dva modela ne želi se lišiti komercijalnih programa. U životu ne postoje jedinstvena rješenja. U Francuskoj javna televizija, ako se ne varam, nema reklama, a čini se da je slično i u Španjolskoj. U Italiji je, kao i u Hrvatskoj, javna televizija u tom pogledu izjednačena s komercijalnom. I inače su hrvanja javnih i komercijalnih televizija podmukla i divlja. Svi se otimaju za sve, pa je velik dio programa impregniran reklamom. Dakle, otimanjem za novac i utjecaj. Zato su programi katkad razuzdani, trivijalni i etički bezobzirni. To je nedavno pokazao i žestoki prosvjed hrvatskih psihologa protiv jedne takve emisije na Novoj TV. Otimačina za novac kapacitira sve medijske segmente, pa i informaciju koja se zbog komercijalnih razloga stapa sa zabavom. To je svjetska pojava, koja je dospjela i u naš eter. Takve zmešarije postoje i u tiskovinama, u kojima se može zapaziti poseban tip tabloidnosti. Tu je i zlouporaba fotografije, čak i u povodima žalosnih događaja, ubojstava, nesreća, bolesti… Takva urednička praksa vrhunac je agresivnosti i neukusa, ali je istodobno u tradiciji tabloidnog žurnalizma. To je cijena koju u sustavu raspojasanoga liberalnoga kapitalizma plaćaju i hrvatski mediji, vođeni logikom financijske bilance.
Kako tumačite pojave estradizacije i u ‘katedrali hrvatskog duha’? – Teško je suditi bez egzaktnih podataka, iako se može zapaziti da je i HTV prožet komercijalnom logikom. Za naše prilike to je divovska institucija, pa mu vjerojatno pretplata i ne znam kakva sve državna pogodovanja nisu dostatni. U našim okolnostima posve je prirodno da imperativ opće komercijalizacije utječu i na programe Hrvatskog radija. Uostalom, prototip svih medijskih reklama bio je upravo onaj na Radio Zagrebu (ako mi je slobodno reći, baš u vrijeme kad sam ja tamo bio u nekoj ulozi), a poslije i na televiziji, pod gotovo paradigmatiskom siglom e-pe-pe (EPP). Tu nema ničega novog u medijskoj areni, osim, možda, naljepnica. HRTV je nazvan ‘katedralom hrvatskog duha’ u trenutku opće nacionalne emfaze, a u tom trenutku je bio jedina televizija u Hrvatskoj. Danas je katedrala prema svojoj veličini, ali, nažalost, programi mu nisu uvijek na razini katedralnosti. Neki su njegovi obredi trivijalni, a u nekim se događaju verbalni i drugi izgredi, štetni po ukus gledatelja. Nedvojbeno je to ipak prevažna ustanova, koja silno utječe na ono što smatramo nacionalnim identitetom.
