Vidljivo je da kriza otvara brojna pitanja za koja se vjerovalo da su pronađeni odgovori. Novi poticaji promišljanjima o spomenutim stvarima daju nasljetiti i neke nove pravce u traženju konkretnih rješenja.
Mnogi izdavači u svijetu ocjenjuju da zbog globalne financijske krize tiskane medije zaista ne čekaju lijepi dani. Takvim tonovima, po nekad na granici apokaliptičnih izjava i kretanja, pridružuje se i najnovije ponašanje velikih medijskih kuća. Uzburkana kretanja na medijskim tržištima europskih zemalja poprimaju dimenzije histerije i panike koja je gotovo preko noći zahvatila novinsku industriju.
Jedna kanadska marketinška agencija, specijalizirana za web-oglašavanje, čak je pokrenula portal u kojem s mnogo zluradosti objavljuje isključivo vijesti o propasti dnevnih i drugih novina. Slogan pod kojim to objavljuje također je indikativan: Tradicionalno izdavašto – počivalo u miru!
Dilema nije ishitrena: kakvo novinarstvo i kakve novine zaista želimo? To je presudno pitanje na koje trenutačno nema jasnih odgovora. Hoćemo li sve pretvoriti u infotainment i uništiti osnovna načela novinarstva i novinarske etike? Hoće li se novine možda okrenuti izvješćivanju koje će dokazati da se za takve informacije isplatiti platiti više? Hoće li novine, proizvod industrijske revolucije, preživjeti u sučeljavanju s novim medijima, čedom informatičke revolucije?
