Tiskana izdanja

Priča protkana rastom i uspjehom počela je u veljači 1989. tiskanjem prvog broja Oglasnika. Godine 1995. pokrenuta je i njegova internetska verzija, stoga se Oglasnik.hr s pravom smatra jednom od najdugovječnijih internetskih stranica u Hrvatskoj. Tvrtka se od početka neprestano razvija i proširuje, a najveći rast bilježi od 2004. do 2008., kad je pokrenuto ili akvizicijama stečeno čak osam novih proizvoda uz udvostručenje prihoda i utrošku broja zapošlenika. Prema neovisnim istraživanjima i analizama Oglasnik grupacija ubraja u TOP 500 najboljih tvrtki u Hrvatskoj prema novostvorenoj vrijednosti. Od travnja 2007. tvrtka je u većinskom vlasništvu grupacije Hürriyet, vodeće novinsko-izdavačke kuće u Turskoj, Rusiji i u zemljama Istočne Europe.

Vodeći položaj na tržištu oglasnih medija, tiskanih i online, ovjekovječena je 2008. titulom Superbrands. Plavi oglasnik, jedini nacionalni oglasnik, četvrte su novine po prodaji u Hrvatskoj i jak medij za male i velike oglasivače u potrazi za stvarnim kupcima. U specijaliziranim magazinima Oglasnik automoto i Oglasnik nekretnine osim najvećeg broja fotooglasa nalazi se i pregršt tematskog sadržaja. Oglasnik automoto donosi najnovije viesti, predstavljanja i testove vozila, a Oglasnik nekretnine namijenjen je zainteresiranima za kupnju ili najam nekretnine te onima koji uređuju dom ili prate trendove u dizajnu interijera.

Prvi dvostruki oglasnik u Hrvatskoj InfoNekretnine&InfoOglasnik kombinacija je specijaliziranog oglasnika za nekretnine i općeg oglasnika za područje Istre, Kvarnera i Like. CREM, dvojezični ‘lifestyle’ magazin, namijenjen je čitateljima koji žive luksuznim načinom života i obuhvaća sve aspekte njihova interesa. Vodeći se motom ‘living a luxury lifestyle’, donosi i najveći izbor luksuznih nekretnina iz cijele Hrvatske.

Osim poznatih tiskanih izdanja u portfelju Grupacije nalazi se i pet internetskih stranica, što je svrstava na položaj najjače internetske mreže u njezinu segmentu. Oglasnik.hr vodeći je među općim oglasnicima po broju oglasa, čak 95.000. Oglasi su podijeljeni u 12 različitih područja, a stranicu posjeti 287.380 jedinstvenih posjetitelja na mjesec. U segmentu autoindustrije Auti.hr drže čvrstu prvu poziciju po posjećenosti sa 180.000 jedinstvenih posjetitelja na mjesec, bilježeći pritom stalan rast broja oglasa, prikaza stranice i posjetitelja. Nekretnine.net također su na vodećoj poziciji u svom segmentu, s više od 84.000 jedinstvenih posjetitelja na mjesec. Korisnicima nude bogatu ponudu od 25.000 oglasa i mnogo korisnih savjeta i aktualnih tema s tržišta nekretnina.

Posao.hr je online rekrutacijski kanal za poslodavce i posloprime s reputacijom najbrže rastuće stranice za traženje posla u Hrvatskoj. Svojim korisnicima pruža potpun i ažuran pregled trenutačno otvorenih radnih mjesta. Edukacija.hr prvi je specijalizirani i ujedno najveći hrvatski portal namijenjen edukaciji koji obuhvaća ponudu raznih obrazovnih ustanova i centara za dodatno obrazovanje u Hrvatskoj; ima 29.000 jedinstvenih posjetitelja na mjesec.

Iako kriza neće donijeti mnogo dobroga, za neke hrvatske gospodarstvenike mogla bi biti i prilika u smislu povećanja konkurentnosti domaćeg tržišta kroz usluge outsourcinga. Što možemo naučiti od najvećih svjetskih odredišta za eksternalizaciju poslovanja? Pouke se, gledajući listu top-odredišta za outsourcing, izvlače same od sebe. Budući da je riječ uglavnom o zemljama i gradovima koji posjeduju neke komparativne prednosti što se tiče govorenja stranih jezika i educirane radne snage, želi li Hrvatska postati meta eksternalizatora, mora razmišljati o specifičnim djelatnostima i sektorima koji mogu ponuditi kvalitetnu uslugu, a opet biti dovoljno cjenovalno konkurentni.

Prema listi američkog časopisa Business Weeka najpopularnijih deset odredišta za outsourcing, upravo su takva mjesta glavna odredišta za izmještanje dijela poslovanja najvećih svjetskih kompanija. Izvodi se sasvim logičan zaključak da bi se i hrvatske tvrtke mogle etablirati na tržištu outsourcinga. No, treba im kvalitetan kadar sposoban za komunikaciju na više svjetskih jezika. Ono na što Hrvatska može računati nisu djelatnosti koje nude malu dodanu vrijednost kao kontaktni centri, već bi valjalo svoju nišu naći na tržištu za koje su potrebni visokokvalificirani kadrovi koje domaća sveučilišta mogu proizvesti u dovoljnom broju da bi bili sposobni obavljati outsourcing poslove za veće kompanije.

Za uspostavu gospodarske politike koja bi favorizirala obrazovanje stručnoga kadra u nekom većem opsegu sada je malo prekasno želi li se uhvatiti ovaj globalni recesijski val koji sili velike tvrtke na eksternalizaciju, iako ne bi trebalo zanemariti primjer Irske i Dublina. Naime, Irska je upravo pametnom politikom obrazovanja došla do visokog postotka visokoobrazovane stručne radne snage koja im je pružila prednost kod velikih kompanija koje su tražile lokacije za jeftinije poslovanje.

Situacija zasad nije alarmantna, no svakako upozorava. Ostale mjere neće mnogo pomoći tvrtki našeg profila. Najveći je trošak – trošak rada, koji dostiže i dvije trećine ukupnih troškova, od čega su polovina davanja državi. Ta davanja nisu ni dotaknuta mjerama, a nemamo iluzija da će uskoro do toga doći. Iz perspektive očuvanja standarda, za državanja razine prihoda radnika, ali i njihove motivacije za rad te zajedničkog interesa u ostvarivanju profitabilnosti tvrtke i podizanju učinkovitosti rada uopće država bi, bez obzira na krizu, mogla učiniti više.

Kada bi država omogućila da se dio dobiti tvrtke može isplatiti radnicima kao sudjelovanje u dobiti ili dividendi, a ne, kao sada, da se sve tretira kao redovita plaća, omjer bruto troškova poslodavca u odnosu na neto isplatu radnika znatno bi se popravio u korist radnika. Tako bi poslodavci mogli nagraditi radnike uz manji trošak, a radnici bi bili izravno zainteresirani za profitabilnost svoje tvrtke.

Poticanje poduzetništva pohvalna je mjera, no na temelju vlastitog iskustva upozorava da je, čak i kod projekata koje je dijelom financirao EU, najveći problem bila troskova administracija koja svojom sporošću i nesuđenom blokira i samo pokretanje projekata.

Vlasnica slastičarnice Karamel, Snježana Petković, kaže da su poticaji jedino što poduzetnicima može pomoći. Prijavili smo se za potporu u sklopu programa za žene poduzetnike i odobreno nam je sedam tisuća kuna za prošlu godinu. Kaže da zasad nemaju problema s naplatom potraživanja jer veliki kupac Mercator plaća na vrijeme.

Vlasnik poljoprivrednog obrta gospodarstvo Gornje Vratno u Varaždinskoj županiji, Stjepan Bistrović, žali se da tržište ne funkcioniira na temelju ponude i potražnje, jer velike mljekare imaju monopol i tržište ne funkcioniira. Trgovine koje su ušle u Hrvatsku rade nam velike probleme, a problem je i dolazak do kredita i visoke kamate. Nade se proizvodi iz inozemstva po niskim cijenama i hrvatski poljoprivrednici tu ne mogu biti konkurentni. Opterećenje nam je priprema za ulazak u Europsku uniju jer trebamo dosegnuti određene standarde, kupovati zemlju, mehanizaciju i tehnologiju, a za to nemamo sredstva. Obrt je sredstava u poljoprivredi spor, pa nema novca da se zaokruže investicije.

U kratkom roku trebamo dosegnuti razinu koju su u Europi gradili desetljećima. Mnoge probleme ne može riješiti nijedna vlada nikakvim mjerama. Darko Špelić, vlasnik pulske tvrtke Prestige, kaže da od svih predloženih mjera vjeruje u jačanje HBOR-a, od kojeg je već dobio kredit. No, jedina prava mjera koja bi poduzetnicima najviše pomogla jest plaćanje države u roku do 60 dana. Bojim se da je to ‘science fiction’ jer to ni dosad nije bila u stanju učiniti. Sve zajedno to je čista kozmetika, mazanje očiju do lokalnih izbora.

Ipak, recesija ga još nije pogodila, kaže da čak ima i više narudžbi nego lani, i to samo zato što je zadovoljio tri uvjeta: rad, rad i rad! Neplaćanje u roku kao najveći problem doživljava i Vjekoslav Lovrić, direktor Redoxa. To nam je svakodnevni, višegodišnji problem. Najprije se plaćanje pomaknulo s 90 na 120 dana, pa sa 120 na 180 dana. Država traži samo svoj dio kolača, a nas ne gleda. Ali mi smo na viknuti na to i ipak se nekako snalazimo.

Kaže da recesiju još ne osjeća na vlastitoj koži, barem ne u padu narudžbi, no itekako je vidljiva u okruženju. Upravo angažiramo nove radnike, jer dolazi sezona. Zbog mnogo podijeljenih otkaza ponuda je neusporedivo veća nego što je uobičajeno.

Antikrizne mjere ne odnose se izravno na IT sektor, pa prvi čovjek Utilisa Zdenko Čorić kaže da neki od poslovnih partnera ovise o državi. Budu li se njima skratiti rokovi plaćanja, to će se odraziti i na njih. Nisu se ni zaduživali kod HBOR-a, pa ih ni ta mjera neće ‘dotaknuti’. Kao tvrtki koja 50 do 60 posto prihoda ostvari od izvoza, najviše se osjeća utjecaj tečaja. No ne bih se upuštao u špekulacije o drukčijem tečaju kune jer ne mogu sagledati koje bi to sve posljedice moglo imati.

Glavni je problem u Hrvatskoj omjer između onih koji proizvode i stvaraju novu vrijednost i svih ostalih. Nemam dojam da će se išta promijeniti. Bilo bi dobro da premijer i Vlada osluhnu što im poduzetnici žele reći, jer od njihovih se poreza hrani golema administracija, što prožima sve pore gospodarskog života. A upravo od nje premijer očekuje smiješno rezanje troškova. Postoji li još i jedan naivac koji nije svjestan da smo taoci lokalnih izbora?