Sramežljivost je rezultat narušenog samopouzdanja

Osjećaj straha koji se javlja u društvenim kontaktima rezultat je našega negativnog stava o sebi. Može biti većeg ili manjeg intenziteta, a može nam i posve onemogućiti normalne društvene kontakte.

Kada se zateknem u društvu s ljudima koje dobro ne poznam, ali sviđaju mi se i rado bih se s njima družila, jednostavno se ‘zablokiram’ i ne uspjevam pokazati kakva sam zapravo. Kao da u meni postoji neka barijera koju ne mogu preskočiti, i granice koje me odvajaju od tih ljudi. U takvim situacijama ne osjećam dobro u svojoj koži i umjesto da se potrudim i pokažem ljudima da sam i ja O.K., nešto me koči i tijera da se zatvorim u svoj sigurni kutak i ti me ljudi uopće ne mogu upoznati. Među prijateljima se ponašam posve normalno i trema je mnogo manje izražena. Kako da si pomognem?

Kad u kontaktu s ljudima koje smo tek upoznali ili ih ne poznamo dovoljno osjećamo napetost ili pritisak, riječ je o našoj percepciji da smo izloženi opasnosti od povrede, jer smo takvu površinu već doživjeli i percipirali kao ugrožavajuću. Nije dakle riječ o realnoj opasnosti, već o osjećaju straha i srama kao posljedice bola koji nam je svojedobno bio nanesen. Naša je ranjivost posljedica straha od neuspjeha, neodobravanja, odbacivanja, neugode, pogreške, a reakcija je nesigurnost, nespremnost izlaganja u društvu ili isticanju među nepoznatima. Anksioznost smo i tjeskobni.

Srmežljivost je osjećaj straha do kojeg dolazi u društvenim kontaktima, a rezultat je našeg negativnog stava o sebi, odnosno narušenog samopouzdanja. Može biti većeg ili manjeg intenziteta, a može nam čak posve onemogućiti normalne društvene kontakte. Ako su nam reakcije toliko intenzivne da nas potpuno onemogućuju u društvenim kontaktima, riječ je o socijalnoj fobiji. Takvo stanje u nekim slučajevima s vremenom prođe, no često ga vrijeme samo pogorša.

Potraje li takvo stanje dulje, naš strah može poprimiti i karakteristike težeg poremećaja. U takvim je slučajevima nužno potražiti stručnu pomoć psihoterapeuta. No u vašem slučaju, u kojemu ‘normalno’ funkcionirate u poznatu okruženju, uz malo (više) truda zasigurno možete prevladati svoj problem i ostvarivati prihvatljiv stupanj interakcije sa svim ljudima. Nešto vježbe, dobra volja i rad na sebi bit će dovoljni. Srmežljivost, naime, nije mana, iako je neki takvom doživljavaju, osobito ako su ih od djetinjstva stigmatizirali, kvalificirajući ih kao – srmežljive.

Kad je riječ o stupnju srmežljivosti koje nije patološko stanje, može nam pomoći postupno izlaganje situacijama koje izazivaju našu srmežljivost (strah i sram). Takvim namjernim izlaganjem korak po korak prelazimo iz stupnja manje izloženosti do sve veće, polako se uvjeravajući da nam se ništa neće dogoditi. Rezultati će biti još bolji dobijemo li u tome potporu bliske osobe ili trenera/terapeuta. Bilo bi dobro prisjetiti se i da je sram prirodna emocija koju je moguće kontrolirati.

Dobra je tehnika stalno svladavanje novih vještina, kako bismo povećali stupanj svog samopouzdanja. Provjerite postoji li u vašoj sredini skupina ‘toastmastera’ ili upišite tečaj retorike, a nakon toga možete grupu za govorništvo pokrenuti i sami. Meditirajte ili radite vježbe disanja (joga ili tečaj disanja u tome vam mogu pomoći).

Već i sama svijest o tome da imate problem samo s jednom skupinom ljudi (one koje ne poznajete), velika je pomoć – sustavnim unutarnjim pozitivnim razgovorom sa samom sobom postupno možete ostvariti znatan napredak. Pritom vam može pomoći knjiga Susan Jeffers ‘Osjeti strah a ipak to učini’, ali i moja knjiga ‘Kako ojačati samopouzdanje u 7 dana’ te rad na vježbama iz knjige. Razvijajte ljubav prema sebi i izgradnju bliskih odnosa te uopće rad na samopouzdanju, jer pozitivna slika o sebi smanjuje srmežljivost.