Smijeh liječi

Tržište novca postalo je posljednjih mjeseci mnogo zanimljivije od burze i dioničkog tržišta. Globalna financijska kriza i nepovjerenje među samim bankama rezultiralo je gotovo zastojem međubankarskog kreditiranja, što se očituje u abnormalno visokim kamatnim stopama na kratkoročne međubankarske pozajmice. Stručnjaci kažu da su sadašnje stope za međubankarske kratkoročne pozajmice inverzne, tj. mnogo više od dugoročnih kredita, što je na dugi rok neodrživo, a s druge strane upozorava na ozbiljne anomalije u ekonomiji. Posljednje mjere, ponajprije vlada razvijenih zemalja, polako razrješavaju taj svojevrsni bankarski apsurd, što se vrlo lako može pratiti na tržištu novca.

U Hrvatskoj i u nekim zemljama bivše regije taj pojam ima dva značenja: jedno kad se govori o uređenom institucionalnom tržištu koje se kod nas zove Tržište novca Zagreb, a drugo kad se govori o istim transakcijama na tako-zvanom Money marketu, međubankarskom tržištu na kojem banke trguju domaćim i stranom valutom na kratki rok, od jednog dana do najviše jedne godine. Iako je institucionalno tržište novca četiri puta manje od međubankarskog, u svojih 20 godina postojanja dokazalo je da ima svoju svrhu, ponajprije zbog javnosti i transparentnosti kojima se u tolikoj mjeri ne odlikuje međubankarsko trgovanje. Nastalo kao pokušaj da se hrvatsko tržište međubankarskih pozajmica odvoji od prijašnjeg Tržišta novca u Beogradu, Tržište novca Zagreb uspjelo se održati i zadržati popriličnu relevantnost unatoč pritiscima stranih banaka koje dominiraju domaćim bankarstvom.

U pokušaju da se prikaže jedan dan na tržištu novca, kako uređenog tako i trgovanja koje se odvija među bankama na manje formalan način, posjetili smo i jednu i drugu stranu. Jutarnji dio posjetili smo Tržištu novca Zagreb. Na trećem katu zgrade u Heinzelovoj ulici, odmah pokraj prostorija Središnjega kliničkog depozitarnog društva nalaze se uređi Tržišta novca, gdje nas dočekuje direktorica Radmila Nižetić, koja je na čelnoj funkciji te institucije od njezina osnutka, tako da vrlo dobro poznaje situaciju i ulogu institucije koju vodi za cijeli financijski sustav. Stol u uredu s pogledom na jednu od prometnijih zagrebačkih ulica pun je papira i dokumenata, što navodi na zaključak da posao u tvrtki koju vodi počinje od ranih jutarnjih sati.

Trgovanje sudionika traje od osam do 16 sati i usklađeno je s terminskim planom rada Hrvatskog sustava velikih plaćanja (HSVP – platforma putem koje banke obavljaju međusobne transakcije) – kaže Nižetić dodajući da sudionici trguju cijeli dan. Banke koje mogu preciznije procijeniti dnevni priljev i odljev novca već ujutro ponude višak likvidnosti ili istaknu potražnju za novcem. One kojima je to teže procijeniti čekaju da s radom završi Nacionalni klinički sustav (NKS – platforma za međusobno plaćanje svih sudionika platnog prometa), tako da se vrlo često više trguje na završetku radnog dana – objašnjava Nižetić.

Trguje se u drugom uredu, u kojem radi pet zaposlenica koje, uglavnom telefonski, primaju naloge od sudionika tržišta, koji su osim domaćih banaka i društva za upravljanje investicijskim fondovima, osiguravajuća društva, mirovinski fondovi i stambene štedionice, a donošenjem Zakona o kreditnim institucijama to su pravo dobiti i novosnovane štedne banke. Najveći dio prometa ipak se odnosi na banke, jer ostale institucije novac ne pozajmljuju radi upravljanja vlastitom likvidnošću, nego zato da plasiraju višak novca koji nastane u njihovu poslovanju.

Pojednostavljeno, s obzirom na to da se potreba za domaćim i stranom valutom mijenja iz dana u dan, banke svoju likvidnost mogu planirati samo na kraći rok, tako da višak ili manjak novca plasiraju kratkoročnim pozajmicama s ročnošću od jednog dana do najviše jedne godine. Osim gotovinom na novčanom se tržištu može trgovati i vrijednosnim papirima čiji rok ne premašuje godinu dana, a to su trezorski zapisi Ministarstva financija, komercijalni zapisi koje izdaju kompanije na tržištu kapitala te obveznice u posljednjoj godini prije dospjeća. No, kaže Nižetić, ipak se u najvećem postotku (više od 90 posto) trguje gotovim novcem, mnogo više kunama nego stranim valutama.

Iako na Tržište novca Zagreb otpada samo 20 posto trgovanja, ono služi kao mjesto formiranja cijena jer velike i male banke trguju koristeći njegove usluge svakoga dana, odnosno ističući ponude za kupnju i prodaju. Budući da EU, u koji uskoro Hrvatska namjerava ući, ne poznaje takvu instituciju, vrlo je izgledno da će Tržište novca ulaskom u Uniju progutati ostale trgovinske platforme (Reuters, Bloomberg i sl.). Nažalost, i tu, kao i u mnogim stvarima, vodeću riječ imaju veliki igrači.

Trguje se putem posebne SETT platforme, no zaposlenice Tržišta novca Zagreb ipak veći dio posla rješavaju telefonski primajući naloge od banaka i drugih sudionika tržišta. Svaki se dan objavljuje prosječna kamatna stopa za prethodni trgovinski dan. U svijetu nije uobičajeno organizirano tržište novca, ali u 20 godina, koliko radimo, dokazali smo da smo institucija sa svrom – ponosno ističe Nižetić dodajući da bi veći opseg trgovanja kroz njihovu instituciju povećao transparentnost tržišta.

Iako je institucionaliziranje novčanog tržišta naslijeđe starog sustava i posebnost država u široj regiji, trgovanje se ipak većinom odvija direktno između pojedinih banaka. Na tom je tržištu prošle godine kratkoročnim pozajmicama ostvaren promet veći od 160 milijardi kuna, pa ga se može smatrati mnogo življim i aktivnijim od Tržišta novca. Trguje se u riznicama banaka, obično putem Reutersovih platformi, na kojima se trguje i drugim instrumentima u riznicama (FX – tržište deviza i trgovanje dionicama i obveznicama).

Za uvid u drugu stranu trgovine novcem zamolili smo Hypo-Alpe-Adria-Banku, jednu od ‘velike šestorke’ banaka koje drže više od 90 posto tržišta u Hrvatskoj i zapravo su svojevrsni ‘price makeri’, veliki igrači koji već volumenom trgovanja utječu na visinu kamatnih stopa. Za razliku od Tržišta novca, na kojem su zaposlene isključivo žene, u Hypovoj Riznici dominiraju muškarci iako su u usporedbi s još jednom riznicom koju sam imao prilike posjetiti tu dilerice (kolokvijalni naziv za ljude koji trguju u riznicama) ipak zastupljenije. I atmosfera je ovdje bila malo ležernija, dijelom zbog toga što je Liderov fotograf uspio od ljudi čiji se radni dan većinom sastoji od sjedenja za ekranom i telefoniranja izmamiti salve smiješa, a dijelom i zato što se radni dan polako bližio kraju.

Iako zaposlenici u Riznici odaju dojam da rade prilično ležeran posao, to je, vjerojatno, samo maska koju su navukli za novinare. S obzirom na to da svakomu od njih svaki dan kroz ruke prolaze običnim ljudima nezamislivo veliki iznosi, ozbiljnost i marljivost koje takvo radno mjesto zahtijeva nalažu izrazitu profesionalnost svakog dilera. Naravno, najbolji su lijek za bilo kakvu vrstu stresa smijeh i opuštenost, čega ne manjka u Hypovoj Riznici.

Ondje nas dočekuje i direktor Constantin Cesnovar, koji vrlo brzo prepušta razgovor o tehničkim detaljima voditelju Odjela trgovanja Marku Đičku. Moramo se pohvaliti da u Hypo banci itekako vodimo računa o tekućoj likvidnosti, što nam omogućava da uvijek kontroliramo obje strane (ponudu i potražnju) i budemo aktivni na tržištu novca – ističe Đičak.

Iako nisu željeli govoriti o prometima, dnevni iznosi kojima njihovi dileri protrguju premašuju stotinu milijuna kuna, a broj transakcija katakad dosegne i više od stotine. I tu se dio transakcija obavlja putem trgovinske platforme (Reuters), a dio izravno u telefonskom kontaktu. S obzirom na to da se od druge strane traži samo kotacija – iznos kamatne stope na određeni rok – sudionici trgovanja ne mogu iščitati želi li banka posuditi ili plasirati novac, kao ni kolike joj stvarne potrebe za gotovinom u određenom trenutku. Ipak, Đičak priznaje da trgovanje na kraju razdoblja održavanja upućuje na potrebe banaka da se usklade s HNB-ovim zahtjevima za likvidnošću.

Za svaku banku s kojom trgujemo postoje ograničenja koje nam zadaju više instancije u banci, a oni ovise o percepciji rizika izloženosti – objašnjava način trgovanja Đičak. Iako se iz same bilance banaka ne može iščitati kolike zarade ostvaruju trgujući na tržištu novca, trgovanje bankama zasigurno služi da osim održavanja likvidnosti povećaju vlastitu dobit. Slučajno ili ne, kao i na tržištu novca, u Hypu je također među dilerima i jedna žena, pa se može zaključiti da je taj posao predođen za nježniji spol.

Kamate na tržištu novca u posljednjih su šest mjeseci dvaput skočile iznad redovitih gabarita i vinule se u nebesa, do astronomskih 40 posto u pojedinim trenucima. Zašto je tomu tako, nitko od naših sugovornika nije želio decidirano govoriti, no postoje dva sasvim prihvatljiva objašnjenja. Prvo su strukturni poremećaji na tržištu izazvani krizom na globalnim tržištima, koji su u studenome prošle godine (dok se Vlada nije sjetila povećati iznos osigurane štednje) izazvali povlačenje depozita, doduše u manjoj mjeri. To je, dakako, utjecalo na povećanje kamatnih stopa na kratkoročne pozajmice jer su zbog gubitka depozita banke morale tražiti sredstva putem tržišta novca. Drugi je uzrok čista špekulativna igra banaka i mjere HNB-a, koji nisu zanimale kratkoročne kamatne stope u trenucima kad ima primarnu zadaću obraniti kunski tečaj. Tako banke u potrazi za zaradom (jer to je njihova funkcija) svakoga dana pokušavaju ušićariti na novčanom tržištu, a HNB im putem repoaukcija i ostalih mjera koje ima u arsenalu nastoji doskočiti i održati monetarnu stabilnost. Riječ je o igri mačke i miša u kojoj mačka (HNB) gotovo uvijek pobijedi miševe (banke), no valja naglasiti da ta igra nikad ne izlazi izvan granica dopuštenoga. Ipak je u bankarstvu međusobno povjerenje najvažnija stvar.