Pripremni koraci

Svaki stabilni sustav gospodarske djelatnosti temelji se na načelima dobro uređenog ustroja sustava prema svim pravilima struke. Sustav čija se legislatura proteže kroz nadležnosti šest ministarstava i isto toliko zakona i kroz više od 120 podzakonskih akata veoma je teško držati pod kontrolom. Svi dosadašnji pokušaji združivanja i pojednostavljenja pravne dokumentacije bili su bezuspješni. Dakle što bi trebalo učiniti u području zakonske regulative?

Najprije bi, i to bi moralo biti polazište, trebalo osnovati povjerenstvo u kojem bi bili pravni i prometni stručnjaci koji bi maksimalno pročistili šumu zakonskih propisa u prijevoznosti i napravili bolju, jednostavniju i transparentniju pravnu legislaturu u cestovnom prijevoznosti. Pri tome se, po tisućiti put, traži osnivanje nacionalnog registra prijevoznika, što je osnovni dokument. Bez elementarnih saznanja o onima koji obavljaju taj posao sve je ostalo nedoređeno. Sljedeći je korak uspostava kvalitetne koordinacije inspekcijalnih službi, prije svega, preustrojem inspekcije prometa prema načelima sličnih službi u Europskoj uniji (LKW-kontrola). Posebno je važan korak je kadrovski ekipiranost uprava koje operativno rade u ime vlasti. Više se ne bi smjelo dogoditi da na čelo takvih uprava dođu političke podobne osobe ili birokratski aparati. Na čelu Uprave za inspekciju morao bi biti prekalanj profesionalac na poslovima inspekcije, a u Upravi za cestovni promet etablirani stručnjak s posebnim senzibilitetom za elementarne prijevozničke probleme iz svakodnevnih praksi.

No, nažalost, Uprava za cestovni prijevoz nije samo prijevozničko tvo, stoga bi se trebala razdvojiti u dvije uprave. Treba hitno formirati upravu za cestovni prijevoz i upravu za sigurnost prometa i ceste. To bi bio najefikasniji način razdvajanja vrlo složene problematike sadašnje uprave. Posebno će to doći do izražaja kad Zakon o sigurnosti prometa uskoro dođe pod punu jurisdikciju MMPI-ja.

Treći je korak ugledati se na mnoge europske zemlje (Švedska, Austrija i niz drugih) i hitno, najkasnije do ulaska u EU, formirati agenciju za cestovni prijevoz (već imamo Agenciju za telekomunikacije) u MMPI-ju, u kojoj bi se velik dio operativnih poslova rješavao na primjereniji i jednostavniji način. Sve je to, naravno, stvar politike, ali ako se uskoro nešto ne napravi na takvu preustroj, sadašnji potencijal Uprave za cestovni prijevoz neće biti dovoljni za hvatanje ukoštanja s problemima koji će iskrnati. Bit će sve više kriznih situacija i ta ih uprava neće moći kvalitetno riješiti. To podrazumijeva proširenje kadrovskih potencijala, ali u kvalitativnom smislu. Naravno, ako se ne bude zapošljavalo ‘po babi i stričevima’, nego na temelju stručnih i iskustvenih normi.

Prijevoznici moraju konačno shvatiti da su snaga samo ako su jedinstveni uz pomoć organiziranog rada organizacija koje su sami osnovali, a ne onih nametnutih im kao relikti prošlih vremena.

Stoga je nužno, i to brzo, smoci snage i nabaviti sredstva da se okupe pod jedinstvenom organizacijom i ne odlaze na sastanke s predstavnicima vlasti kao heterogenog skupina predstavnika raznih udruga i klastera u kojima obvezno iz svake skupine mora biti nekoliko predstavnika, jer tada proizlazi da jedni drugima ne vjeruju. Najbolje bi bilo da na pregovore idu samo odabrani profesionalni pregovarači koji pregovaraju isključivo u ime i za račun prijevoznika udrženih u jedinstvenu organizaciju. U proteklom se razdoblju u prijevoznici djelatnosti etablirala nekolicina mladih, školovanih i sposobnih ljudi koji uz pomoć ‘starih’ i provjerenih prijevoznika pregovaračkih veterana mogu zastupati interes prijevoznika na ravnopravnoj osnovi u zemlji i inozemstvu. To posebno valja naglasiti u inozemstvu jer će nakon ulaska u EU prijevoznici morati imati visoko školovan kada s dobrim znanjem stranih jezika koji će ih zastupati u europskim asocijacijama i znati štititi njihove interese. Ako konačno ne progledaju i u tom smjeru, ponovno će biti prepušteni na milost i nemilost birokraciji s vrlo malim izgledima da zauzmu dobre pozicije u EU. Ne prihvati li se prijedloge tih mjera, što zbog žestokog otpora birokracije, koja bi u tom slučaju nešto trebala i raditi, što zbog nejedinstva prijevoznika zbog neprepoznavanja stvarnih globalnih problema prijevoznosti i zamaranja s problemima koji doista postoje, ali ih država ne želi ili ne može riješiti, moglo bi se dogoditi da stotinama prijevoznika kola propasti još brže krenu nizbrdo.

Opstuiranje gradske vlasti potvrđuje primjerima. Kaže da Šuker pokušava osujetiti zajednički projekt Grada, EBRD-a i Zagrebačkog holdinga o kupnji 50 novih autobusa podizanjem prijave protiv njega. Tvrđi također da su, vjerojatno, jedini grad u Hrvatskoj koji je bio prisiljen kupiti zemljište za groblje, koje se gradovima obično daruje. Svojedobno je zatražio reviziju plaćanja troškova za obnovu Društvenog doma, čija je cijena u vrijeme HDZ-ove vlasti (2001. – 2003.) neobjašnjivo skočila s 13 na 39 milijuna kuna, ali DORH nije reagirao. Njegov karakter određuje i njegovo političko ponašanje.

Autoritet temelji na autokraciji jer je neprijeporni gazda lokalnog HDZ-a koji ne dopušta da se stvori alternativa. On je mnogo više predsjednik lokalnog HDZ-a nego ministar financija – kaže Picula. U Velikoj Gorici će se, uz Osijek, voditi najžešća izborna bitka, uvjereno je.

Polančeca u javnim i poslovnim krugovima Koprivnice doživljavaju barem jednako opasnim, zbog čega su naši sugovornici željeli ostati anonimni. I ondje ih kažnjavaju što gradska vlast nije u rukama HDZ-a, pa se svi veći projekti ‘sele’ u Križevce, drugo središte županije, s mekim HSS-om na čelu. Sugovornici nam kažu da je Polančecov uspon rezultat neponovljivog spleta okolnosti. Nakon Hebrangove smjene trebali su nekoga tko neće mnogo misliti svojom glavom, tko se ipak ponešto razumije u ekonomiji i dolazi iz kadrovskih najslobije zastupljene županije u vlasti. Polančec se pokazao punim pogotkom: brzo uči, nema autoriteta kod šefa, uspio je kupiti birače prodajom ‘narodnih’ dionica i Sanaderu odlično služi za prosvjed nepopularnih poteza. U Koprivnici su uvjereni da nijednu ideju Polančec javnosti ne predlaže samoinicijativno, pa tako ni onu o povođanju PDV-a: – Sanader ga koristi da provjeri bilo nacije, pa neće to provjeravati na sebi – kažu nam.

No nemaju iluzija da je ikada mogao nešto napraviti na funkcijama koje obnaša. Ne samo zato što stvarne poteze povlači pravi i jedini gazda nego i zato što Polančec nema blage veze o makroekonomiji. Ali zato mu dobro ide vlastiti biznis. Stvarajući si odstupnicu s vlasti, kupuje po Koprivnici sve što može.

Kupio je županijski Radio Koprivnicu, kupuje nekretnine jer će ondje, vjerojatno, proći autocesta, gradit će se stambeni blokovi ili gospodarska zona. No ne kupuje on to sam, to za njega obavljaju njegovi kumovi – tvrde sugovornici.

Na pitanje tko od dvojice ministara bolje radi svoj posao prvi se HNS-ovac Radimir Čačić nasmijao: – Koji posao? Ništa oni ne razumiju. Jedan je donedavno tvrdio da će gospodarski rast biti dva posto, drugi da će biti dovoljno u proračunu uštedjeti dvije milijarde kuna. Još prije nekoliko mjeseci rekao sam da je donja granica uštede 12 milijardi i sada se to pokazuje točnim – kategoričan je Čačić.

Polančec je zadužen da se brine o strategiji, a mi ne znamo ni kamo idemo, ni što hoćemo ni što treba raditi monetarno, a što fiskalna politika. Nemamo nikakve koncepcije, domet nam je porez na SMS poruke – kaže.

Upravo zbog nedostatka strategije više štete čini Polančec, ali Šuker za potrebe politike usmjerava više od polovice BDP-a.

Proračun s parafiskalnim fondovima teži oko 150 milijardi kuna. Taj je novac sveden na političku volju, sposobnost i kompetentnost jedne osobe. Nije riječ o tome da su nesposobni samo Polančec i Šuker, mora se maknuti cijela Vlada – upozorava Čačić.

Ljubu Jurčića, međutim, zabrinjava što nitko iz vlasti ne reagira na pad proizvodnje od čak 14 posto: – Vlada se koncentrirala da održi likvidnost do lokalnih izbora, računa da će nešto zaraditi od turizma, nešto pozajmiti i preživjeti do jeseni. No mi trebamo mijenjati same temelje – poručuje.

A to ne mogu ni Polančec ni Šuker, obojica pomalo ‘vise’. Sanader je Polančeca svojedobno vidio kao nasljednika, ali nakon nekoliko ispadna (pogrešna procjena rasta, omalovažavanje krize) sada čeka što će biti s brodogradnjom – ako prijedlozi u javnosti dobro prođu, Polančec ostaje, ako ne, žrtvovat će ga, misli Jurčić. U sličnoj je poziciji i Šuker, kojemu kriza izbija planirane prihode iz ruku.

Mala je razlika između njih, zapravo je cijela Vlada u pitanju. Na jesen će se, vjerojatno, razmišljati o prijevremenim izborima, jer Vlada nema stručne ljude koji bi se znali nositi s krizom. Glave još neće pasti, rezat će zbog neke incidentne situacije, kad, treba nekoga žrtvovati da bi se spasila vlast – uvjereno je Jurčić.

No Sanader još pažljivo važe žrtve ne samo zato što čeka najbolji ‘tajming’ ili zato što nema zamjenu. Dobro zna da kod žrtvovanja vrijedi pravilo: onaj tko za sobom spaljuje mostove, mora biti vraški dobar plivač!