Tko koliko dobiva

Suvremena istraživanja pokazuju da su tamnocrveno, plavo i ljubičasto povrće i voće najučinkovitiji čuvari od raka, a plava pak riba jača mišiće, štiti tijelo od kolesterolja i popravlja raspoloženje.

Zdravlje je u bojama, i to na tanjuru! Nije to samo ajurvedska filozofija prehrane, koja tvrdi da u svakom obroku moraju biti zastupljene bar četiri boje, među ostalim i plava. I suvremena istraživanja pokazuju da su tamnocrveno, plavo i ljubičasto povrće i voće najučinkovitiji čuvari od raka, bolesti kojoj još nema lijeka. Prema rezultatima američkih znanstvenika u tamnom voću i povrću (ljubičasom i plavom) pronađen je prirodni pigment koji dugoročno kontrolira rast ubojitih stanica raka. No dobrobiti su te boje mnogo veće: patlidžani, tamni kupus, tamne šparoge, grožđe, borovnice, tamne svježe smokve, šljive, dud, kupine, crni ribiz, grožđice… osim drugih biljnih pigmenta sadrže i bioflavonide, čiji je pozitivan utjecaj na zdravlje mnogostruk.

Plave su i ljubičaste vrste ne samo snažni antioksidansi – one snižavaju kolesterol i krvni tlak, potiču protok krvi i poboljšavaju funkciju kapilara, štite od bolesti srca i krvotoka. Djeluju antibakterijski i protuupalno, potiču proizvodnju inzulina u krvi i smanjuju izlučivanje histamina. Ospkrljivaju nas velikim spektrom različitih vitamina, minerala, vlakana i drugih elemenata koji tijelu pružaju zdravlje, energiju i održavaju tjelesnu težinu. Obrok tamne boje pomaže i u borbi protiv štetnih utjecaja okoliša i starenja. Plava i ljubičasta boja sočnog, zrelog voća i povrća opušta i potiče unutarnju ravnotežu i smiruje, posebno u slučaju agresivnosti i razdražljivosti.

Birate li plavo, jednako je dobro odabrati i (jeftinu) plavu ribu. Istraživanja su ispravila nepravdu prema srdelama, inčunima, skusama, sleđevima, tuni… jer pomlađuju, jačaju mišiće, štite tijelo od kolesterolja i popravljuju raspoloženje. I ne samo to! Statistički je dokazano da dva obroka plave ribe na tjedan smanjuju rizik od nagle smrti, i to zbog masnih kiselina koje se ugrađuju u srčano tkivo i stabiliziraju ga protiv bilo kakve promjene srčanog ritma. Iako se hrane masnom hranom, Eskimi znatno manje umiru od srčanih bolesti upravo zato što jedu velike količine plave ribe.

Plavoj se ribi teško može naći zamjera. Zbog svojih prehrabrenih kvaliteta dobro je kozmetičko i sportsko ‘pomagalo’. Primjerice, nakon ljetovanja koža tijela i lica najčešće je isušena. Vlažnost i sjaj vratit će joj ne samo pojačana njega i kozmetički tretmani nego, prije svega, jela od plave ribe. Posebno je skuša pravi rudnik vitamina A (u 10 dekagrama ribe čak je 100 mikrograma tog vitamina). Zato obnavlja kožu, ublažava i sprječava nastanak novih bora. Skuša, kao i druga plava riba, na koži stvara hidrolipidni film (tanak sloj vode i loja) koji onemogućuje isušivanje kože i nastanak bora. Sportašima je plava riba dragocjen izvor bjelančevina za jačanje mišića i obnavljanje tkiva. Dobar je izbor tuna jer je bogata hranjivim tvarima, čak više od teletine. Pokušavate li zaustaviti starenje – i tu će pomoći riba, posebno inčuni, jer sadrže mnogo vitamina E (1.250 mikrograma u 10 dekagrama) i selena (35 mikrograma) koji djelujući na slobodne radikale, odgovorne za starenje stanica, zadržavaju mladost.

Ako se, pak, osjećate bezvoljno i umorno, tu je opet plava riba, i to sabljarka! Istraživanja su pokazala da sadrži čak 250 mikrograma trip-tofana, tvari koja potiče stvaranje serotonina, hormona dobrog raspoloženja. Nije se uzalud Hemingwayev starac namučio da s pučine sâm dopremi golemu sabljarku! Ipak, u skupini hvaljene plave ribe posebno mjesto zauzimaju obične srdele jer sadrže najviše omega-3 masnih kiselina (2,4 grama), drogo-cjenih u čišćenju arterija, poboljšanju cirkulacije, u borbi s prekomjernom težinom. Ali ne zaboravite da riba pliva dvaput – u moru i u vinu.

Usprkos tome očekujemo pad potrošnje za 10 posto – kaže Mesarić. Nakon mineralnih gnojiva najveći je sjetveni biznis sjemenska proizvodnja. Njezina je vrijednost u Hrvatskoj 600-tinjak milijuna kuna, a pribrojimo li i više od 200 milijuna kuna uvoznog sjemena, ukupna vrijednost doseže 800 milijuna kuna. Uračuna li se i kukuruz za izvoz, vrijedan 330 milijuna kuna, s njim će, uz uvoznike, hrvatske tvrtke poput BC instituta, Poljoprivrednog instituta Osijek ili Pioneera te drugih manjih ostvariti prihod od 1,12 milijardi kuna.

Kako će, primjerice, kukuruz biti znatno smanjen, očekuje se da će se poljoprivrednici okrenuti sijanju soje. Andrić pretpostavlja da će soju sijati veći proizvođači, poput Agrokorova PIK-a Vinkovci i Belja te Pipuničevog Novog agrara. Njihovo je sjemenje certificirano, pa mogu očekivati dobar prinos jer se može očekivati da neće štedjeti na ostalim stavkama. No Andrić misli da bi ove godine mali poljoprivrednici mogli rabiti mnogo tzv. tavanske soje, koja nije certificirana.

Pad prodaje ne prijeti samo mineralnim gnojivima, i prodaja sjemena mogla bi malo pasti. No ona će, kaže direktor BC instituta iz Dugog Sela Danijel Škoro, ipak ostati na prosječnoj razini jer je 2008. inače bila najbolja godina. Sigurno je da će kukuruz s prošlogodišnjih 400 tisuća hektara ove godine spasti na nešto više od 300 tisuća hektara jer su mali poljoprivrednici očekivali veliku zaradu, koja je izostala. Suncokret bi se moglo zasijati na 40 tisuća hektara, kao i soja, a šećerna repa na 30 tisuća. Ječam i zob trebali bi biti zasijani na po 20 tisuća, a ostalo je krmno bilje i povrće.

Na tržištu sredstava za zaštitu bilja, čiji su proizvođači treći u lancu onih koji žive od sjetve, bitku biju velike strane kompanije poput Syngente, Bayera, BASF-a i DOW AgroScience Vertriebsgesa. Domaće tvrtke Chromos Agro, Veterina ili Herbos uspjeli će nešto uprihodovati od 400 milijuna kuna, koliko se pretpostavlja da će se ukupno potrošiti za proljetnu sjetvu.

Kad je riječ o poljoprivrednoj mehanizaciji, primjerice usluzi kombajniranja, ona bi mogla biti 600 kuna po hektaru. Isto je i s ostalim mehanizacijom, kao i s prijevozom, osim za velike kombinate, u kojima prijevoznici dobivaju od dvije do četiri lipa po kilogramu. Pružanje usluga mehanizacije, računa li se da je najviše malih poljoprivrednih gospodarstava, koja u 90 posto slučajeva unajmljuju stroj(eve) i koja imaju otprilike pola površina predviđenih proljetnom sjetvom, stajat će između 250 i 300 milijuna kuna.

Iznajmljivanje državne zemlje stoji od 500 do 800 kuna po hektaru, a privatne zemlje od 1.000 do 1.500 kuna. Kako nema podataka koliko je državnog zemljišta iznajmljeno, da ne govorimo o privatnom, prema neštošenim procjenama u zakupu je 300-tinjak tisuća hektara zemlje. Za taj biznis lokalna uprava s privatnicima ubere 300-tinjak milijuna kuna, no veliko je pitanje koliko je od toga, pogotovo kod privatnika, prijavljeno.

Dođa li se tomu da se, prema podacima Hrvatskog sjemena, angažira 70-ak tisuća ljudi čija je prosječna bruto plaća 4,5 tisuća kuna, onda se svim tim brojkama koje se vrte oko proljetne sjetve mora pridodati još 300-tinjak milijuna kuna. Prema preliminarnim podacima Hrvatskog uređa za osiguranje za četvrto je tromjesečje 2008. ukupna zaračunata bruto premija osiguranja usjeva i nasada bila veća od 105 milijuna kuna. Najveći dio košća uzelo je Croatia osiguranje, 89 milijuna kuna. No i tu bi se moglo, prema riječima Saše Smreka, šefa Odjela za osiguranje usjeva i nasada CO-a, smanjiti osiguranje za proljetnu sjetvu zbog pada cijena žitarica.

Iako će, prema svemu sudeći, malo poljoprivrednih površina ostati nezasijano, kriza će, očito, istopiti zaradu svim igračima uključenim u biznis s proljetnom sjetvom.