GLASI IZ PLANINA Nova pastorala

Oslanjajući se na Zoranićeve ‘Planine’ i neke Držićeve dramske komade, Rene Medvešek ZKM-ovoj je publici ponudio drukčiju duhovnu dimenziju.

Za razliku od većine predstava koje imamo prilike gledati, ‘Glasi iz planina’ Renea Medvešeka u ZKM-u govore o jednom sasvim drugom, mitskom, predajnom, bogatom, gotovo idealnom svijetu. Nastanak te predstave potaknut je dvostrukom obljetnicom rođenja dvaju naših književnika 16. stoljeća – Marina Držića i Petra Zoranića. Kako se prošle godine doista mnogo spominjalo Držićeve obljetnice, autor predstave, redatelj i dramaturg Rene Medvešek odlučio je većinu svoje scenske pustolovine posvetiti upravo Zoranićevim motivima, pastirima u zadarskoj okolici, čije predaje sluša i zajedno s publikom doživljava pastir Zoran, autorov narativni alter ego, na svome putu po okolici Zadra, a u svrhu pronalaženja životnih istina i izlječenja od ljubavne boli.

Uprizorenim se pripovijedanjem protagonista pokušava poučiti o svijetu vrlina i poroka, dobra i zla, kroz niz alegorijskih slika zamki i ljepota ljudskoga životnog puta, a publici ponuditi pogled u sasvim drukčiju, gotovo arhetipsku duhovnu dimenziju. To oniričko, bajkovito, idilično ruho, prožeto duhom panteizma, sasvim je na tragu Medvešekove prepoznatljive autorske i izvedbene poezije, utemeljene na vjeri u kazališno zajedništvo i kršćanski duh mira, pružanja i ljubavi.

Skupni prizori, utjecajljenja alegorija, odlikuju se naglašenom grupnom dinamikom i pogotovo uspješnim, gotovo neprimjetnim dramaturškim prijelazima u zgrunuto dramske dionice. Ti su dijelovi bogati slojevitom komikom i humorom karakterističnim za Držića, a odlikuju se i izvrsnom glumom, prije svega Jadranke Đokić u ulozi Tirene te Mili-voja Beadera kao Satira.

U spomenutim se dramaturškim prijelazima redatelj koristio koreografskim elementima, kojima i inače predstava obiluje, za što je zaslužan koreograf narodnih plesova Vito Bagur. Etnotonu, ali i bogatstvu i doživljaju cijele predstave, osim kostima Doris Kristić i tradicionalnih narodnih plesova znatno je pridonijela živa glazba u izvedbi Mojmir Novakovića i njegove skupine Kries. Izvrstan odabir i obrada narodnih pjesama tematski su odlično ‘sjeli’ u svoj kazališni okvir, pa se tako kazališna pustolovina utemeljena na dva žanrovska raznorodna predloška, proznome Petra Zoranića i dramskome Marina Držića, pokazala više nego uspješnim scenskim i alegorijskim putovanjem.

Ono što je Liverpool bio šezdesetih, a Manchester osamdesetih, to je danas Bristol. Grad udaljen 179 kilometara od Londona trenutačnu neslućenu turističku popularnost može zahvaliti malim klubovima u kojima svake večeri uživo svira pedesetak bendova. Trip-hop, britpop, soul i funk kojima odzvanjaju lokalni kafići dovoljan su razlog da turisti iz cijelog svijeta upravo u tome lučkom gradu potraže utočište od svakodnevnih problema. Onima koji se žele odmoriti od obilazaka kluba dovoljno je pak samo 15 minuta da automobilom stignu do prekrasnog zelenila koje pružaju Gloucestershire i Somerset. Mala su bristolska atrakcija i rijeke Avon i Frome. Koristan je podatak da je Bristol lako dostupan iz Hrvatske zahvaljujući niskotarifnim zrakoplovnim tvrtkama.

Jedan od najpoznatijih, a trenutačno svakako najpopularnijih finskih bendova Nightwish održat će 2. travnja koncert u Dvorani Dražena Petrovića. Iako je riječ o heavy metal bendu, Nightwish ima horde obožavatelja, i to zato što njegova glazba uz teške gitarističke rifove i bubnjarsku grmljavinu ima i finoću i raskoš simfonijskih dionica, ali i uvijek ugodan ženski vokal. Finci koji sviraju žestoku, mračnu, ali bez obzira na sve veoma ugodnju glazbu, dosad su objavili šest albuma. Posljednji – ‘Dark Passion Play’ – objavljen je 2007. i na njemu je dotadašnju pjevačicu poluopernoga vokala Tarju Turunen zamijenila Anette Olzon. Glazbu, a osobito heavy metal sa svim njegovim podvrstama i rukavcima, osobito kad je umučen u etno, možemo smatrati pravim izvoznim finskim proizvodom.