Njemačka nije blagajna iz usluge za EU i američku autoindustriju

Bilo je to, posljednjih tjedana na svojoj koži osjeća Njemačka, utjelovljena u liku kancelarke Angele Merkel, koja svim sredstvima pokušava odbiti neprekidne zahtjeve za pomoć i novcem, poslane iz svih smjerova. Prvi napad došao je s istoka, od novih članica Europske unije koje su dugo bile primjer uspjeha nove ere paneuropeizma. Ipak, kriza je posljednjih mjeseci otkrila niz slabosti tih ekonomija, njihovu krhkoću i ovisnost o jačim susjedima. S plutajućim valutama, golemim zaduženjem i ekonomijama u lošem stanju, nekoliko je država, potaknutih Austrijom i vođenih Mađarskom, pokrenulo zahtjev za specijalnim fondom, nekih 150 milijardi eura teškim, kojim bi se moglo pokrpati manjke platne bilance.

Nakon dva samita i okolišanja spomenutim je zemljama uručena relativno jasna odbijenica te su upućene na Međunarodni monetarni fond, ne posebno omiljenog zajmodavca, čija se gospodarska ekspertiza oduvijek sastojala u oblikovanju nacionalnih ekonomija zemalja dužnica tako da mogu servisirati dogovorene duge, bez previše sentimenta i socijalne osjetljivosti. Ovim je stvar, zasad, za Njemačku riješena i stavljenja ad acta. Prvi napad – odbijen.

Negdje u isto vrijeme javio se i drugi pretendent na obiteljsko blago, u obliku 16 zemalja članica Europske unije koje su uvele zajedničku valutu, euro. Opasnost za njemačku blagajnu, dakle, prijeti i od starih prijatelja. Problem u krugu načelnog boljestojećih izvire iz nestabilnosti valuta, odnosno neodgovorne monetarne i fiskalne politike, gdje kolo predvode, prema nekim procjenama, Irska i Grčka, ali se spominju i druge zemlje s reputacijom slobodnog shvaćanja fiskalne i monetarne discipline, poput Italije i Španjolske. S obzirom na to da je riječ o klubu koncipiranom na sustavu lanca, posrtanje jedne članice moglo bi uzrokovati valove kod svih ostalih pa se opet Njemačka našla u ulozi očekivanog izbavitelja, onog o kojem nitko ne govori izravno, ali u kojeg su upereni svi pogledi.

I dok je bilo nešto lakše odbiti slabije pretendent s istoka, s obzirom na to da Njemačka nema tolike bankovne plasmane na tim tržištema, ovdje je situacija ipak nešto delikatnija. Projekt euro, od velike važnosti za Njemačku već desetljećima, izravno je ugrožen, pa je time odbijenicu znatno teže uručiti. Sretan je to okolnost za ovu skupinu nestašnih zabušanata jer Peer Steinbruck, njemački ministar financija, izjavljuje kako je moguće očekivati pomoć jačih zemalja članica eurozone ako ‘dotjeraju cara do duvara’, pa čak i pod cijenu kršenja jednog od temeljnih pravila zajedničke monetarne unije, koje kaže kako međusobna poma- ganja ne dolaze u obzir, odnosno da se svatko mora brinuti za sebe. Rasprava o izjavi poslije je bilo, sam Steinbruck krenuo je s onom starom o izvlačenju izjave iz konteksta, no poruka je već stigla kamo je trebala.

Brana popušta. Opasnosti iz susjedstva, opasnosti među prijateljima, ali to nije sve. Ima još jedna, u samoj obiteljskoj kući. Opel, u portfelju američkoga General Motorsa, osjeća boljke svojega gospodara od početka krize i predstavlja trajnu prijetnju njemačkoj škrinjici, a zahtjevi za financijskom pomoći s te adrese stižu zabrinjavajućom redovitošću. GM posljednjih dana panično traži pomoć. Pokušali su lijepo, nije išlo, da bi onda posegnuli za nešto grubljom retorikom. U GM-u tvrde da će biti prisiljeni zatvoriti tri od deset Opelovih tvornica, čime bi oko tri i pol tisuće ljudi ostalo bez posla, iako bi se ovakvu nezgodnu sudbinu moglo riješiti uplatom od 3,3 milijarde eura državne pomoći.

Osim toga, ovo bi bio prvi i zadnji put da GM traži novac od Merkel jer bi nakon toga Opel postao u velikoj mjeri neovisna operativna jedinica. Što je ‘velika mjera’, ostalo je otvoreno. Ipak, čvrsta Merkel nije se dala tako lako zastrašiti i glatko je odbila zahtjeve tvrdnjom kako Opel nije korporacija od ‘kritične važnosti’ za Njemačku, objasnivši pritom da su to financijske institucije, ali ne i proizvođača automobila. Radnici Opela i njihove obitelji vjerojatno se ne bi složili. Da nije baš sasvim tvrda srca, pokazala je kasnijom tvrdnjom da i Opel ima pravo na priliku da preživi te da se i oni mogu prijaviti za državnu pomoć.

Strah je u ovom slučaju dvojak. Brige javnosti ne vrte se samo oko činjenice da se spašava jedna tvrtka izravno, nego i da bi novac njemačkih poreznih obveznika mogao biti iskorišten za spašavanje američkoga vlasnika i američkih poslova. Predmet rasprave je detaljno definiranje budućeg odnosa Opela i GM-a, nešto što su Amerikanci očito pokušali nabrzinu ‘zamuljati’ namjerom da Opel u ‘velikoj mjeri’ postane neovisan, iako je to vrlo teško pravno kvalificirati. Iz ovog razloga, njemačka je vlada odlučila najprije zahtijevati jasno određivanje odnosa Opela s GM-om te onda razmisli o pomoći. Namjera je pravno razdvojiti dva brenda i osigurati povrat Opelovih patenata u Njemačku. Daljnji uvjet sastoji se u pronalasku drugog investitora, a GM bi mogao ostati u tvrtki, ali kao manjinski dioničar. Jednostavnije, Merkel bi dala novac, no samo ako se Opel riješi lošeg utjecaja iz Amerike i nađe odgovornije prijatelje.

GM, pak, podiže paniku diljem Europe tvrdnjom kako je ugroženo ukupno 300 tisuća radnih mjesta, broj do kojeg su došli zbrojem radnika, ali i kooperanata, možda čak i njihovih obitelji i poznalika. Vremena se mijenjaju i čini se da je istekao neslužbeni moratorij na njemačku krivnju i posljedično laku mužnju njezina novca. Koliko će dugo, pak, izdržljiva Angela Merkel odolijevati, teško je reći.

Još u prosincu prošle godine mediji su, doduše bojažljivo, pisali da Delta nije posve izvršila dogovorene financijske obveze prema partneru Gradskoj općini Ljubljani, Družbi Grep, koja gradi sportski park Stožice. To je zabrinulo i gradonačelnika Jankovića, koji se početkom veljače sastao s Miroslavom Miškovićem, ali detalje nije htio iznosit u javnost. Prošli je tjedan, pritisnut nedolaskom novca iz Beograda, obećao da će se usprkos recesiji sportsko-trgovački centar u Stožicama sagraditi do planiranog roka.

Taj je put rekao da je uvjeren kako bi za trgovački dio u slučaju da Delta ne osigura novac u roku tri mjeseca bez teškoća dobili alternativnu ponudu. Analitičari misle da je u danas najtežoj svjetskoj gospodarskoj i financijskoj krizi takvo razmišljanje, blago rečeno, naivno. Delta je do sada od obveznih 20 milijuna eura uplatila otprilike pet. Janković je naglasio da se Družba Grep dogovara o tome kad će Delta platiti preostalu obvezu, ako uopće plati. Ne uspije li u tome, ugovor će se poništiti, a Delta platiti ugovornu globu od 20 milijuna eura.

Protivnici politike ljubljan­skoga gradonačelnika tvrde kako na međunarodnom natječaju Delta Holding nije odabran slučajno jer se Janković kao Mercatorov direktor s Miškovićem dogovarao o eventualnom vlasničkom povezivanju Delte i Mercatora. Prema pisanju beogradske tiski Delta Holding Miroslava Miškovića trenutačno je u bankama zadužen 750 milijuna eura. Dugove zbog slabijeg poslovanja Miškovića sve teže otplaćuje. Novac za gradnju trgovačkog dijela u Ljubljani Delta pokušava, ali neuspješno, dobiti čak hipotekom na građevinsko pravo na zemljište u Stožicama.

Na pitanje kako će završiti priča s novim stadionom gotovo 49 posto ispitanika u anketi misli da će projekt propasti, a 28 posto da će ga spašavati porezni obveznici. Zanimljivo je da je 16 posto anketiranih uvjereno kako će Družba Grep, koja u ime Ljubljane vodi gradnju trgovačko-sportskog centra Stožice, naći drugog ulagača.