nula djeca bivšega gradonačelnika Rovinja politizirala su taj projekt. Čini mi se da smo u tom slučaju bili i kolateralna žrtva lokalne politike, no sada imamo detaljni plan uređenja, pa se nadam da ćemo uskoro pribaviti sve preostale dozvole za početak gradnje.
-
Je li ovo pravo vrijeme za takva ulaganja? – Ironično, ali istinito, kašnjenje nam je pomoglo. Cijene gradnje danas znatno padaju, a hotel ćemo otvoriti u bolja ekonomska vremena. Za luksuzni hotel s 50 soba postoji određena niša turista koja će tu investiciju slijediti. Gradimo i mali hotel, vilu Saint Lorenzo u Fažani, za koju smo trebali dobiti građevinsku dozvolu prije šest mjeseci, i projekt Club Pakoštane, hotel sa 1.500 smještajnih jedinica. Sve investicije, čiju vrijednost procjenjujemo na otprilike 150 milijuna eura, provodit ćemo preko Proficija.
-
Kad ste upoznali Ivanu Šoljan, bila je u Upravi T-HT-a, a vi u Iskonu, nakon čega je T-HT kupio Iskon. Sada vodi Jupiter Adriju, fond koji također ima ambicije u turističkom i nekretninskom biznisu u Istri. Jeste li ikako povezani s Jupiter Adriom? – Ni Proficio ni ja nemamo nikakve veze s Jupiter Adriom, niti tvrtku smatram konkurentom. Želja mi je bila da pojednostavim svoj život i posao, i tako sam počeo prodavati udjele u raznim tvrtkama fokusirajući se sve više na poslove u Hrvatskoj. Tada se dogodilo i poznajstvo s Ivanom Šoljan, pa sam s Hrvatskom sve više uspostavljao i emotivnu vezu.
-
Znate li koliko ste tvrtki u Hrvatskoj kupili i prodali? – Ne želim prodavati tvrtke, a s Iskonom mi je bilo posebno teško jer sam se osobno vezao uz taj projekt i ljude. Želim da, primjerice, hotel Rovinj bude projekt u kojemu ću doživotno uživati i nadam se da će njega neće stići dobra ponuda. No katkad je glupo držati projekte u portfelju ako za njih postoji bolje rješenje jer u tom slučaju cijeli biznis pati.
-
Ulažete li novac koji zaradite u Hrvatskoj u biznis u Dallasu? Čime se ondje bavite? – U Hrvatskoj nisam zaradio ništa što bih mogao iskoristiti na taj način. U SAD-u imam biznis s nekretninama s oko tisuću stanova. Ono što zaradim u Hrvatskoj ulažem u Proficio. I u SAD-u se napokon osjeća pozitivna promjena. Ljudi su se prestali hvaliti time koliko novca zarađuju, postalo je važno i što rade. Ako zarađujemo na energetici i istodobno smanjujemo emisiju štetnih plinova 70 posto, to je ‘kul’.
