roka u kojem nije mogao slobodno raspolagati dionicama. U trenutku kad ta tvrtka proživljava teške trenutke na Hvaru je ostvarila svoj cilj. To je apostrofirala i jetka primjedba vijećnika Mladenova Rossa kako je Bebić potvrdio da je ‘Orcov igrač’ jer će nakon njegova angažiranja oko tog pitanja jedino Orco izvući pravu korist.
Bebićev angažman oko Sunčanog Hvara bio je doista zanimljiv. Na početku pregovora blokirao je realizaciju prijenosa dionica vrijednih 360 milijuna kuna i suprotno odlučio Gradskog vijeća odustao od njih. Umjesto toga tražio je kompleks hotela Sirena, vrijedan otprilike 75 milijuna kuna. Zatim je ponovno pristao na dionice, ali uz nemoguće zahtjeve. Tako je uspješno održavao pat-poziciju koja mu je omogućavala da obilno iskorištava medijski prostor za vlastitu promidžbu i trajnu predizbornu kampanju. Problem Sunčanog Hvara gotovo je personalizirao, a u tom osobnom (medijskom) ratu uživao je potporu uskog kruga ljudi koji su ga jedva održavali na vlasti.
- Bebić je više od tri godine opstruirao ili izbjegavao raspravu na Gradskom vijeću o Sunčanom Hvaru, pa su pregovori koje je u međuvremenu ‘vodio’ s Vladom i Fondom bili njegova soliranja. Uspješno je izbjegao i pokušaje da mu se legalno oduzme pregovaračka pozicija u predmetu Sunčanog Hvara i dodijeli predsjedniku Gradskog vijeća – kaže Roso.
No je li lukavi, marketinški spretni i medijski primljivi Pjerino doista takav kalibar da se, kao sa svojim sugrađanima, mogao tek tako poigravati i s vrhom državne vlasti u poslu vrijednom stotine milijuna kuna? Teško, vrlo teško. Uostalom, vlast su mu osiguravala četiri HDZ-ova vijećnika, a bilo je dovoljno da se samo jedan oglasiti o stranačku stegu.
S Vladom i ministrom Polančecom samo je prividno ratovao. Uvijek je u medijskim istupima naglašeno slavio lik i djelo premijera Sanadera, a u privatnim i poluslužbenim razgovorima hvalio se da je Sanaderova desna ruka i da ga ‘Tvo tretira kao sina’. Čak je i neupućenu Mirjanu Lučić, koju je silnim obećanjima bez pokrića dovukao na Hvar nakon devet godina života u SAD-u, šarmirao pričom kako mu je Sanader ‘dao 93 milijuna kuna da kupi 25 posto plus jednu dionicu Sunčanog Hvara’.
Bebić je bio pod kontrolom i važnu je ulogu mogao igrati dok je to priči davalo dramaturgiju. Čini se da se s obzirom na razmjere problema sa Sunčanim Hvarom umjesto žrtve ovaj put trebao pojaviti heroj da bi se prikrio sve ostale probleme. Igrom slučaja, ni kriv ni dužan, heroj je pronađen u liku vrckavog, šarmantnog i ne odveć ozbiljnog gradonačelnika.
Kad je priči nedavno u Parizu došao kraj, on se, zaigran u ulogu, u trenu od heroja pretvorio u žrtvu. Osamljenu figuru koja politički spas traži u referendumu. No referendum neće biti jer to nitko osim Bebića, glazbenika Gege i ostale Dice s Pjace ne želi. Prije će proći inicijativa skupine hrvatskih vijećnika koji pripremaju prijedlog za izglasavanje nepovjerenja gradonačelniku.