Vrata prema Orijentu i Africi

Doista je fascinantno kakvi se sve kazališni efekti mogu postići tehnikom klaunerije. Bazirana na materijalu za diplomski ispit iz scenskog pokreta na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, obogaćena i dorađena, predstava ‘Zapadni kolodvor’ koristi specifičnu tehniku pokreta i mimike te izražajne glume bez riječi za priču o klaunu i klaunici koji žive na užurbanome gradskom kolodvoru, na kojemu se ljudi bez prestanka mimoilaze a rijetko susreću, svi nekamo putuju i prikrivaju stvarnu prazninu vremena i stalnom gužvom. Činjenica da oni tamo žive nije doslovna, naravno. Tuli i Mala su slike ljudi koji kroz te kolodvore prolaze. Prividno nasmijano a zapravo tužno klaunovsko lice i više je nego pogodno za tematizaciju društvenih maski, ustaljenih rutina i svih ostalih zamki sustava u kojemu živimo.

Poetična sjeta, tuga, maštovitost i kreativnost temeljni su činitelji metode kojom se poslužilo dvoje mladih glumaca za tematizaciju vlastitog mjesta u današnjoj posvemašnjoj kolodvorizaciji svijeta. Njihovo je mjesto, nažalost, mjesto usamljenosti, čekanja i nemogućnosti ostvarivanja komunikacije s ostatkom svijeta. Današnji je svijet doista već dosegnuo ako ne i nadišao kulminantnu točku alijenacije, pa tipične otuđujuće pojave velegradskog života samo dalje preživljavaju i usitnjuju, razgrađuju i održavaju na nekoj gotovo neprepoznatljivoj razini, pritom ipak nadavse pazeći da se ne ugrozi najvažnije – profit i samo profit.

Pozicija klauna i klaunice nije ograničena, iako ponajprije aludira na maštovitost, kreativne i senzibilne pojedince. U mimoilaženju i strahu od bliskosti, istinske i iskrene komunikacije mnogi bi se mogli prepoznati, a mašta i kreativnost koje nadomještaju nedostatak pozitivne povratne reakcije iz okruženja omogućili su prekrasne lirske dionice ove predstave, u kojoj oba protagonista briljiraju. Ipak treba izdvojiti Jelenu Lopatić, kojoj je ova uloga toliko prirodna te gledatelj doista uživa u kreaciji uloge na sceni. U svemu joj je ravnopravan i partner, također izvrsni Ozren Grabarić.

Neodoljiva privlačnost Maroka i Europljana svako se malo iznova dokazuje u knjigama i filmovima, pa uopće nije neobično što putovima slavnih imaginarnih junaka svake godine kreće sve više stanovnika Staroga kontinenta. Bernd Kolb, nekadašnji čelnik T-Coma i T-Onlinea, u prelijepom Marrakeshu upravo je otvorio luksuzni hotel Riad AnaYela. U tristogodišnjoj maurskoj palači smještenoj u marakeškoj Medini (starom gradu) samo je pet apartmana. Raskošna palača odiše mješavinom europskog stila, afričke topline i arapske duše.

Mišljenje da ljudska bića mogu savijati sama za sebe opće je prihvaćeno, baš kao i činjenica da ljudima treba pružiti više opcija na izbor. Autori knjige ‘Poticaj’ tvrde da su te pretpostavke pogrešne. U stotinama je studija dokazano da su ljudska predviđanja pogrešna, pristrana i vrlo često neekonomična. No znamo li kako ljudi razmišljaju, možemo stvoriti okolinu u kojoj će im biti lakše izabrati najbolje za sebe, obitelj i društvo, a sve to uz pomoć minimalnih poticaja koji mijenjaju percepciju. S druge strane u rukama ekonomista i političara ova knjiga može postati kvalitetno sredstvo za manipulaciju kupcima ili biračima.

Neumorna Naomi Klein u svom novom hitu ‘Doktrina šoka’, bestseleru koji mjesecima ne silazi s lista čitanosti, otkriva tajnu povijesti našeg doba raskrinkavajući globalne profite, otkriva podatke i međusobne veze koje su potresle čak i nju – koliko sveobuhvatno uvjerena doktora šoka dominiraju našim svijetom i kako se ostvarila ta dominacija. Zarađivanje milijarda na tsunamiju, pljačkanje po Rusiji, izrabljivanje Iraka – zastrašujuća priča o tome kako neki mlate pare dok se ostali mlate međusobno. Diljem svijeta postoje moćnici koji zarađuju na kaosu – iskorištavaju krvoproljeće i katastrofe da okrutno i nemilosrdno preobraže svijet sukladno vlastitim idejama. Oni su doktori šoka.

Više nego ikada do sada na početku novog tisućljeća čovječanstvu se postavlja pitanje: pod kojim temeljnim uvjetima možemo preživjeti na Zemlji, oblikovati svoj individualni, ali i društveni život? Svijet jest na raskrižju i nitko ne može predvidjeti smjer koji će prevladati. Da bismo pravilno izabrali, moramo znati. Mesarićeva knjiga još je jedan doprinos upravo spoznavanju. On kritički analizira važne socijalno-ekonomske i kulturno-političke teme suvremenog svijeta (tržišni fundamentalizam, informatička revolucija, genski inženjering, globalni terorizam…) i dramatično upozorava na zabrinjavajuću putanju čovječanstva i naše civilizacije.

The Prodigy je snimio svoj peti album ‘Invaders Must Die’ i, kao što kritičari kažu, riječ je o njegovu velikom povratku. Razlog tomu vjerojatno je okupljanje stare ekipa originalnih članova Liama Howletta, Keatha Flinta i Maxima Realityja, no tu se može iščitati i dah nostalgije. Glazba koju je izvodila i izvodi ta skupina teško ulazi u uho onih koji osjećaju odbojnost prema tehno-glazbi, tako da nitko tko se dosad nije našao s njezinim agresivnim zvukom neće naći zadovoljstvo ni na novom albumu. Čvrste i teške elektroničke ritmove prati se žestokim i jednako tako teškim i čvrstim gitarama, što uz uporno recitalno ponavljanje vokala ne donosi ništa novo niti ima želju ponuditi ikakvu mirnoću. The Prodigy je bio i ostao bend s kojim se najlakše susreću ‘nabrijani’ mlađi naraštaji.