkama u EU, jer su oni dio ukupne društvene konkurencnosti. Upravo tu gubimo konkurentnost, jer nikome nije u interesu da u tim tvrtkama zapošljavaju stručne nego podobne ljude.

Učinkovitost se, kažu u HUP-u, može pokrenuti na bezbroj načina. Primjerice, tako da se izmjeri udjel neposlovne imovine (odmarališta, ugostiteljski objekti), koja kod nekih javnih tvrtki ‘teži’ i desetke objekata, kojih se potom treba riješiti. Javni bi sektor morao shvatiti da je ‘outsourcing’ jeftiniji i učinkovitiji način financiranja ne-temeljnih djelatnosti. U zdravstvu je besmisleno zapošljavati kuhare, čistače, računovode… kad to neki poduzetnik za sustav može obaviti brže, bolje i jeftinije.

Jednako je tako neproduktivno da ministarstva i kojekakve druge institucije imaju vlastiti vozni park (neki i blindirani!) kada znatno jeftinije mogu, prema potrebi, ‘rentati’ automobile, poručuju iz HUP-a. Većina zemalja EU, uključujući i Sloveniju, ne izdaje rješenja o porezu na dohodak – sve se, i prijava i rješenja, obavljaju putem interneta, pa nije potrebno dvije tisuće službenica (samo u Zagrebu) koje će 10 mjeseci obračunavati porez. Sva bi papirologija morala biti na internetu, jer je održavanje baze podataka jeftinije i praktičnije od rada ispočetka, preporučuju HUP-ovci.

Profesor Koprić pak preporučuje sustavnu reformu cijele državne uprave, javne službe i ‘sive’ zone agencija, fondova…, reduciranje jedinica lokalne uprave, bolje obrazovanje za rad u javnoj upravi i pojednostavnjenje rada uprave, i sâm svjestan da birokratski otpori iz same uprave koče reforme procese.

Dok riječ ‘reforma’ već svima izlazi na uši, nijedna se vlast nije primila ozbiljnog posla. Imamo tek parole – proračun za očuvanje radnih mjesta, primjerice. Čijih mjesta? Onih koji donose glasove jer neće rezati ruku koja ih hrani? Mogu li tako postavljena pravila iznjedriti ono što nam treba – 30 posto manje zapošlenih na državnim jaslama kako bi ostali imali pristojne plaće? Tko bi imao hrabrosti ‘žrtvovati’ nepotrebno birokrata za dobro plaćenog liječnika, policajca, profesora? U izbornoj godini nitko. A izborni su ciklusi toliko čest (s nadogradnjom novozaposlenih) da i najveći optimisti rezignirano prihvaćaju da ih je državni aparat već pregazio.

Moguće uštede uključuju: tajnice, daktilografe, sudske zapisničare, previše rukovodećih radnih mjesta, porezne službenike (za obračun poreza na dohodak), ‘outsourcing’ umjesto zapošljavanja kuhara, čistače, računovoda, vozača, zajednički i skromniji vozni park, uputnice i recepti preko interneta, bez posredovanja HZZO-a, visina plaća dužnosnika, rezanje broja teritorijalnih jedinica.