Velika koalicija

Hrvatske najjače stranke javno se zgražaju i na samu pomisao o velikoj koaliciji. Obje strane drže da same imaju rješenje za izlazak iz krize. No, u politici se nikad ne govori nikad.

ije istina da se SDP i HDZ ne slažu ni oko čega – i jedni i drugi čvrsto stoje iza toga da je ‘velika koalicija’ tih dviju stranaka nemoguća. I dok primjeri zemalja poput Njemačke i Austrije pokazuju da je to jedno od rješenja koje osigurava provođenje nužnih, ali i radikalnih poteza, hrvatske najjače stranke zgražaju se i na samu pomisao. Obje strane drže da njihovi politički protivnici ne znaju i ne mogu izvesti zemlju iz krize te da upravno oni sami, HDZ, odnosno SDP imaju rješenje.

Uz minus u državnoj blagajni koji raste, moguće prizivanje MMF-a i tko zna koliko rebalansa proračuna te potencijalni izlazak nezadovoljnih građana na ulicu, obje strane trebale bi realno procijeniti imaju li u ovom trenutku samostalno dovoljno snage za provođenje nužnih reformi bez izazivanja bijesa nekih biračkih krugova. Iako u politici nikad ne treba reći nikad, možda ideja velike koalicije u ovom trenutku i izgleda potpuno nerealno, ali dok padaju vlade Mađarske i Češke, a jedan se analitičar priprema podastriti predviđanja o padu BDP-a gotovo pet posto, veliki lideri ne bi olako odbacivali to rješenje.

Velika koalicija koja trenutačno vlada Njemačkom, ona demokršćanske Unije CDU/CSU i Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), kao i svi brakovi sklopljeni iz koristi, bila je doživljena kao ‘ljubavna priča s rokom trajanja’. Danas je brakorazvodna parnica u punom zamahu, a supružnici već očijukaju s novim potencijalnim partnerima koje bi mogli prenijeti preko praga nakon izbora u jesen. Jednako kao što je i prva poslijeratna ‘velika koalicija’ sišla s trona 1969., nakon što je uspješno prevladala prvu poslijeratnu recesiju, tako će i ova druga otići kada provođenje gospodarskih reformi bude dovedeno do kraja.

Računica je poremetila recesiju, pa su sve glasniji oni koji priželjkuju nastavak velike koalicije jer nijedna druga vlada ne bi bila kadra provesti bolne reforme. Još veće iskustvo ima Austrija jer tom državom od 1945. (uz manje prekide) vladaju velike koalicije. Od siječnja 2007. na vlasti je koalicija socijaldemokrata i narodnjaka. Međutim, dvije najveće stranke nikad nisu dobile tako malo glasova. Sada drže 59 posto sjedišta u Parlamentu, pa više ne mogu mijenjati ustavne zakone. Iskustvo Austrije pokazalo je da velika koalicija ima prednosti, ali i nedostatke. Takva vlast predstavlja volju većine glasača i jamstvo je socijalnog mira. Međutim, sklad se zasniva na malom zajedničkom nazivniku, pa nisu moguće opsežnije reforme.

Osim toga, duga vlast rezultirala je i dijeljenjem ‘po ključu’ institucija i poduzeća u kojima država igra važnu ulogu. Ne čudi da si u velikoj koaliciji partneri međusobno podmeću klipove, pa je pretposljednja vlada kancelara Gusenbauer trajala manje od dvije godine. Sada je ipak mnogo bolja atmosfera u vladi. Suočena s gospodarskom krizom i neugodnom opozicijom, koalicija zna da mora dati sve od sebe u provođenju državnih reformi i amortiziranju problema zbog posmrutoga svjetskoga gospodarstva.

Zakošek, profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu: – Glavni deficit hrvatske politike nedovoljna je konkurencija i nepostojanje dovoljno kvalitetnih politika. Treba više političke konkurencije i češće smjene koalicija na vlasti, a ne velika koalicija – smatra Zakošek. Iako je u politici sve moguće, pa čak i koalicija HDZ-a i SDP-a, ekonomski analitičar Damir Novotny vjeruje da Hrvatskoj to nije potrebno. – Ne treba nam koncentracijska, već kompetentna vlada, poput one koja se dogovara u Mađarskoj. Veće je pitanje mogu li se političke stranke složiti u vezi s bitnim stvarima, napraviti radikalne poteze i za to dobiti podršku sindikata i poslodavaca. U suprotnom, prijeti nam dugogodišnja agonija – zaključuje Novotny.

Na žalost, bez slaganja dviju vodećih stranaka oko ključnih pitanja, ekonomski agonija vrlo je izvjesna. Zbog tijesne većine u parlamentu i straha od buntovnika u vlastitim redovima sporne, ali nužne odluke, vladajuća koalicija teško će se provesti. SDP će s druge strane radije uživati u pogreškama Vlade negoli joj dati potporu za ključne rezove, kako bi na sljedećim izborima, prijevremenim ili redovnim, HDZ mogao optužiti za pogrešno vođenje zemlje. Partikularni interes stranaka, želja za samostalnim osvajanjem vlasti i kratkoročni pogledi najveća su prepreka stvaranju velike koalicije, koja bi pomogla u provođenju nužno potrebnih reformi u zemlji. Dugoročni interes Hrvatske očigledno nije dovoljan razlog da dvije najveće stranke stupe u brak. Pa makar iz interesa.