Šverceri na sceni

Neizvjesnost zbog recesije, psihološki efekt, zaštita od moguće inflacije, najave pojedinačnjenja kune i nedostatak deviza zbog pada izvoza doprinose jačanju interesa za devize.

Kada je potražnja ovaj tjedan ipak malo pala, a tečaj se uravnotežio, dio mjenjača zajednički je zaključio: od početka 2009. do danas potražnja za novcem Europske unije bila je i do deset puta veća od one u istom razdoblju lani. U tom svojevrsnom vakuumu svojih pet minuta dočekao je i dio zaboravljenih švercera markama. Iako je sada u pitanju bio euro, jedno je ostalo isto. Kad ga mjenjačnice nisu imale, oni su bili spremni ponuditi traženo. Cijena? U šali bi rekli – prava sitnica, a u zbilji je tečaj tek za par lipa bio veći. Onaj tko je kupovao recimo 100 eura platio bi ih par kuna više nego u banci ili u mjenjačnici. Koliko su pritom zaradili teško je reći jer je siva zona u kojoj ti ljudi obavljaju svoj posao u Hrvatskoj najčešće zapravo toliko siva da se čak i pretpostavke o njoj teško mogu donijeti. Pričali smo s jednim od njih, stanovnikom istočnog dijela Zagreba poznatog kao nekadašnjeg doma ‘marke-marke’ biznisa. Bez imena i fotografije, bez previše pitanja i njuškanja, čovjek je jednostavno zaključio da mu u zadnjih 15 godina nikada nije išlo bolje. Njegova prednost pred mjenjačnicama i bankama jasna je. Tamo se, naime, kod većih transakcija koje podrazumijevaju i neke popuste u tečaju obvezno moraju dati osobni podaci. S obzirom da njega ti podaci zanimaju koliko i vremenska prognoza u Tadžikistanu, jasno je zašto na njegova vrata svakakav svijet zna pokucati. Jasnje, 24 sata na dan.

Kad je, pak, riječ o registriranim mjenjačnicama, njih je u Hrvatskoj 2.847, a samo u Zagrebu oko 200. Tvrđi ovlaštenih za taj posao registrirano je 1.100.

Koliko je zapravo unosan posao mjenjanja deviza u kune i obrnuto najbolje potvrđuju brojke iz Hrvatske narodne banke: ovlašteni mjenjači u 2008. godini ostvarili su promet u iznosu od 27,5 milijardi kuna. Od tog iznosa na otok strane gotovine i čekova koji glase na stranu valutu odnosi se 17 milijardi kuna. Na njenu prodaju 10,5 milijardi kuna. Tijekom siječnja 2009. godine njihov promet bio je 1,48 milijardi kuna – priopćila je Dejana Rebernik iz ureda za odnose s javnošću HNB-a.

Približno jednako godišnji iznos ostvareni su i 2007., a interesantno je da se više od 90 posto svih transakcija kad je u pitanju strana valuta odnosi na euro. Njega slijede dolar i švicarski franak. Unatoč tim impresivnim brojkama, treba znati da je riječ o iznosu približnom četvrtini državnog proračuna, vlasnici i direktori mjenjačnica kažu da jedva preživljavaju. Zakoni i propisi koji reguliraju njihovu djelatnost, kako kažu, stisli su ih oko vrata poput omče. Državne inspekcije im barem dvaput na godinu kucaju na vrata, a one iz banaka koje su im partneri i češće. Moraju imati poseban računalni program s certifikatom HNB-a, a na kraju svega tu je i prijetnja od pljačke koja bi za većinu njih značila da zauvijek moraju zatvoriti vrata svojih mjenjačnica. Posljednja jagma za eurima ipak je uspjela izvući osmijeh na njihova lica. Direktor mjenjačnice Colosseum Milan Mlakar objasnio je što se to događalo posljednjih tjedana.

Potražnja za eurima u tom razdoblju skočila je i do deset posto. Posljednjih se dana stanje stabiliziralo, ali sada treba analizirati uzroke tih događaja. Razlog toga je stabilizacija tečaja eura, odnosno njegovo pozicioniranje na realnu vrijednost. Ne vjerujem da su ljudi bili izgubili vjeru u kunu, već prije da su bili zbunjeni činjenicom da nije bilo moguće pronaći euro u cijelom Zagrebu – kaže Mlakar.

Prema njegovim riječima, u tom je razdoblju bilo gotovo fascinantno gledati reakcije raznih banaka na manjak deviza na tržištu. Kaže da su se stvari mjenjale filmskom brzinom i u konačnici završile na razlici kupovnog i prodajnog tečaja u bankama čak i većoj nego u nekim mjenjačnicama. I zaista, sve najveće banke u zemlji kad prodaju euro kupcu za samo 100 tih zelenih novčanica uzmu razliku od 12 kuna u odnosu na iznos koji bi dobio da ih prodaje. Lani, na isti dan u ožujku, te su razlike bile mnogo manje. Hrvatska narodna banka daleko je od…