Toga sa zaradom od samo 4,4 kune na sto eura, kolika je bila i lani. Još dramatičnije zarade sve banke, ali i mjenjači na nesigurnom dolaru. Gotovo nevjerojatno zvuči da su mjenjači novca jedan dolar ovog utorka otkupljivali u prosjeku po 5,72 kune, a prodavali ga za 5,97 kuna. Razlika, dakle, za samo jednog Franklina (100 dolara) iznosila je u prosjeku više od 25 kuna (sve do rekordno zabilježenih 38,8 kuna). Kad je u pitanju švicarski franak, prosječna zarada na 100 CHF-a je 18 kuna.
Nisu mjenjači pritom ispalili naivni i propustili zaradu. Uostalom, većina njih sami formiraju tečaj na svojim prodajnim mjestima i samo jednom na mjesec, što je zakonska obveza, devize nose na otkup u banku partnera. Kad ti ljudi ugledaju priliku, u pravilu je i zgrabe. Upravo jedan od tih darova s neba dobili su kad je nedavno direktor Zabe Franjo Luković rekao da je došlo vrijeme za uvođenje realnijeg tečaja kune, odnosno da ona treba pojeftiniti. Redovi ispred mjenjačnica počeli su se formirati gotovo istog časa. Kad je nestalo eura, prema riječima Nine Cvetka iz mjenjačnica Lira, kupovalo se i druge valute.
- Ljudi su bili zbunjeni. Nisu išli u banke iako su one tada imale bolji tečaj nego mjenjačnice. Onda su banke povisile razlike u tečaju, valjda namjeravajući dodatno zaraditi. A ljudi… dogodilo nam se da neki od njih traže eura, a kad bismo im rekli da ga više nema, zamolili bi nas da im prodamo bilo što. Nevjerojatna je to situacija, koju se osim psihozom izazvanom krizom nikako drugačije ne može objasniti, ni u mjenjačnicama, ali ni u bankama te očito ni u vlasti – kaže Cvetko.
Među rijetkim koji ipak pokušavaju spustiti loptu na zemlju te razumski objasniti posljednje nerazumne trendove svakako je i makroekonomist Branimir Lokin. Usred te svojevrsne navale na euro javno je ljudima poručio da u zamijeni kune u euro nema zarade, ali i da bi se već u nekoliko dana moglo dogoditi da se situacija okrene te da dio ljudi i izgubi u tim transakcijama.
